Iz Postulature ističu da poslanje Riječkih mučenika nije bilo usmjereno na rušenje društvenih institucija ili uspostavu novoga političkog poretka, nego na vjernost Kristu i evanđeoskim načelima unutar okolnosti u kojima su živjeli.

– Kršćanska vjera ne poistovjećuje Kristovo kraljevstvo ni s jednim zemaljskim poretkom, nego u evanđelju prepoznaje mjerilo prema kojemu svaki poredak treba služiti istini o čovjeku, njegovu neotuđivom dostojanstvu i općemu dobru. Upravo je takvo svjedočanstvo moglo postati neprihvatljivo ideologijama i totalitarnim sustavima koji su zahtijevali potpunu podložnost čovjeka i nisu dopuštali da se njihova vlast i djelovanje prosuđuje prema evanđeoskim i moralnim kriterijima. U toj nespojivosti između vjernosti Kristu i zahtjeva za ideološkom podložnošću valja tražiti jedan od ključnih vidova razumijevanja progona i mogućega mučeništva ovih slugu Božjih, kažu iz Postulature.

Dodaju kako su Riječki mučenici nastojali su svojim životom svjedočiti upravo vrijednosti toga kraljevstva: istinu, pravednost, ljubav i poštovanje ljudskoga dostojanstva, ostajući vjerni Kristu i onda kada je ta vjernost značila izložiti se progonu i smrti.

– Kristovo kraljevstvo, naime, nije suparnik ljudskoj slobodi, nego njezino najdublje jamstvo i temelj istinskoga društvenog mira. Njegova prisutnost i njegov mir ne ostvaruje se silom ni prisilom, nego svjedočanstvom istine u ljubavi. Svjedočanstvo Riječkih mučenika stoga nas podsjeća da nijedan društveni poredak ne može biti istinski pravedan ni miran ako ne poštuje slobodu savjesti i dostojanstvo svakoga čovjeka. Njihov spomen nije poziv na produbljivanje povijesnih podjela, nego na traganje za istinom, praštanje, pomirenje i izgradnju mira, navode iz Postulature.

Dodat će kako se životni putovi i okolnosti stradanja Riječkih mučenika razlikuju, ali ih povezuje svjedočanstvo vjernosti Kristu, Crkvi i vlastitoj savjesti.

– Živjeli su u različitim državnim i društvenim poretcima, u vremenu snažno obilježenom duhovnošću Krista Kralja i uvjerenjem da evanđelje treba prožimati ne samo osobni nego i cjelokupni društveni život. U Kristovu kraljevanju tadašnja je katolička duhovnost prepoznavala temelj istinskoga društvenog mira, u duhu gesla Pax Christi in Regno Christi – „Kristov mir u Kristovu kraljevstvu”, objavili su iz Postulature.

Postupak beatifikacije bio je tema intervjua s preč. Goranom Žanom Lebovićem Casalongom, koji nam je kao crkveni pravnik govorio o postupku. Možete ga pročitati OVDJE.

Kauza obuhvaća 21 kandidata: šesnaest svećenika, među kojima je jedan franjevac, te pet vjernika laika, od kojih su dvije žene. Prema dosad prikupljenoj dokumentaciji i navodima kauze, smatra se da su oni u razdoblju od 1937. do 1951. godine podnijeli smrt iz mržnje prema vjeri (in odium fidei).

Uz njega na popisu su:2. Andrija Loušin +1937.

Župnik u Lokvama. Odvraćajući mladiće da ne idu u Španjolski građanski rat, mučenički je ubijen u župnom domu.

3. Ladislav Šporer +1941.

Župnik i dekan u Delnicama. Neumorni pastoralni radnik, promicatelj katoličkih društava. Organizator nezaboravnog Euharistijskog kongresa. Mučenički je ubijen spremajući se služiti Sv. Misu Zornicu.

4. Josip Pretner +1943.

Župnik u Liču. Veliki promicatelj Katoličke Akcije, pobožan i revan svećenik. Nakon teškog mučenja ubijen zajedno s bratom i sestrom.

5. Juraj Matijević +1943.

Župnik u Gerovu. Nakon lažnog poziva bolesniku, kamenovan.

6. Zvonimir Milinović +1943.

Župnik u Podstenama. Gorljivi propovjednik. Nakon velikog mučenja, odrezanog jezika, ubijen razapinjanjem.

7. Vjekoslav Gržanić +1943.

Župnik u Ravnoj Gori. Odvraćajući župljane od neprijateljskog djelovanja prema Crkvi, mučenički ubijen.

8. Andrija Mavrinac + 1943.

Svećenik Krčke biskupije. Župnik u Korniću. Nakon teškog mučenja bačen u jamu u zaleđu Crikvenice.

9. Stjepan Petranović +1944.

Župnik u Bribiru. Pisac i suradnik velikog broja katoličkih listova. Vrstan pastoralac. Više puta odvođen u šumu i zastrašivan. Umro od posljedica mučenja u bolnici u Kraljevici.

10. Stjepan Horžić +1945.

Kapelan u Mrkoplju i upravitelj župa Ravna Gora i Vrbovsko. Otac mladih, gorljiv i hrabar svećenik. Streljan u Delnicama moleći i opraštajući svojim ubojicama.

11. Matija Burić +1945.

Župnik u Šmriki. Osnivač župe. Spasio mjesto od uništenja. Sudjelovao u spašavanju Židova. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri. Prije smrti zatražio da izmoli pokajanje.

12. Viktor Perkan +1945.

Župnik i dekan u Jelšanama, slovenskom dijelu Riječke biskupije. Ubijen prigodom sprovoda na mjesnom groblju. Odmah je prenesen u župni dom gdje mu je brat svećenik podijelio Bolesničko pomazanje.

13. Fra Eugen Kukina +1945.

Franjevac Provincije sv. Ćirila i Metoda, vikar samostana na Trsatu. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri u Sušačkoj bolnici brojnim ubodima kuhinjskim nožem.

14. Srećko Blažević +1946.

Župnik i dekan na Jelenju. Promicatelj Katoličke Akcije i katoličkih društava, otrovan u Sušačkoj bolnici.

15. Alojzije Kristan +1947.

Upravitelj župe Mune. Nakon obavljenih pastoralnih dužnosti u župi Mune, ubijen iz mržnje prema vjeri na putu prema Vodicama.

16. Milan Hlača +1951.

Svećenik na liječenju. Prema svjedočanstvu vjernika otrovan penicilinom u Riječkoj bolnici iz mržnje prema vjeri.

17. Nikola Maljac +1942.

Župa Jelenje. Član Katoličke Akcije, osoba velike pobožnosti i dobrote. Izjavljuje kako bi volio umrijeti za Boga. Nakon razapinjanja i paljenja, uz izrugivanje nazočnih: » Neka mu sad pomogne Onaj komu se moli », ubijen iz mržnje prema vjeri i bačen u jamu.

18. Ladislav Pretner +1943.

Brat svećenika Josipa Pretnera te njegov pomoćnik i suradnik u djelima Katoličke Akcije. Nakon teškog mučenja ubijen je u Liču zajedno sa bratom svećenikom i sestrom Julikom.

19. Julika Pretner +1943.

Sestra svećenika Josipa Pretnera i njegova župna domaćica. Nakon teškog mučenja ubijena je u Liču zajedno sa braćom, svećenikom Josipom i Ladislavom.

20. Franjo Grabar +1944.

Župa Jelenje – Sušak. Pjesnik, član Katoličke Akcije. Radi zdravstvenih razloga napušta Sjemenište u Travniku te upisuje Gimnaziju na Sušaku. U svojim pjesmama na mističan način najavljuje svoju smrt. Pomaže u spašavanju Židova. Na dan mature nakon koje se sprema stupiti u Bogosloviju, ubijen je na stepenicama Sušačke gimnazije uz riječi »Bože, smiluj im se za sve«.

21. Marija Jakovac +1945.

Župa Mrkopalj. Majka obitelji, članica župne molitvene zajednice. Nakon premlaćivanja, odvedena je pred očima svoje djece uz riječi: »Za Krista Kralja i u hladan grob!«. Streljana je u Delnicama.