Tehnički premijer i šef SDP-a Zoran Milanović danas je nakon četiri godine odbijanja gostovao u emisiji “Nedjeljom u dva”. Odbijanje da sjedne stolac preko puta Aleksandra Stankovića obrazložio je činjenicom da je “četiri godine bio svakodnevno na pola metra od novinarskih mikrofona”.

Gubitak izbora nije žeio priznati.

– Izbore nije dobio nitko. A vladu će formirati HDZ i Most. No to nije gotovo. Mi ćemo se boriti. Ovo je slaba vlada, ovo je mandatar koji ne samo neće odlučivati, nego postoji i opasnost da ga se neće ni pitati.

O porazu na izborima od Karamarka?

– HDZ je moćna stranka, to su godine infrastrukture i jake sinekure. Ali to su nesposobni i opasni ljudi. Ako gledate koliko je glasova dobila opcija hrvatske Vlade, mi smo jači. IDS je cijelo vrijeme bio tu u kombinaciji, SDSS također, tu nije bilo ni minute dvojbe. Izgleda da nećemo formirati vladu. Je li to dobro? Ne. Jesmo li zadovoljni. Nismo. No nismo izgubili izbore, izgubili smo od kombinacije nakon izbora.

O snimci iz 2007. kad je rekao da će dati ostavku ako ne osvoji više glasova od HDZ-a?

– Da, nismo dobili izbore, ali ja sam se ponovno kandidirao. Predomislio sam se. Jesam li prevario time nekoga? Jesam li time zloupotrijebio svoju poziciju? To pitanje je bila provokacija i naručeno pitanje da me se podbode. Ostavka u ovim okolnostima je besmislena, ako ćete se ponovno kandidirati. Promijenio sam mišljenje jer sam borac i nisam se prepao. Procijenio sam da sam bolji od drugih kandidata.

O Komadini?

– On je dolje na svom zavičajnom području uspješan. Tamo je lijepo biti SDP-ovac. No postoje različite razine igre. Poštujem te rezultate. Svatko ima svoju povijest i u stranci i svoje zasluge. On je stariji od mene, a stvar je htjela tako da imam više iskustva. Članstvo će ocijeniti koliko je on bio korektan u zadnje dvije godine. Koliko nam je pružao podršku i zašto nije došao na skup u Rijeci. Htio sam mu se više puta približiti. Ne ide.

O pregovorima s Mostom?

– Moja iskustva su za napisati nekoliko tomova knjiga. Bizarno. Bili su strahovito zgrčeni u tim razgovorima. Vidi se da tamo ima ljudi koji bi bili skloni dogovoru, a i da ima onih koji su drukčiji. Mi smo u jednom trenutku jednim manevrom uspjeli HDZ istisnuti iz igre. Netko je zbog toga bio očajan. Vratili smo se na pregovore iz znatiželje. Donijeli smo zaključke GO-a, da nećemo u koaliciju s HDZ-om, da hoćemo s Mostom i dobio sam podršku za mandatara.

O potpisu sporazuma o tripartitnoj vladi?

– Potpisali smo sporazum o dualnoj vladi. U drugoj točki piše da ako jedna strana otpadne, da druge dvije strane nastavljaju. Ta točka je eliminatorna. To je bio test, da vidimo dokle to ide.

O tajnom sastanku s Prgometom?

– Prgomet me nazvao da se nađemo. Našao bih se sa svakim u takvim okolnostima. Zašto je sastanak postao javan? Pa isto kao što nam je na sastanak u Mostu banuo neki gospodin s ceste. Ja nisam američki predsjednik, to se može dogoditi.

O zvanju mostovaca?

– Nebitno je jel netko zvao, ne vidim tko bi zvao. Ja ih svakako nisam zvao. To mi je bilo kao izgovor “Ivice, gdje ti je zadaća” – “Učiteljice, pas ju je pojeo”. Neću reći tko su ljudi s kojima sam se nalazio iz Mosta. Oni su bili korektni, to je stvar diskrecije.

O izjavi o “fašistima u redovima Domoljubne koalicije”?

– To su stranke koje propagiraju 10. travanj i ustaše – HČSŠ, HSP AS. To su proustaške stranke, barem dvije. A ustaše su bile gore od fašista. Plus dijelovi Domoljubne koalicije koji to ohrabruju iz daljine. Svatko tko slavi ustaše i Antu Pavelića je proustaški orjentiran i s njim ne želim imati posla.

O nereagiranju na Baldasarove vijence na spomenik “Rafaelu Bobanu”?

– To su kompromisi koje u politici morate raditi. Nisam reagirao iz taktičkih razloga, u interesu stranke. To mi je došlo kao nož u rame. Očekivao sam da to prije svega osude ljudi dolje. Ja lagano dvojim jesu li to zapravo naši redovi.

O spremnosti na suradnju s Glavašem?

– Nema šanse da bi mi išli po parlamentarnu većinu s potpisima HDSSB-a. To je jedina istina.

O radu vlade?

– Preuzeli smo zemlju u kaosu nepovjerenja i  kriminalu i nepovjerenja. Napravili smo puno slobodarskih i ekonomskih stvari. Svi pokazatelji su danas pozitivni. Da, javni dug je visok, ali je to problem koji se dade kontrolirati. Kad nemate, onda se morate zaduživati. No Hrvatska danas raste, zbog izvoza, veće proizvodnje i ostalog. Zemlja je puno zdravija. Sad vidim ideju da se privremeno ukine uplata u drugi mirovinski stup. Sad bi valjda tih pet, šest milijardi godišnje trebalo dati nekom ministru financija da se igra. Tako financije bi znala voditi moja baba.

O BDP-u?

– Morali smo prvi zaustaviti pad i negativan trend. No građani su posljednje godine vidjeli što smo mi, a što nam je alternativa.

O prozivanju Podolnjaka za promjenu prezimena?

– Kad netko tko živi u Varaždinu promijeni prezime iz srpskog u valjda zagorsko, onda je moja poruka njemu bila “čovječe čega se bojiš”. Moja poruka je bila ohrabrujuća. Želim da se u Hrvatskoj osjećaš ugodno kao Jovanović ili Stevanović i da ti to ne bude nikakav problem. Želim da u RH bude takva klima. No možda sam pretjerao. Ispričat ću se Podolnjaku. Ali moji motivi su bili čisti. Ako je on to shvatio ovako kako vi tumačite, razgovarat ću s njim.

O žici oko Hrvatske?

– O tome neće odlučivati Miro Kovač. No te ideje su poznate. Mi smo se mogli ograditi odmah. Zašto EU i Grčka kao ulaska točka Schengena ne funkcionira nikako, ne znam. Hrvatska je položila test humanosti. Meni je to ljudski duboko odbojno i zato sam u ovoj priči duboko simpatizirao Merkel, a prezirao ove sitničave male ljude.

O Oreškoviću?

– Bojim se da to nije dobro za Hrvatsku. Nije on bitan, nego koncept.