Zelenilo u domu bez brige

Pas i sobne biljke pod istim krovom: što je sigurno, a što treba izbjegavati

Mija Dropuljić

FOTO: Pexels

FOTO: Pexels

Dom prilagođen ljubimcima



Sobne biljke unose boju, teksturu i živost u prostor, ali njihov odabir postaje nešto složeniji kada u kućanstvu živi pas. Psi su znatiželjni, osobito dok su mladi, pa list koji se njiše na rubu police, viseća stabljika ili tegla na podu lako mogu postati predmet istraživanja. Pritom neke od najpopularnijih sobnih biljaka sadrže tvari koje kod pasa mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.


To ipak ne znači da se vlasnici pasa moraju odreći kućnog zelenila. Postoji niz dekorativnih vrsta koje se smatraju netoksičnima za pse, od klasičnih sobnih palmi i paprati do biljaka zanimljivih listova i orhideja. Važno je samo znati što kupujemo. Nazivi biljaka u trgovinama ponekad su neprecizni, a vrste koje izgledaju slično ne moraju imati jednaka svojstva. Zato je prije kupnje korisno provjeriti i botanički naziv biljke, a ne osloniti se samo na njezino uobičajeno ime.


FOTO: Pexels


Sobne biljke koje se smatraju sigurnima za pse




Jedan od najpoznatijih izbora za dom u kojem živi pas je zeleni ljiljan, odnosno klorofitum (Chlorophytum comosum). Prepoznatljiv je po dugim, uskim, povijenim listovima, često sa svjetlijom prugom po sredini ili rubovima. Lako se održava, dobro podnosi različite uvjete u stanu i brzo stvara nove izdanke. Zbog visećeg rasta posebno je dekorativan u povišenim teglama i košarama. Ne smatra se otrovnim za pse sli njegovi dugi listovi mogu biti zanimljivi psima koji vole grickati biljke, pa ga je bolje smjestiti izvan njihova dohvata.


Ljubitelji većih biljaka mogu odabrati areku (Dypsis lutescens), palmu s dugim, perastim listovima koja prostoru daje dojam bujnog zelenila. Može narasti prilično visoko, zbog čega je dobar izbor za prazan kut dnevnog boravka. Nešto kompaktnija alternativa je salonska palma (Chamaedorea elegans), poznata i kao bambusova palma. Ima nježne, uspravne listove i dobro se uklapa u manje prostore. Obje se vrste nalaze na popisima biljaka koje nisu otrovne za pse.


Ako tražite biljku koja će unijeti više teksture, vrijedi razmotriti kalateju (Calathea). Njezini su listovi često vrlo dekorativni, s kontrastnim prugama, mrljama i uzorcima na gornjoj ili donjoj strani. Kalateje vole neizravno svjetlo i nešto višu vlažnost zraka, a supstrat bi trebao ostati umjereno vlažan. Nisu najjednostavnije biljke za početnike, ali mogu biti vrlo efektan izbor za prostor u kojem nema dovoljno mjesta za velike palme.




Za one koji preferiraju manje biljke, dobar je izbor peperomija (Peperomia obtusifolia). Ima mesnate, sjajne listove, raste kompaktno i ne zahtijeva mnogo prostora. Dobro podnosi svijetlo mjesto bez izravnog podnevnog sunca, a između zalijevanja treba joj dopustiti da se površinski sloj supstrata prosuši.


Među sigurnijim izborima su i bostonska paprat (Nephrolepis exaltata), koja svojim gustim, povijenim listovima lijepo izgleda u visećim teglama, te orhideja roda Phalaenopsis. Potonja je posebno zahvalna za one koji žele cvatuću biljku koja ne zauzima mnogo prostora.


FOTO: Pexels


Biljke koje je bolje izbjegavati


S druge strane, neke od vrlo popularnih sobnih biljaka nisu dobar izbor za kućanstva s psima. Među njima su monstera (Monstera deliciosa), filodendron (Philodendron), difenbahija (Dieffenbachia) i mirni ljiljan (Spathiphyllum). Te biljke sadrže kristale kalcijeva oksalata koji, kada pas zagrize list ili stabljiku, mogu nadražiti usnu šupljinu i probavni sustav. Mogu se pojaviti pojačano slinjenje, bol, oticanje i povraćanje.


Poseban oprez potreban je i s dracenom (Dracaena), aloe verom i sanseverijom (Dracaena trifasciata, poznatom i kao svekrvin jezik). Iako se često preporučuju kao jednostavne biljke za održavanje, nisu bezopasne za pse. Cikas palma (Cycas revoluta), koja se ponekad prodaje i kao ukrasna palma, posebno je opasna. Njezini su dijelovi, osobito sjemenke, vrlo otrovni i mogu izazvati teško oštećenje jetre.


Važno je ne zaključivati o sigurnosti biljke samo prema njezinu izgledu ili nazivu. Primjerice, nisu sve biljke koje se nazivaju palmama jednako sigurne, a ni svaka biljka s riječju „ljiljan” u nazivu ne pripada istoj skupini. Prije kupnje zato je najbolje provjeriti točan botanički naziv i usporediti ga s pouzdanim popisom otrovnih i netoksičnih biljaka.


Sigurna biljka ne znači da je treba prepustiti psu


Čak i kada se biljka smatra netoksičnom, to ne znači da je poželjno da je pas gricka. Jedenje biljnog materijala može izazvati povraćanje ili probavne smetnje, čak i ako biljka ne sadrži otrovne tvari. Osim toga, pas može prevrnuti teglu, ozlijediti se na njezine komade ili progutati zemlju i dodatke iz supstrata.


Zato je dobro biljke postaviti tako da ih pas ne može lako dohvatiti. Viseće tegle, stabilni stalci i police mogu pomoći, ali treba voditi računa o tome da se pas ne može popeti na obližnji namještaj i doći do njih. Posebno treba paziti na biljke s dugim visećim izdancima i listovima koji se njišu na propuhu, jer mogu dodatno privući njegovu pozornost.


Jednako je važno obratiti pozornost na sredstva za njegu biljaka. Gnojiva, insekticidi, preparati protiv nametnika i neki dodaci supstratu mogu biti opasni ako ih pas poliže ili proguta. Takve proizvode treba čuvati izvan njegova dohvata, a nakon tretiranja biljke pridržavati se uputa proizvođača o tome kada je ponovno sigurno pustiti ljubimca u njezinu blizinu.


FOTO: Pexels


Što napraviti ako pas pojede dio biljke?


Ako primijetite da je pas zagrizao ili progutao dio biljke, najprije pokušajte utvrditi o kojoj je vrsti riječ. Sačuvajte etiketu s botaničkim nazivom ili fotografirajte biljku kako biste veterinaru mogli dati što preciznije informacije. Nemojte čekati da se pojave simptomi ako postoji mogućnost da je pas pojeo otrovnu biljku. Odmah kontaktirajte veterinara i slijedite njegove upute.


Simptomi ovise o vrsti biljke i količini koju je pas pojeo. Mogu uključivati pojačano slinjenje, povraćanje, proljev, nadraženost usta, slabost ili promjene u ponašanju, a kod nekih otrovnih biljaka i ozbiljnije posljedice. Ako se pojave otežano disanje, izražena slabost, drhtanje ili drugi teški simptomi, potrebna je hitna veterinarska pomoć.


Uz malo pažnje pri kupnji i rasporedu tegli, dom u kojem živi pas može biti jednako zelen i ugodan kao i svaki drugi. Ključ je u odabiru provjerenih vrsta, poznavanju njihovih svojstava i stvaranju prostora u kojem biljke neće biti dostupne znatiželjnim njuškama.