MOVEMBER

Vitomir Maričić: Muško zdravlje ne smije biti tabu, o raku i mentalnom zdravlju muškaraca treba govoriti više

Katarina Blažević

Srećom, danas imamo puno dijagnostike i klinika koje imaju raznorazne tehnologije kakve prije 20 godina nismo mogli ni zamisliti. To što je danas lakše ne znači ništa jer smo mi ti koji se moramo brinuti za svoje zdravlje, govori višestruki svjetski rekorder i svjetski prvak u ronjenju na dah



Za Vitomira Maričića pomicanje vlastitih granica nije samo dio sporta, već i način života. Višestruki svjetski rekorder i svjetski prvak u ronjenju na dah nedavno je primljen u prestižni “International Sports Hall of Fame”, čime je svojoj već bogatoj sportskoj karijeri pridodao vjerojatno i najvrjednije priznanje dosad. No, novih ciljeva i motivacije mu ne nedostaje, a na putu do novih uspjeha svjestan je koliko je važno zadržati i fizičko te mentalno zdravlje. Upravo zato je Vitomir ovoga mjeseca u Specijalnoj bolnici Medico obavio preventivne preglede usmjerene na očuvanje muškog zdravlja.


Višestruki ste svjetski rekorder u ronjenju na dah te svjetski prvak, a nedavno ste ušli u International Sports Hall of Fame. Koliko vam znači to priznanje nakon mnogobrojnih uspjeha na svjetskoj sceni ronjenja na dah? Kako danas gledate na svoj sportski put i jeste li na samom početku ovako nešto uopće mogli zamisliti?


– Gledam na svoj sportski put kao na neki cirkus koji se morao dogoditi čudnim putem, punim ozljeda, stranputica i različitih sportova, da bih na kraju došao do ovoga gdje sam sada. Zahvalan sam na svemu tome i stvarno sam svašta u sportu i životu prošao, i uspone i padove, te mogu biti samo zahvalan što nemam nekih ozljeda i što sam ostvario nešto što je cilj svakoga sportaša. Naravno, bio bih zadovoljan i bez tih uspjeha, ali s obzirom na to da su tu, nemam što drugo nego biti jako zadovoljan.


Specijalna bolnica Medico sponzor je Vitomiru Maričiću

Specijalna bolnica Medico sponzor je Vitomiru Maričiću




Nemam takav način razmišljanja da zamišljam nagrade, nego zamišljam pokret i usavršavanje onoga što radim. To je nešto što vizualiziram, a nikada nagrade, koje dođu spontano. Jako često se dogodi i da onima koji su kvalitetni i dobri izostanu nagrade ili odličja, a ima i slučajeva kada netko dobije nagradu, a nije je zaslužio.


Ronjenjem na dah možete se njime baviti duboko u starost


Koliko je u ovome sportu važna mentalna, a koliko fizička snaga? Kako se vi pripremate za natjecanja?


– U ovome sportu izrazito je važno i jedno i drugo, kao u svakom sportu. Ne postoji sport na visokoj razini u kojem mentalna priprema nije izrazito bitna. No, ako nemate onu fizičku stranu na kojoj se sve temelji, opet nemate ništa. U ronjenju na dah je na početku jako puno toga na strani mentalnog dijela jer se ljudi zbog straha i neznanja zadržavaju na tome. Onda postane teško savladavati mentalne barijere sam sa sobom. Ronjenje na dah je na početku 85 posto mentalno, ali kako se ide prema vrhunskom rezultatu, rekao bih da omjer bude 60:40 u korist fizičkog.


Moje pripreme zapravo su dosta dosadne. Sastoje se od bazenskog treninga, zadržavanja daha, suhog i mentalnog treninga, treninga u dubini i situacijskih treninga. Ima tu još tehničkih stvari, ali u principu se sve to u ciklusima izmjenjuje tijekom godine.



Vitomir Maričić, privatna Arhiva

Tijekom postavljanja rekorda sigurno postoje trenuci kada vam tijelo šalje signale da je dosta. Kako razlikujete granicu koju možete pomaknuti od one koju ne biste smjeli prijeći?


– To se događa i kada odlučite nakon godinu dana na kauču potrčati. Vaše tijelo teži homeostazi i želi da stvari budu takve kakve jesu i da budu stabilne. Odmah ćete dobiti signale da se tijelo buni, ali svjesni ste da je dugoročno korisno da prijeđete preko tih signala. Tako je nekako i u sportu, samo što mi to guramo na puno višoj razini.


Nijedan vrhunski sport nije zdrav, ali ako bih morao odabrati jedan koji je stvarno izrazito siguran i zdrav, onda je to ronjenje na dah jer tu nema ozljeda i možete se njime baviti duboko u starost. Jedino što morate znati procijeniti jesu vaše mogućnosti da uspijete završiti zaron pri svijesti. Ali ako ne uspijete, nikome ništa, za pet minuta kao da se ništa nije dogodilo.


Volim sport i na neki način sam i ovisan o njemu


S obzirom na intenzitet vaših treninga i natjecanja, jednako je važan i dobar odmor. Kako provodite slobodno vrijeme i dio života izvan sporta?


– Dobar odmor izrazito je važan i rekao bih da sam tu najdeficitarniji. Trudim se kvalitetnim spavanjem i s dovoljno alociranog vremena za san ostvariti najbolji mogući odmor. Ako imam slobodno vrijeme, vjerojatno ću ga provesti baveći se sportom ili radeći neki drugi trening. Volim sport i na neki način sam i ovisan o njemu. I moje zdravstveno stanje ovisi o sportu i da bih mogao biti u formi, moram imati neki kontinuitet.



Vrhunski sportaši navikli su pratiti svoju fizičku spremnost. Koliko se kod vas ta pažnja prema tijelu prenosi i na zdravlje izvan sporta, odnosno na redovite liječničke kontrole i preventivne preglede?


– I mi sportaši smo malo tu lijeni. To je neka generalna lijenost kod svih ljudi. Uvijek misliš “nemoj popravljati nešto što nije pokvareno”. Ali, ta prevencija stvarno je daleko najjeftinija i najbolja stvar koju možemo raditi za svoje zdravlje. Mislim da su sportaši tu ipak mrvicu osvješteniji jer dobro poznaju svoje tijelo i osjete kada bi nešto moglo biti na rubu pa odrade neki preventivni pregled, a prosječni čovjek nažalost nema vremena za to i ne razmišlja o bolesti. Ima milijun drugih želja sve dok ne postane bolestan, a onda ima samo jednu želju, da bude zdrav.



Vitomir Maričić, privatna Arhiva

Volio bih da se to promijeni, prvenstveno zbog meni dragih ljudi koji su u tom istom ciklusu. Ali, svi dijelimo tu odgovornost i svi bismo se trebali potruditi da to napravimo na jedan sistematičniji i odgovorniji način.


Pregled od pet minuta koji može jako puno značiti


– Srećom, danas imamo puno dijagnostike i klinika koje imaju raznorazne tehnologije kakve prije 20 godina nismo mogli ni zamisliti. To što je danas lakše ne znači ništa jer smo mi ti koji se moramo brinuti za svoje zdravlje. Nedavno sam bio na magnetskoj rezonanciji cijelog tijela i sjećam se, kada sam ranije imao sportske ozljede, da se trebalo dugo čekati na magnetsku rezonanciju. To su stvarno bili redovi. Danas odete u SB Medico, dobijete snimku cijelog tijela i preventivno pregledate je li sve u redu. Imamo stvarno dostupne stvari koje možemo iskoristiti na svakom uglu, ali ljudi jednostavno ponekad nisu informirani i nadam se da će se to uskoro promijeniti.



Vitomir Maričić, privatna Arhiva

Sada smo u studenome kada se obilježava Movember, događaj kojime se u cijelom svijetu podiže svijest o problemima muškog zdravlja. Koliko je, prema vašem mišljenju, važno otvoreno govoriti o temama poput raka prostate i preventivnih pregleda, o kojima muškarci još uvijek često nerado razgovaraju? Što je razlog da su takve teme i dalje tabu?


– Ne govorimo dovoljno o tome pa smo morali cijeli mjesec posvetiti skretanju pažnje na te bolesti. Smatram da je vrlo bitno govoriti o tome, ali ne odnosi se to samo na rak prostate nego i na rak testisa, pa i mentalno zdravlje muškaraca, što je stvarno velik problem i o čemu se jako malo govori.


Što se tiče raka prostate, ne znam zašto su takve teme i dalje tabu jer barem je to nešto što je uglavnom izlječivo ako se rano detektira. Jednostavno je odraditi pregled, a do kraja mjeseca u SB Medico u Rijeci i Puli može se obaviti besplatno PSA testiranje. I svaka im čast što su se na takav konkretan način uključili i maknuli ispriku nekome tko će uvijek naći ispriku da ne ode na pregled. To je pregled od pet minuta koji može jako puno značiti.


Naučio sam kvalitetno trenirati, treniram sebe i druge


Je li se vaš pogled na zdravlje promijenio s godinama? Od 40. godine života se muškarcima s obiteljskom poviješću raka prostate preporučuje početi s preventivnim pregledima. Koliko ste i sami osviješteni o toj važnosti?


– Ne mogu uzeti sebe za najbolji primjer jer uvijek mislim da i trebamo više i bolje, ali mogu se pohvaliti da sam ove godine, u sklopu Movembera, u SB Medico odradio PSA testiranje i, sva sreća, sve je u redu s time. Napravili smo i ultrazvuk jer postoji obiteljska povijest kod mene s obje strane pa je svakako nešto za što mislim da je moja odgovornost da provjerim i pregledam.


U ovome slučaju mogu se pohvaliti da sam napravio nešto odgovorno, ali mislim da i dalje ne radim dovoljno na prevenciji raznoraznih ozljeda koje se mogu ponovno pojaviti, a i novih koje mogu doći. Dodatna sreća u mom životu jest što imam već 30-godišnje iskustvo u sportu. Na neki način naučio sam kvalitetno trenirati, treniram sebe i druge, a i sport kojim se bavim, u kojem moram dati najveći intenzitet, bezopasan je u tom smislu.



Što biste poručili muškarcima koji zbog svakodnevnih obveza često stavljaju brigu o vlastitom zdravlju u drugi plan?


– Muškarcima bih preporučio, isto što i ženama, i svakome kome nešto preporučujem kada pričam s ljudima i vidim da imaju raznoraznih problema. Često ljudi ne krenu s neke početne točke i ne istražuju bazu problema. Uvijek im kažem da pogledaju jedu li adekvatnu količinu hrane, jesu li fizički aktivni i spavaju li dovoljno.


To je to. Ako to troje nemate, onda nemate što dalje tražiti uzroke bilo kakvih problema, bili oni mentalni ili neki drugi. To je baza na kojoj funkcionira naš sustav, to je nešto čemu prvo treba težiti, a onda na to idu druge stvari. Izgradite zdrave temelje i onda će vam se vidici promijeniti i sami ćete si naći rješenje za sve probleme.


Pomičem svoje i tuđe granice


Što vas danas, nakon svih ostvarenih rekorda i priznanja, još uvijek motivira da pomičete vlastite granice? Postoji li neki novi izazov koji ste si zacrtali za budućnost?


– Imam uvijek i motiva i ideja da pomičem svoje granice i tuđe i postoji jako puno izazova koje sam si zacrtao za budućnost. Trenutno bih volio raditi na jednoj disciplini u ronjenju na dah, koja je trenutno najdublja disciplina, te u njoj ostvariti najdublji zaron na svijetu.


Onda će postojati još neke razne granice i u drugim sportovima na kojima sam već počeo raditi. Postoji jako puno izazova i u edukaciji, istraživanjima… Mislim da sam vrlo znatiželjan, kompetitivan i proaktivan u dolaženju do zadovoljstva u tim sferama. Nikada mi ne nedostaje ideja i izazova, jedino čega mi nedostaje jest broj sati u danu, dana u tjednu i mjeseci u godini.


*Tekst je nastao u suradnji sa Specijalnom bolnicom Medico.