Claudio Vukonić / Foto Nikola Blagojević
Mi nismo politička opcija, mi smo dio društva koji je temelj današnje države. I ne tražimo i ne trebamo birače, priča Vukonić
povezane vijesti
Claudio Vukonić zadnjeg je dana ovogodišnjeg ožujka, na mjestu predsjednika Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije naslijedio umirovljenog brigadira Marinka Žužu.
On je pak nakon određene stagnacije u radu Zajednice u velikoj mjeri omasovio članstvo što ju je ustanovilo kao najvažniju pregovaračku snagu braniteljskih udruga u odnosu na institucije sistema.
Nastavljajući se na postavke koje je prigodom osnivanja 2005. godine postavio legendarni prvi predsjednik ZUDR-a dr. Zlatko Tomašić, kao i na veliki i značajni Žužin angažman, Vukonić je ZUDR u svega nekoliko mjeseci doveo do nezaobilaznog čimbenika na županijskom i gradskom nivou prigodom donošenja odluka što često izlaze iz same braniteljske tematike.
Upornost
Postigli ste zavidne pomake na jednom sasvim drugačijem doživljaju braniteljske populacije, posebno kad je u pitanju PGŽ. S obzirom na inicijativu župana Ivice Lukanovića, događa se za riječke prigode nezamislivo – formira se županijski UO za branitelje! Kakav je odnos s Gradom Rijekom?

– Sva postignuća u nepunih godinu dana u PGŽ-u vezana uz branitelje i stradalnike dokaz su zajedništva branitelja i razumijevanja župana Ivice Lukanovića. Što se Grada Rijeke tiče, tu je otvoren veliki broj tema, programa i projekata za koje ipak treba neko vrijeme.
Za sve potrebe rada programa i projekata Zajednice mogu reći da imam uvijek otvorena vrata u upravnim odjelima kao i u Uredu gradonačelnice i njezinih zamjenika.
Ono što smo mi pokrenuli u zadnjih nekoliko mjeseci nije se rješavalo 30 godina. Nažalost, vrijeme se troši na pitanja koja su problematična već desetljećima, a svi se ponašaju kao da su tek nastala.
Kolodvor nije od jučer, »Galeb« nije od jučer, aglomeracija nije od jučer. Imamo i određenih primjedbi i neslaganja, ali vrlo konstruktivno i s razumijevanjem govorimo o njima. Mi nismo politička opcija, mi smo dio društva koji je temelj današnje države. I ne tražimo i ne trebamo birače. Mi imamo glasove.
Nije li pomalo deprimirajuće da je Rijeka jedini veliki grad bez braniteljskog doma, a da osim Viškova takvo mjesto nema ni jedna jedinica lokalne samouprave u Županiji?
– Da, ja sam zahvalan Općini Viškovo i načelnici Sanji Udović što možemo koristiti Dom hrvatskih branitelja. Zašto Dom hrvatskih branitelja nema Rijeka? Zato jer je morala imati »Galeb«.
Kosti razdora
Ne bježite, sasvim suprotno, ni od otvaranja povijesnih tema. Dio Rijeke, kao sredine okoštalog razmišljanja koje je takvu tematiku desetljećima držalo prepariranom, ne reagira najbolje. U krajnje negativnom smislu doživljavaju vas »revizionistima«?

– To je tema o kojoj smo podvukli crtu i od koje ne odstupamo. Mi smo hrvatski branitelji koji smo stvorili ovu državu pobjedom u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu.
Mi smo antifašisti s kraja 20. stoljeća, mi smo se branili i borili protiv JNA i paravojnih formacija propale Jugoslavije koja je na svojem izdisaju napravila najgnjusnija stradavanja na teritoriju Republike Hrvatske.
Cijenimo li mi kao civilizirano društvo to što je »Lijepa naša« napisana u Rijeci, cijenimo li mi kao civilizirano društvo to što je preambula Ustava Republike Hrvatske o uvrštavanju Domovinskog rata potekla na inicijativu četiri braniteljske i stradalničke udruge iz Rijeke?
Neistomišljenike pozivamo na razgovor. O svemu. Otvoren i konkretan. Mi koji izlazimo u javnost svojim stavom izlazimo sa svojim imenom i prezimenom i koga predstavljamo.
Što se tiče političkih čimbenika lokalne razine, oni su već navikli na obećanja od izbora do izbora, svi sve, a na kraju malo ili ništa. Malo cijenite one koji su vam omogućili današnjicu u slobodnoj, suverenoj i najbitnije – demokratskoj Republici Hrvatskoj.
Nema znači povratka, vi kao čelnik, vaši prvi suradnici – Željko Petrcol i Robert Barešić – kao i cjelokupno članstvo ne odustajete od borbe za pravedniji tretman branitelja u društvu, kao i za oslikavanje povijesti – istinitim bojama?
– Zajednica za sada broji 11 udruga članica, u realizaciji su još neke udruge i siguran sam u sebe i sve svoje suradnike da ćemo nastaviti i u narednom periodu raditi za interes hrvatskih branitelja, stradalnika i njihovih obitelji.
Istinite boje bi trebale biti činjenica. A u činjenicama nema pristranosti. Zato smo i pokrenuli određene projekte jer želimo veličinu kosti razdora s kosti dinosaura svesti na veličinu pileće kosti.
To je težak put jer politika je ta kojoj kosti u društvu odgovaraju. Ali dolazi vrijeme mladih političara neopterećenih doktrinama i ideologijama, različitih političkih polova, ali zdravog razmišljanja. Mi i dalje želimo biti temelj društva koje je zaslužilo krenuti naprijed, a ne skakutati između ‘41. i ‘45. godine.
Psihosocijalni programi
Odazivate se na brojne pozive za pomoć, no svakako je većini vaših članova, ali i sveukupnoj javnosti, jako zanimljiva permanentna akcija koju provodite na psihosocijalnoj pomoći članovima. Kakvi su rezultati?

– Prije dvije godine uvidjeli smo da članovi Udruga imaju poteškoće u razumijevanju i rješavanju svojih prava prema Zakonima i Pravilnicima. Psihosocijalni programi unutar Zajednice provodio se s ciljem unapređivanja mreže podrške braniteljima i njihovim obiteljima, kroz integrirano djelovanje sustava – MB, Zavod za socijalnu skrb, udruge, zdravstveni sustav.
Programi su bili usmjereni na pružanje podrške pojedincima i obiteljima koje se nalaze u teškim i stresnim životnim situacijama, poteškoće s korištenjem, tj. nekorištenjem informatičkih vidova komunikacije za ostvarivanje svojih prava, ali i druženje i razgovor uz određene društvene igre ili radionice.
Zajednica je osmišljavala i provodila psihosocijalne i edukativne programe koji su se temeljili na iskazanim potrebama Udruga članica, odnosno njihovih članova.
Često neopravdano zanemarene supruge i obitelji branitelja bili su dio edukativnih programa. Kakvi su rezultati? Po mojem skromnom mišljenju pozitivni. Mi smo postigli cilj, kanalizirali smo potrebe obitelji branitelja i pružatelje pomoći jer nije sramota pitati pomoć, sramota je ne pomoći.
I tu neizmjernu zahvalu imam prema PGŽ-u i Gradu Rijeci na financijskoj pomoći te Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a na stručnoj suradnji.
Moram najaviti završni skup »Zajedno jači« – Putovi prema mentalnom zdravlju i otpornosti i Transgeneracijski prijenos traume i otpornosti u obiteljima hrvatskih branitelja, koji će se održati 27. studenog 2026. u Znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci u suradnji s Regionalnim Centrom za psihotraumu KBC-a Rijeka.
Za Vukovarske leptiriće
Uoči samog Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, u Gradu heroju na Dunavu organizirate uručenje sredstava koje ste prikupili putem humanitarne akcije namijenjene vukovarskoj Udruzi roditelj djece s poteškoćama u razvoju Vukovarski leptirići? Kako je došlo do te zanimljive i svakako vrijedne akcije?
– Kroz cijelu kalendarsku godinu neka od udruga članica Zajednice organizira razne humanitarne akcije. S obzirom na to da su vezane uz osobe ili ustanove s našeg područja, odlučio sam da ovu humanitarnu akciju posvetimo udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju Vukovarski leptirići.
Pregledao sam njihovu stranicu, stupio u kontakt s gospođom Viktorijom Matin i krenuo u prijavu. Početna sredstva uplaćena su nam na račun s predstavljanja knjige »Hrvatski sanitet ličke bojišnice«.
Svi liječnici, sestre i ostalo medicinsko osoblje pokazalo je da je uvijek spremno pomoći. Primili smo veći broj uplata od strane pojedinaca na čemu sam im iskreno zahvalan.
Uz navedeno »sanitetsko osoblje«, moram iskreno i neizmjerno zahvaliti i KN Armada. Svojim činom dokazali su svoju veličinu dobrote i ljubavi prema onima kojima treba pomoć.
Isto tako moram iskoristiti priliku i najaviti da je Zajednica uz pomoć PGŽ-a i Grada Rijeke tiskala 3000 komada slikovnica »Delfin« – simbol sjećanja. Slikovnicu koju su napravile učenice iz Osnovne škole Darda u spomen na Igora Kačića, najmlađu žrtvu na Ovčari.
Slikovnice ćemo dodijeliti osnovnim školama Iz Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Primorsko-goranske županije 23. i 25. studenog 2026. godine.