Foto Marko Gracin
Kao da je jama Sovjak ukleta i kao da će zauvijek zagorčavati život građanima Viškova
Nema ništa gore nego upropastiti generacijsku priliku kada je riječ o značajnom poboljšanju kvalitete života velikog broja ljudi. S tim da je riječ o realizaciji projekta koji je vrijedan desetine milijuna eura, a financijska konstrukcija je u potpunosti zatvorena. Upravo se to dogodilo kada je riječ o sanaciji jame Sovjak u Viškovu koja je desetljećima jedna od najgorih crnih ekoloških točaka na karti Hrvatske.
S tim da u zadnje vrijeme, a na još veću nesreću i sramotu, konkurencija postaje sve žešća. Kako je navedeno na mrežnim stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jama Sovjak prirodna je krška vrtača koja je od pedesetih godina prošlog stoljeća više od trideset godina korištena za odlaganje opasnog otpada. To vrijeme od 50-ih godina prošlog stoljeća vrijeme je socijalizma. A u socijalizmu nitko nije smio previše dizati kuku i motiku kada je riječ o industrijalizaciji. Industrijalizacija Rijeke imala je svoju cijenu, a zaštita okoliša u usporedbi s potrebom zapošljavanja ljudi bila je zanemariva varijabla. U takvoj konstelaciji nikoga ne treba čuditi da je u jamu odloženo oko 250.000 metara kubnih raznog otpada. Danas je izgrađena prometna infrastruktura i svatko tko ide od novoizgrađene ceste koja spaja Rijeku i Viškovo prema rotoru malo dalje od Marinića može locirati gdje je točno jama Sovjak. Za toplijih dana, da prolazi pored Sovjaka znat će svaki vozač koji otvori prozor automobila. Jednako tako vidjet će da se ekološka bomba nalazi gotovo u dvorištu kuća.
Kako navode u Fondu, u to vrijeme socijalizma nisu postojali odgovarajući propisi zaštite okoliša te je ta lokacija korištena bez primjene bilo kakvih tehničkih mjera zaštite okoliša i postojanja potrebne komunalne infrastrukture. Lokacija jame Sovjak u Strategiji gospodarenja otpadom Republike Hrvatske iz 2005. godine i Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. identificirana je kao crna točka. Sukladno strateškim i planskim dokumentima, država je ovlastila Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da provede sve aktivnosti potrebne za njenu sanaciju. Da bi čovjek riječ rekao. Ono što je bilo detektirano 2005. godine kao crna točka počelo se rješavati u ljeto 2023. godine, dvadeset godina nakon detekcije. Za građane Viškova i njihovo predstavničko tijelo bio je to razlog za slavlje. Tada nisu ni slutili da će biti ubijeni u pojam. Naime, na Općinskom vijeću 2023. godine izložen je plan prema kojemu će vađenje otpada krenuti početkom 2024. godine. Ono što je bilo najvažnije, svi relevantni sudionici ovog projekta koji je imao zatvorenu financijsku konstrukciju obećali su da će sanacija biti gotova tijekom ljeta 2026. Nažalost, svi oni koji su tada izrazili bojazan, bili su u pravu. Iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je bio nositelj projekta izvijestili su javnost da su vraćena europska sredstva osigurana za sanaciju jame Sovjak jer je početkom 2026. raskinut ugovor s dotadašnjim izvođačem.
Procjena je bila da će sanacija koštati oko 52 milijuna eura, a od toga 44 milijuna eura je financirano sredstvima EU-a. Budući da posao nije odrađen, Fond je morao vratiti oko pet milijuna eura koji su do tada isplatili izvođaču s kojim je raskinut ugovor. Znači, umjesto 44 milijuna eura za sanaciju, moralo se vratiti pet milijuna eura, a projekt je opet na nuli. Kao da je jama Sovjak ukleta i kao da će zauvijek zagorčavati život građanima Viškova. Ili je ipak problem u onima, a to je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji su kao nositelji projekta morali posao odraditi bolje. U ovom slučaju novac nije bio problem, ali je to što se nije znalo okončati do kolovoza 2026. priču o viškovskoj crnoj ekološkoj točki.
Sada ista ekipa tvrdi da već provodi aktivnosti na osiguravanju EU sufinanciranja i pripremi novog postupka javne nabave, čija se objava planira u prvoj polovini 2027. Na sjednici Općinskog vijeća Viškova, zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša obećao je da će jama Sovjak biti sanirana tijekom 2029. ili najkasnije 2030. godine. Tko će vjerovati, vjerovat će jer nada umire posljednja.
Ipak, teško je biti optimist kada i ova priča svjedoči da uz mulj i talog u jami Sovjak postoji isto takav mulj i talog nesposobnosti među onima koji su zaduženi za realizaciju projekata s osiguranom financijskom konstrukcijom.