Malinska

Ombolo iz maslinika, bračka gregada i paška hobotnica: Tri otočna jela koja pričaju svoju priču

Relja Paškvan

Foto Relja Paškvan

Foto Relja Paškvan

Tri otočna jela, krčki vinari i maslinari te priča o namirnicama koje oblikuju lokalnu kuhinju predstavljeni su na gastronomskom susretu »How we cook« u Malinskoj



Ombolo koji se nekad nosio u maslinike, gregada pripremljena od ribe iz dnevnog ulova i hobotnica s krumpirom, češnjakom i maslinovim uljem. Tri jela, tri otočne priče i isti kulinarski temelj; kuhanje s onim što su more i zemlja u određenom trenutku nudili. Gastronomske posebnosti Krka, Brača i Paga predstavljene su u Malinskoj, na susretu chefova u organizaciji udruge JRE-Hrvatska, održanom u Vili Rova.


Domaćin Marin Pleše predstavio je ombolo s broskvom, tradicionalnu marendu povezanu s berbom maslina. Uz njega se pripremao kelj na padelu, koji se jednostavno mogao podgrijati.


– Za našu marendu pripremali smo šampjet i kelj na padelu, nešto što se lako može zagrijati na vatri. Uz to smo pekli ombolo, svinjski kare koji se inače konzervirao u ulju ili soli. Mogao se jesti i hladan i topao, pa se takav obrok mogao ponijeti i u maslinik, objasnio je Pleše.




Bračke gastronomske običaje predstavio je Dino Šeparović, chef i vlasnik Konobe Kala u Supetru.


– Gregadu možete raditi od različitih vrsta ribe, a mi smo je sada priremili od grdobine, škarpine i komarče, uz krumpir, peršin, češnjak i maslinovo ulje. Nastojimo staviti ribu od kamena, poput škarpine ili grdobine, ali može se pripremiti i od druge ribe, ovisno o tome što imate na raspolaganju. Važno je napraviti dobar temeljac, dobro iskuhati ribu i povrće, a riba ne bi trebala biti presitna kako bi se mogla lakše jesti, rekao je Šeparović.


S Paga je stigao Matija Bregeš, chef restorana Boškinac, koji je pripremio hobotnicu na novaljski. Tradicionalno jelo temelji se na hobotnici i krumpiru, uz češnjak, peršin i maslinovo ulje, a poslužuje se mlako. Bregeš je objasnio da je riječ o načinu pripreme karakterističnom za Novalju, koji je upoznao radeći u Boškincu.


Ulje od plominke


Uz tradicionalna jela predstavljeni su i lokalni proizvođači koji nastavljaju razvijati poljoprivrednu i gastronomsku priču otoka. Dalibor Gajzler u Dubašćanskom polju, u blizini stare crkve i zvonika sv. Apolinara, razvija vinograd pod brendom San Polinar. Posađen je 2020. godine, a u njemu su zastupljene krčka žlahtina i dalmatinski pošip.



– Pošip sam posadio zato što obožavam tu sortu. Jako smo zadovoljni rezultatom. Dobili smo lijepo vino koje ima punoću i zaobljenost, ali istodobno i mineralnost i svježinu. Smatram da bi naš nasad mogao biti najsjevernija lokacija uzgoja pošipa u Hrvatskoj. Cijeli otok Krk ima takav terroir i zemlju pogodne za uzgoj vinove loze. Ta je kultura nažalost desetljećima bila zapuštana, ali sada je krenula njezina revitalizacija. Samo je Dubašćansko polje nekoć imalo više od 250.000 trsova, istaknuo je Gajzler.


Plejadu svojih raznih pića; od žestoko alkoholnih do osvježavajućih bezalkoholnih, predstavila je plantaža Kusshh. O krčkom maslinarstvu govorio je Matej Šegulja, koji proizvodi monosortno ulje od autohtone plominke te blend od pendolina, leccina i istarske bjelice.


– Plominka je naša autohtona lokalna sorta. Od nje radimo monosortno ulje koje ima svoj karakter. Ove godine imali smo velike suše i dobili smo ulje izraženije gorčine, ali i jakih aroma. Vremenske prilike i klimatske promjene svakako utječu na maslinarstvo, rekao je Šegulja.


Gastronomska prednost


Za Marina Plešea očuvanje tradicionalnih jela i običaja je ono što traži održivi turizam. Upravo u lokalnim namirnicama, receptima i znanjima vidi mogućnost razlikovanja otoka od drugih destinacija.


– S tradicionalnim stvarima, onim što nas karakterizira i obilježava našu gastronomiju, namirnicama i posebnostima otoka, trebamo izlaziti pred goste. To je jedino po čemu se možemo razlikovati od drugih regija i mjesta. Imamo strašno puno toga za ponuditi, a mislim da ni sami nismo svjesni koliko. Koristimo u restoranima i neke namirnice, primjerice žir, za koje ni stanovnici otoka ne znaju da su jestive, istaknuo je Pleše.



Dodaje kako turistički interes može pomoći očuvanju tradicije, ali samo ako se istodobno razvija suradnja s lokalnim stanovništvom i proizvođačima.


– Kad uspostavimo vezu između lokalnog stanovništva, restorana i manifestacija koje će pratiti domaću proizvodnju, onda ta priča raste i prema turistima. Ribar mora moći loviti tijekom cijele godine, a stočar prodavati meso. Mislim da je to jedini dugoročno održiv put, zaključio je Pleše.


Više pažnje povrću


Međunarodnu notu kulinarskom susretu dao je Janez Bratovž iz JRE-Slovenia, koji je održao radionicu posvećenu vlastitoj interpretaciji namirnica karakterističnih za otočnu kuhinju. Kroz tri autorska jela; jakobove kapice s cvjetačom, pečeni kupus s orasima i skutom te patlidžan s domaćim octom od malina, jogurtom i senfom, predstavio je kako se poznate namirnice različitim tehnikama pripreme mogu pretvoriti u nova gastronomska iskustva. Radionica je ujedno bila prilika za razmjenu znanja i razgovor o utjecaju podneblja i načina života na odnos prema namirnicama i kuhanju.