Foto A. Križanec
U budućem Centru za rehabilitaciju u Jelenju, u koji će biti preseljen Centar Fortica iz Kraljevice, bit će osiguran i prostor za pružanje usluge dnevnog boravka osobama s invaliditetom starijima od 21 godine. No, kako je završetak tog centra planiran tek 2029. godine, Županija će do tada pokušati naći rješenje u suradnji s udrugama
povezane vijesti
RIJEKA – Priča o Deanu Dokniću i Damjanu Volariću, mladićima sa stopostotnim invaliditetom koji su, nakon što su ove godine napunili 21 godinu, ostali kod kuće, bez (polu)dnevnog boravka, bez mogućnosti svakodnevnog druženja, bez aktivnosti prilagođenih njihovim potrebama i bez odgovora što dalje, koju je nedavno objavio naš list, otvorila je pitanje socijalizacije odraslih nemoćnih osoba. Majke dvojice mladića, Smiljana Doknić i Vedrana Volarić, obišle su brojne ustanove i institucije te uputile pitanja nadležnima, u nadi da će netko ponuditi konkretan odgovor i rješenje. Upite o ovom problemu mjerodavnima je poslao i naš list i to Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Rijeci, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Uredu pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Zasad smo dobili odgovore samo iz Primorsko-goranske županije i Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Sastanak s majkama
Iz Upravnog odjela za zdravstvo Primorsko-goranske županije navode kako u potpunosti razumiju zabrinutost roditelja mladih osoba s najtežim invaliditetom koje nakon završetka školovanja i navršene 21. godine života ostaju bez odgovarajućih oblika organizirane podrške. Riječ je, kažu, o važnom društvenom pitanju koje zahtijeva sustavno i dugoročno rješenje te kontinuiranu suradnju svih nadležnih institucija.
– Upravo iz tog razloga, pročelnica Mirela Smojver održala je sastanak s majkama spomenutih korisnika, na kojem su razmotrene njihove potrebe i moguća rješenja. Na njihovu inicijativu izmijenjen je prvotni projektni zadatak rekonstrukcije objekta u Jelenju, u koji će biti preseljen Centar za rehabilitaciju Fortica Kraljevica. Projekt je proširen na način da će, uz postojeće sadržaje, biti osiguran i prostor za pružanje usluge dnevnog boravka osobama s invaliditetom starijima od 21 godine. Završetak rekonstrukcije objekta te prijem novih korisnika u program dnevnog boravka planirani su tijekom 2029. godine, navode u Županiji.
Nadalje, ističu, Primorsko-goranska županija na nedavnoj je konferenciji za novinare posvećenoj kapitalnim projektima u području socijalne skrbi javno predstavila projekt rekonstrukcije objekta u Jelenju, čime je potvrđena opredijeljenost Županije za sustavno rješavanje ovog pitanja.
– Uvažavajući činjenicu da je do uspostave trajnog rješenja potrebno osigurati odgovarajuću podršku osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, Županija je u prijelaznom razdoblju značajno povećala sredstva za provedbu programa javnih potreba u području socijalne skrbi. Cilj je osnažiti udruge i druge pružatelje usluga koji raspolažu potrebnim operativnim kapacitetima za organizaciju dnevnog boravka za osobe s invaliditetom nakon navršene 21. godine života. Primorsko-goranska županija ozbiljno shvaća problem na koji ukazuju obitelji Deana Doknića i Damjana Volarića te je pravovremeno poduzela konkretne korake kako bi se pronašlo adekvatno rješenje. Nastavit će surađivati s roditeljima, ustanovama i organizacijama civilnog društva kako bi osobe s invaliditetom imale dostupne i primjerene usluge koje im omogućuju socijalnu uključenost, razvoj potencijala i što kvalitetniji život u zajednici, kažu u Primorsko-goranskoj županiji.
Pravo na dostojanstvo
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić ističe da je priča o Deanu Dokniću i Damjanu Volariću ponovo otvorila jedno od ozbiljnih i dugogodišnjih pitanja na koje pravobranitelj za osobe s invaliditetom kontinuirano upozorava - nedostatnu dostupnost socijalnih usluga u zajednici, osobito za osobe s najtežim invaliditetom koje nakon završetka obrazovanja ostaju bez odgovarajuće organizirane podrške.
– Smatramo posebno zabrinjavajućim da mlade osobe nakon završetka školovanja ostaju kod kuće, bez organiziranih aktivnosti, društvenih kontakata i mogućnosti daljnjeg razvoja svojih sposobnosti. Završetak obrazovanja ne smije značiti i završetak podrške. Prijelaz iz obrazovnog sustava u odraslu dob mora biti pravodobno planiran, uz osiguravanje kontinuiteta usluga koje odgovaraju individualnim potrebama svake osobe, kaže Jurišić, koji je i u izvješću o svom radu za 2025. godinu ponovo upozorio na nedovoljnu razvijenost i dostupnost izvaninstitucionalnih usluga, nedostatak stručnih kapaciteta i potrebu snažnijeg razvoja podrške osobama s invaliditetom u zajednici.
Kaže kako je posebno važno osigurati dostupnost usluga koje omogućuju neovisno življenje, društveno uključivanje, očuvanje i razvoj sposobnosti osobe s invaliditetom te aktivno sudjelovanje u životu zajednice.
– Dnevni i poludnevni boravak nisu samo socijalna usluga, nego važna pretpostavka ostvarivanja prava na dostojanstven i ispunjen život osoba s invaliditetom.
U razvoju i osiguravanju dostupnosti socijalnih usluga važnu ulogu imaju sva nadležna tijela, uključujući državnu razinu te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, svaka u okviru svojih nadležnosti. Mišljenja smo da je prvi korak u planiranju daljnjeg razvoja usluga sustavno i zajedničko utvrđivanje stvarnih potreba osoba s invaliditetom na području grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Na temelju tako utvrđenih potreba potrebno je sagledati postojeće usluge i raspoložive kapacitete, procijeniti u kojoj mjeri oni odgovaraju potrebama korisnika te prepoznati područja u kojima je potrebno unaprijediti postojeće ili razviti nove oblike podrške.
Pritom je osobito važna suradnja Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije s nadležnim ministarstvom, Hrvatskim zavodom za socijalni rad, postojećim pružateljima socijalnih usluga, organizacijama osoba s invaliditetom, kao i samim osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, kaže Jurišić.
Roditelji ne smiju biti jedini nositelji skrbi
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić posebno ističe da obitelji ne mogu i ne smiju biti jedini nositelji skrbi i odgovornosti za kvalitetu života odraslih osoba s invaliditetom. Roditelji koji godinama upozoravaju na potrebe svoje djece ne bi trebali biti prisiljeni sami tražiti rješenja, obilaziti institucije i iznova dokazivati potrebu za uslugama koje su njihovim članovima obitelji nužne. Nedostatak podrške dodatno opterećuje obitelji i povećava rizik od socijalne izolacije osoba s invaliditetom.
– Potrebno je stoga žurno pristupiti rješavanju konkretnih potreba Deana i Damjana, bez čekanja na dugoročne planove i buduće promjene sustava. Nadležna tijela trebaju, u suradnji s njima i njihovim obiteljima, utvrditi koje su im usluge potrebne i poduzeti odgovarajuće korake kako bi se njihova dostupnost osigurala u najkraćem mogućem roku. Istodobno, njihov slučaj mora biti poticaj za sustavno rješavanje položaja svih mladih odraslih osoba s invaliditetom koje se nakon završetka obrazovanja nađu u jednakoj situaciji. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom nastavit će upozoravati na nedostatke u sustavu i poticati nadležna tijela na poduzimanje konkretnih mjera. Važno je da se prepoznate potrebe i preporuke pretoče u stvarne promjene, kroz koordinirano djelovanje svih nadležnih dionika i sustavno planiranje razvoja socijalnih usluga. Činjenica da se isti problemi ponavljaju iz godine u godinu pokazuje koliko je važno dodatno osnažiti suradnju i osigurati provedbu mjera koje će dovesti do stvarne dostupnosti podrške, ističe Jurišić.
Dodaje kako osobe s invaliditetom imaju pravo na život, na socijalne odnose s drugim ljudima, na aktivnosti, razvoj, izbor i sudjelovanje u zajednici.
– To pravo ne prestaje završetkom školovanja niti smije ovisiti o tome koliko su njihovi roditelji uporni u traženju pomoći. zaključuje Jurišić.