Foto Nikola Blagojević
Nije upitno pravo na prosvjed, pa ni pravo da se odlučno suprotstavimo onome što smatramo nepravednim. Nasilje i divljaštvo na ulicama, kao i mržnja koja ih potiče, nikad ne mogu donijeti ništa dobro, rekao je Mate Uzinić
povezane vijesti
RIJEKA – Svetu misu povodom blagdana Svih svetih u crkvi Sv. Romualda i svih svetih na Kozali predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Istaknuo je da poziv na svetost nije nešto što je daleko, već Bog zove svakog čovjeka da bude svet i živi dobro.
– I mi smo pozvani na svetost. Današnja svetkovina je i naša svetkovina. Svetost je poziv koji je Bog uputio svima i svi smo ga pozvani živjeti kako bismo već sada bili sveti. Jer to je preduvjet da možemo biti sveti i nakon smrti, rekao je.
Kao program kako to činiti istaknuo je blaženstva na koja upućuje Isus Krist.
– Blaženstva su konkretan program kršćanskog života. Blaženstva nas pozivaju da budemo milosrdni prema onima koji griješe, ali i onima kojima je na drugi način potrebno milosrđe.
Da ne uzvraćamo zlo za zlo, da gradimo mir gdje postoje podjele, da se zauzimamo za pravednost, osobito za one kojima je pravednost uskraćena, i da budemo iskreni i čista srca, da ne glumimo dobrotu, kazao je.
Neprihvatljivost nasilnih prosvjeda
Dotičući se zauzimanja za pravednost, upozorio je da se treba kloniti nasilja te istaknuo neprihvatljivost nasilnih prosvjeda koji se događaju u Europi.
– Ne smijemo sudjelovati u širenju mržnje, osuda i predrasuda, kako na društvenim mrežama tako i skrivajući se iza pripadnosti pojedinim udrugama ili navijačkim ili drugim skupinama.
Slično vrijedi za prosvjede kojima svjedočimo u nekim europskim zemljama, a koji se nekad zazivaju i kod nas. Nije upitno pravo na prosvjed, pa ni pravo da se odlučno suprotstavimo onome što smatramo nepravednim.
Jedan od zahtjeva koji čujem u tim prosvjedima je da se više ulaže u studente negoli u oružje kojim ćemo prije ili kasnije pucati jedni u druge. Ali, iako imamo pravo na prosvjed, trebamo se iskreno pitati o načinu na koji prosvjedujemo.
Nasilje i divljaštvo na ulicama, kao i mržnja koja ih potiče, nikad ne mogu donijeti ništa dobro. Ne smijemo dopustiti da nas se olako svrstava protiv drugih, iskorištava za obračune s njima.
Lako je proglasiti bilo što interesom naše strane, ali ako to nije u interesu svih i ako je to protiv nekoga, onda to ne može biti interes jednog kršćanina, kazao je nadbiskup.
Nastavio je da to ne znači pasivnost i nezainteresiranost za ono što se oko nas događa. Jer, tko želi biti svet i drugima biti poticaj na svetost, a kršćani to trebaju biti, ne smije okretati glavu od konkretnih problema svijeta i društva u kojemu živi i svakog pojedinog čovjeka.
– Ali svemu tome moramo pristupati kao mirotvorci. I ne zaboravimo: mir, kao uostalom i nemir, uvijek počinje u našem srcu. Blaženstva traže da živimo život obilježen dobrim djelima, opraštanjem, zauzimanjem za istinu i pravednost.
Jednom riječju, blaženstva traže od nas da se ljubavlju kojom jedni druge ljubimo trudimo učiniti ono što je činio Krist. I ne negdje daleko, koliko ondje gdje živimo: u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u župnim i društvenim zajednicama, u našim međuljudskim odnosima, kazao je nadbiskup.
Bez ravnodušnosti prema beskućnicima
Govoreći o sutrašnjim Dušnom danu, kada se vjernici sjećaju svih vjernih mrtvih, istaknuo je da je dobro pohoditi groblja, ali i pozvao vjernike da ne zaborave i one koje treba posjetiti dok su još tu s nama.
– Dobro je, pozitivno je posjećivati grobove, ali ja se usuđujem reći da je još važnije posjetiti svoje starije i nemoćne, jer će možda biti kasno pa ćemo im dogodine na grob doći.
Još je važnije pronaći one koji su usamljeni, nazvati nekoga koga smo zaboravili, s kim smo prekinuli odnos. Da, možemo se pomiriti duhovno sa svojim pokojnima, ali zašto se ne pomiriti s onima koji pokraj nas žive i ne čekati sutra da netko od nas bude pokojni?, retorički je upitao.
Istaknuo je da se poziv na svetost i na odnos ljubavi prema konkretnim osobama s kojima živimo ne zaustavlja samo na krugu najbližih.
– Mi smo pozvani ljubiti sve ljude. To znači da, kao Isus, ne smijemo biti ravnodušni prema onima koji su pokraj nas ugroženi, da ne smijemo biti ravnodušni prema siromasima, beskućnicima.
Ovdje, u ovoj zgradi s druge strane, imamo beskućnike. Jesmo li svjesni toga? I jesmo li – a nismo, jer uvjeti u kojima žive nisu baš najbolji – učinili nešto za njih?, retorički pita nadbiskup.
Nedvosmislena osuda govora mržnje
Nedvosmisleno je osudio govor mržnje.
– Ne smijemo sudjelovati u širenju mržnje, osuda i predrasuda, kako na društvenim mrežama tako i skrivajući se iza pripadnosti pojedinim udrugama ili navijačkim ili drugim skupinama, poručio je.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup Uzinić i vjernici uputili su se prema groblju Kozala gdje je nadbiskup predvodio molitvu odrješenja za pokojne.
Dirnula ga pjesma Miše Kovača
Na kraju propovijedi riječki nadbiskup osvrnuo se i na smrt Mate Miše Kovača.
– Dok sam se jučer vozio iz Dalmacije prema Rijeci, jučer u autu slušao sam njegove pjesme na radiju. Nisam znao da je to zbog toga što je umro, ali posumnjao sam.
A onda me je posebno dirnula jedna pjesma za koju smatram da ju je vrijedno podijeliti danas. To je pjesma iz 1999. pod naslovom “Budi čovjek dobre volje”. Tekst su napisali Željko Pavičić i Ivo Lesić.
Nekako mi se čini da ta pjesma u sebi sažima put svetosti koji se živi danas, a ne sutra, jer sutra može biti kasno. A sažima ga u jednoj riječi koja glasi: dobrota.
“Svi smo mali ispod zvijezda,/u pustinji zrna pijeska./Sve nas nosi ista rijeka/i sudbina ista čeka./Zato svakom ruku pruži,/ nikad nikog ne rastuži./ Brzo prođu nam životi,/ nek te pamte po dobroti./ Budi čovjek dobre volje,/ želi svakom sve najbolje./ Nek ti srce mjera bude/ za sve ljude./Svima nama ljubav treba,/ treba kao milost s neba./ Budi čovjek dobre volje,/ želi svakom sve najbolje.”
Neka Gospodin pokojnom Mati Miši Kovaču dade ono najbolje, zajedništvo svetih, ali neka i nama dade život koji će nas voditi prema tom cilju, jer taj cilj je i za sve nas ono najbolje, poručio je riječki nadbiskup.
