Iako je Gorski kotar malen, Gorski kotar je slobodno se može reći rasadnik talenata, iznimnih i posebnih ljudi… Među njih svakako spada i Sandi Zbašnik koji je nedavno osvojio Rika Fest, zanimljivu lovačku manifestaciju. No, krenimo redom, tko je Sandi Zbašnik?

– Dolazim iz Plešci, malog mjesta kraj Čabra. Moja najveća ljubav je priroda i boravak u njoj. Stoga se u slobodno vrijeme najviše bavim lovom (rikanjem), ribolovom, šetnjom u prirodi i planinarenjem. Po struci sam kineziolog i radim kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, a uz to i kao trener, proteklih godina vodio sam grupe u dobi od godine i pol pa do umirovljenika, tako da se stvarno može reći da me znaju sve dobne generacije, uz smijeh nam je pojasnio Sandi Zbašnik.

Treća sreća

Sjećamo se i njegovih odličnih rezultata u castingu, jednoj zanimljivoj sportskoj grani.

– Casting je ukratko i laički opisano ribolovna sportska grana koja se sastoji od pet različitih disciplina, disciplina preciznosti gađanja meta projektilom i disciplina gađanja projektilom u dalj. Tehnike su različite kao i oprema. A umjesto mamca je projektil, takozvani plastični uteg, kako ga mi zovemo ili mušica. Kao junior osvojio sam tri puta 3. mjesto na Svjetskim prvenstvima, jedno ekipno 2. mjesto na Svjetskom prvenstvu, 2. mjesto na Svjetskom kupu kao junior i 1. mjesto u Seniorskoj konkurenciji na Svjetskom kupu. Uz to višestruki sam juniorski i seniorski prvak Hrvatske. Nažalost uslijedili su problemi s ramenom, kalcifikat, učestale upale tetiva i nakon treninga bih jednostavno previše »trošio« rame te bi se bol javljala konstantno. Prošao sam različite terapije, ali smetnje nisu prestale pa sam odlučio prestati s natjecanjima. Smatram da sam ostvario neki svoj maksimum te jednostavno osjećam da je pametnije stati. Baš ovih dana imamo novog/starog svjetskog prvaka u dvije discipline. Ime mu je Goran Ožbolt, skromno nam je pojasnio Sandi.

No, tu ne staje jer je i u Lovačkom društvu. Stječe se dojam da njemu dan traje 40 sati.

– Zbog ljubavi prema prirodi i jer mi je otac lovac, nekako sam od malena bio okružen prirodom, lovačkim temama i zajedno s ocem išao hraniti životinje, promatrati. Oduvijek su me zanimale životinje i njihov način ponašanja. Odlučio sam položiti lovački ispit i upisati se u društvo. Kao malen sam htio postati lovac baš iz razloga jer sam volio šumu i promatrati životinje. Kad bih kao mali upitao oca kad mogu s njim u lov, odgovor je uvijek bio – kada ti budu počeli rasti brkovi. Što se tiče same rike, već kad sam bio mali meni je rika predstavljala nešto posebno. Otac nas je znao voditi uz rub šume i onda bi na odrezanu plastičnu bocu skupa prizivali jelena. Kada nam se javio, to je bilo nešto posebno. Da mi je tad netko rekao da ću se jednog dana natjecati u rici jelena i još uz to biti prvak Hrvatske rekao bi da je lud. Pogotovo jer sam vrlo dugo bio jako sramežljiv, nadodaje Zbašnik.

Ovo mu nije prvi put, a i kaže se treća sreća.

– Ovo mi je bio treći nastup. Prvi put je to više bilo iz znatiželje, da vidim kako to stvarno izgleda kad stanem gore na binu i ričem. Pomislio bih u sebi – zvučim li dobro ili ipak ja nisam za to?! Malo da dobijem iskustva, znanja te da mi discipline budu jasnije. Već drugi put sam se pripremao, ali nisam izveo kako sam zamislio. Imao sam nekoliko grešaka, a između ostalog bio sam predaleko mikrofonu i nisam se baš čuo dobro. Ovaj treći put je dokaz da za dobar rezultat treba volje, iskustva i upornosti, pojasnio nam je Sandi.

Velike pripreme

Ovog put je pomeo svih i pobijedio, ali u čemu? Rika? Što je to? Kako se pripremao? Koji je najteži dio? Pitanja nam samo naviru…

– Da, pripremao se jesam, ali moram priznati da se nisam nadao pobjedi. Nekako sam sebi zadao cilj da barem jednom budem među prva tri mjesta i to bi me ispunilo. Rika mi je oduvijek predstavljala nešto posebno. I naravno natjecateljski dio se razlikuje od onoga u prirodi.

Glas mora biti što vjerniji. No, svaka disciplina ima svoj opis kako mora biti izvedena te uz nju kriteriji za bodovanje. Ja sam se pripremao na način da sam pokušao shvatiti greške koje sam radio i ispravljao ih. Gledao sam videa s državnih i europskih natjecanja. Snimao sam se pa ispravljao. I tako u krug. Svi natjecatelji smo imali i obuke na kojima smo prisustvovali u sklopu Hrvatskog lovačkog saveza i Lovske zveze Slovenije. Gdje su nam kolege Slovenci koji su dugi niz godina u tome i imaju europske prvake, nesebično dijelili savjete. Teško mi je izdvojiti najteži dio, teško je pogoditi određeni zvuk, teška je disciplina dva dominantna jelena s različitim zvukovima, dakle napraviti taj različiti zvuk. Drugačije je rikati u šumi, drugačije doma, a drugačije je popeti se na binu i izvesti to pred svima. Jedna pogreška ili krivi zvuk i jednostavno izvedba pada u vodu, ocjene su lošije te je onda teško očekivati visoki rezultat, kaže nam Zbašnik.

Pobjeda ima svoje dublje značenje…

– Ova pobjeda mi znači neopisivo puno. Rika me stvarno zanima i guštam u njoj. Na neki način rika je dio mene, mog odrastanja, mog doma, mog načina života. Iznimno sam sretan i velika mi je čast da predstavljam LD »Tetrijeb« Gerovo. Još bih bio sretniji ukoliko sam svojom izvedbom možda uspio motivirati na bavljenje time, poručio je Zbašnik na kraju.