Ilustracija / Foto iStock
Ako trgovac ili teleoperater prodaju robu na rate, i oni moraju procijeniti bonitet kupca, kao banka. Još nema podzakonskog akta koji će detaljnije propisati kako će to činiti, pa su trgovci dobili polugodišnju odgodu primjene zakona, koji im, uz sidrene cijene, nosi dodatnu obvezu i trošak
povezane vijesti
Od sutra na snagu stupa novi zakon o potrošačkom kreditiranju, čiji je cilj osigurati odgovorno kreditiranje i spriječiti situacije u kojima potrošači preuzimaju obveze koje ne mogu podmirivati, priopćili su iz Ministarstva financija. Riječ je dakle o još jednoj regulativi kojom se potrošače želi zaštititi od njih samih, reklo bi se. No, zapravo je riječ o prijenosu još jedne EU-direktive, koja međutim kod nas otvara i brojna pitanja, na koja još nema odgovora, pa zakon na snagu stupa djelomično i uz odgode. Općenito je cilj novog zakona i spriječiti prekomjerno zaduživanje građana. Krediti kućanstvima i dalje rastu po dvoznamenkastim stopama. Dođe li do krize, novog šoka ili poremećaja, postoji opasnost da ih mnogi neće biti u stanju vratiti, a onda kreću nove ovrhe i blokade.
Iznos blokada najveći je u dijelu neotplaćenih kredita, dok su ih u broju najviše pokrenuli teleoperateri, koji inače također odobravaju kupovinu na rate, kada je pitanju kupovina uređaja, pretplata i slično. Novim se zakonom žele zaštititi potrošače, a od banaka se traži da ih dodatno informiraju, ukazuju na cijenu kredita, ne dižu dozvoljene minuse jednostrano i drugo. Radi se dakle o dodatnom oprezu, u svrhu sprječavanja odobravanja onih kredita koji zbog povećanog rizika ne bi ni trebali biti odobreni. No, onaj dio zakona koji se odnosi na procjenu boniteta kupaca kada kupuju na rate, ali ne preko banke, nego kod trgovca ili teleoperatera, još neće stupiti na snagu, odnosno u tom su dijelu trgovci, operateri i drugi subjekti koji se mogu javiti u ulozi kreditnog vjerovnika (a nisu banke), dobili odgodu primjene od pola godine do godinu. Naime, novi zakon sva prodajna mjesta koja odobravaju kupovinu na rate, a ponajprije su to teleoperateri, tretira kao kreditore. Utoliko su oni po novom zakonu dužni vršiti kreditnu procjenu kupca.
HNB »u futuru«
Pitali smo HNB. Oni su i dalje »u futuru«. Kažu da imaju još godinu dana da urede to pitanje. – Tim podzakonskim propisom također će se omogućiti vjerovnicima da svojim internim aktima detaljnije urede vlastite postupke provedbe procjene kreditne sposobnosti. Međutim, na tržištu Republike Hrvatske trenutačno ne postoji jedinstveni kreditni registar te će vjerovnici u svrhu procjene kreditne sposobnosti moći pristupati onim registrima koji će im biti dostupni u skladu s važećim uvjetima za pristupanje takvim registrima. U odnosu na zaštitu privatnosti potrošača, ukazujemo na načelo zaštite osobnih podataka uređeno člankom 7. Zakona kojim se osigurava usklađenost obrade osobnih podataka s propisima o zaštiti osobnih podataka, uz primjenu odgovarajućih tehničkih mjera zaštite osobnih podataka i poštivanje načela nužnosti, proporcionalnosti, ograničenja svrhe te transparentnog i proporcionalnog razdoblja čuvanja podataka, stoji u odgovoru HNB-a. |
Ne zna se kako
Nitko, međutim, još ne zna točno kako će to činiti, jer HNB, koji u tom dijelu postaje nadležan za sve vjerovnike, a ne samo banke, još nije donio predviđeni podzakonski akt, koji bi trgovcima i operaterima dao točne upute o tome kako vršiti kreditnu procjenu, koje informacije od kupca smiju tražiti i kako će ih i otkuda ovaj dostaviti. Banke preko registra kredita informacije razmjenjuju. Hoće li sada ti podaci slobodno kolati? Brojna su pitanja otvorena, od privatnosti, bankarske tajne, do toga tko i kako ima pravo baratati podacima građana, pod izlikom nekakve zaštite, a zapravo kršeći pravo na privatnost, samoprocjenu i svačiju samostalnu odluku, na koncu. Uglavnom, novi zakon nije omiljen ni kod trgovaca koji ga doživljavaju i kao novi trošak. Ali, i moguću zapreku prodaji. Oni naime moraju oformiti i posebne odjele, educirati postojeće osoblje ili zaposliti novo, koje će se baviti procjenom boniteta kupca. S obzirom na to da zakon ponajprije cilja na teleoperatere, za koje se ne može reći da su na rubu profitabilnosti, tu bi trebalo biti najmanje problema. No, kupnju na rate koja nije vezana uz kartice, odobravaju i drugi trgovci, najčešće bijelom tehnikom i drugom skupljom robom za domaćinstvo, koji sada moraju na neki način uvesti bankarske prakse. S obzirom na to da su trgovci i obrtnici već poprilično »zaposleni« uvođenjem sidrenih cijena, koje im stvaraju dodatni trošak do razine da neki razmišljaju o zatvaranju obrta ili trgovine, jer moraju prilagođavati cjenike itd., ovaj novi trošak, gdje još moraju i procjenjivati kreditnu sposobnost kupca, novi im je udarac na poslovanje. S druge strane, sve skupa moglo bi rezultirati upravo onim što Vlada ne želi, a to je rast cijena, umjesto njihovog zauzdavanja. No, u dijelu obveze procjene boniteta kupaca, stigla je ipak odgoda. Treba naglasiti da ovu procjenu trgovci neće morati vršiti kod kupnje na kartice: računa se da je procjenu u tom dijelu već napravila banka koja je karticu izdala. No, svaka druga kupovina na rate de facto je kredit, a onaj tko je odobrava je kreditor, pa makar bio i mali kvartovski dućan.
Brzi rast kredita, uz rizik nenaplativosti i blokada
Ukupni krediti kućanstvima su krajem rujna iznosili 29,6 milijardi eura, što je godišnji rast od 11 posto. Od toga se 15 milijardi odnosi na stambene, koji su rasli 12,5 posto, a 12 milijardi na potrošačke, koji su rasli 10 posto. Ostalih 3 milijarde su minusi itd. Udio nenaplativih kredita u ukupnima je mali, oko 3,2 posto, no postoji veliki rizik povećanja, posebice kod nenamjenskih kredita. Novi zakon želi spriječiti dodatno nekontrolirano zaduživanje, kako bi se spriječile blokade i ovrhe. Prema podacima Fine, krajem kolovoza bilo je blokirano više od 192 tisuće građana, s iznosom duga od preko 4,13 milijardi eura. |
Prijenos direktive
Iz Hrvatske udruge banaka (HUB) poručuju da novi zakon prvenstveno predstavlja prijenos Direktive EU-a o ugovorima o potrošačkim kreditima u hrvatsko zakonodavstvo te modernizaciju postojećeg regulatornog okvira potrošačkog kreditiranja.
– Hrvatski regulatorni okvir već je ranije u velikoj mjeri bio usklađen s relevantnim zakonodavstvom EU-a, osobito u području procjene kreditne sposobnosti i zaštite potrošača. Novi Zakon donosi određene dodatne zahtjeve, prvenstveno u području informiranja potrošača, procjene kreditne sposobnosti i odgovornog kreditiranja, a banke su već provele potrebne prilagodbe poslovanja i poduzele odgovarajuće mjere radi usklađivanja s novim zakonskim zahtjevima, tvrde u HUB-u. HUB smo pitali hoće li banke informacijama o visini zaduženosti svojih klijenata, a kada se pojavljuju kao kupci kod trećih osoba, trgovaca, teleoperatera, imati obvezu na neki način ustupati te podatke, opskrbljivati ih podacima i slično, ili će klijent dobiti nekakvu potvrdu o visini duga u bankama koju će donijeti trgovcu, a kako bi ovaj mogao donijeti odluku o tome je li ili nije prezadužen. Je li to i kako riješeno, pitali smo.
– Za trgovce koji samostalno omogućuju kupnju na rate, odnosno sami nastupaju kao vjerovnici, primjena novih obveza vezanih uz procjenu kreditne sposobnosti odgođena je do 1. lipnja 2027. Iz Zakona ne proizlazi opća obveza banaka da tim vjerovnicima dostavljaju podatke o zaduženosti svojih klijenata niti je propisano izdavanje posebne potvrde o ukupnoj zaduženosti koju bi potrošači morali dostavljati trgovcima. Konkretan način provođenja procjene kreditne sposobnosti dodatno će urediti HNB podzakonskim propisom, kažu u HUB-u.