Iako je prošlo gotovo  dvadesetak  godina, energetski nabrijana pjesma  »Štrukuje me ta mala« ili »Komać da je polne« i danas će svakoga  podići i dobrom vibracijom pozvati na ples.

Pjevačica Vesna Duhović Valenčić danas manje pjeva na pozornici, ali pjesmom podiže kućnu i radnu atmosferu. Najviše vremena provodi na  poslu u zubotehničkom laboratoriju i s kćerima.  Vesela i energična, upravo onakva kakava je bila i na pozornici, Vesna uspješno »hendla« sve obaveze koje je snalaze kao majku dvije adolescentice, devetnaestogodišnje Ree, studentice suvremenih jezika na Sveučilištu u Trstu i sedamnaestogodišnje Petre, učenice trećeg razreda talijanske gimnazije.

Previše je cajki

– Važno mi je provoditi vrijeme s djecom. Ne mogu razumjeti ljude koji djecu šalju kao pakete od jedne do druge bake. To je bio i glavni razlog zbog kojeg sam se odrekla pozornice. Nije moguće imati gažu u četvrtak, petak i subotu, i uz to sasvim prirodno funkcionirati sa svim ostalim obavezama s kojima je suočen svaki roditelj. U to doba dok su Rea i Petra bile male, moja je mama još uvijek radila pa nije bio moguć ni baka-servis, a nije bilo ni  babysittera kao danas. No, nije mi žao. Pjesma je uvijek ostala u mom srcu, a to je najdragocjenije mjesto, tu se  glazba zauvijek sačuva.

Priznaje Vesna da nije lako sići s pozornice i odreći je se jer i danas bi rado zapjevala i zatancala.

– Pjevam vrlo rado, ali rijetko. Uglavnom je to samo kad me pozovu zbog neke obljetnice MiK-a ili slično. To su rijetke, ali lijepe prigode. Svi se nađemo, podružimo i prisjetimo prošlih raspjevanih dana.

Danas je glazbeno ozračje drugačije i u njemu se Vesna  ne vidi. Kaže, previše je cajki, a to joj se nikako ne sviđa. Od novije glazbe rado posluša Pink, a draga joj je i glazba Amy Winhouse. Koncerti trenutačno popularnih domaćih pjevačica nikako je ne privlače.

Ipak, da se glazba u obitelji ne zaboravi, profesionalno se njome bavi Vesnin brat Aleksandar  Valenčić koji je nedavno osvojio i nagradu Županije za zvučnu kulisu Zračne luke Rijeka.

– Aleksandar je ostao u glazbi, ima svoj studio i u potpunosti se tome posvetio. Eto, kad mi ponestane glazbene ideje, imam gdje otići – veselo kazuje Vesna.

Uz pjesmu i metla bolje stoji

Za svoje male glazbene uratke inspiraciju pronalazi dok  posprema po kući.

– Kao i većina žena, ne volim kućanske poslove pa ispustim frustraciju kroz pjesmu. Petru i Reu to jako zabavlja i uvijek se sa mnom šale kako mi metla super stoji dok pjevam.

Petri i Rei je, osim pjesme, Vesna prenijela ljubav prema konjima. Sve tri su članice  konjičkog kluba na Grobniku gdje provode svaki slobodan trenutak.

– Petra je gore svaki dan poslije škole, a ja sam više vikendom, kad uhvatim slobodnog vremena. Tjedne obaveze ne dopuštaju mi da uživam u tome svakodnevno. Žao nam je što u Rijeci nema zatvorene dvorane za jahanje i naprednog trenera za dresuru i prepone. Sve je svedeno na ono osnovno znanje i tužno je da nemamo uvjete kao u Zagrebu ili Osijeku. Prostor bivše kasarne u Liscu bio je savršen prostor za tako nešto, no nažalost nije bilo dovoljno interesa da se takvo što i napravi.  Konji su divni, prepoznaju svaku brigu koja im se pruži. Konj nije kao bicikl koji se izvlači iz garaže samo kad je lijepo vrijeme, on traži rastrčavanje i brigu po svakom vremenu – otkriva Vesna svoju  tajnu ljubav, ali i tajnu svojeg uvijek dobrog izgleda.