ZAGREB – Goran Bare dao nam je, ostavio nam svoje stihove, svoju glazbu da nam svijet bude ljepši. Boris Bare svijet čini ljepši svojim muralima, crtežima, onom uličnom umjetnošću. Goran nas je, nažalost nedavno i puno prerano napustio. Boris, nasreću, vrijedno radi.

Nego, Bare i Bare. Reklo bi se kako su u pravu oni koji davno kazaše da je ime znak. Važno je zvati se Bare, jer ne može biti slučajno da oni istog prezimena uradiše i rade toliko lijepe umjetnosti. I nije.

Boris Bare evo poručuje da je na zagrebačkoj Opatovini završio mural, mural za svog rođaka Gorana Bareta. Jest, Goran se rodio u Vinkovcima, Boris je rođen u Osijeku, ali ako si Bare, onda su ti korijeni drugdje kud god da te je sudba kasnije odnijela.

– Moji su korijeni, nisu iz Šibenika, nego iz šibenskog zaleđa. Iz okolice Oklaja, Drniša, iz sela Suknovci. Moj otac je odande i oni su preselili u Srijem, ispričao je Bare za HRT u kolovozu 2020. godine.

Boris Bare s kujicom Višnjom / Foto Maja Riznić

Isto je to, gotovo pa isto, kazao i Novom listu Boris Bare, kada smo nedavno razgovarali o njegovom radu. Goran je preminuo. Boris mu je posvetio mural.

– Mural »Bare Baretu« je samo moj mali doprinos u usporedbi s onim što je Bare ostavio svima nama kroz svoju glazbu. Rad sam odlučio smjestiti upravo u Zagreb gdje je i proveo većinu svog života.

Inspiriran pjesmom »Daj mi« stvorio sam beskrajna polja maka puna simbolike prolaznosti života i ljubavi, dok u pozadini ponosno stoji mršavi pas kojeg je ostavio gospodar, govori nam Boris Bare.

Bare Baretu.

– Dok naš protagonist odlazi u san, nama ostaje njegova glazba kao podsjetnik na vječnost. Hvala ti na svemu, poručuje Bare.

Zagreb je dobio još jednu lijepu posvetu lijepom. Opatovina je dobila mural koji će nekoga natjerati da okine selfie, a nekog da pjevuši: »Daj mi ključ od tvog velikog srca, daj mi ljubav da noćas za mene kuca…«