U životu pored sebe nisam vidio toliku ribu. Sva sreća pa je puška bila nategnuta tako da sam bez imalo razmišljanja digao pušku i pogodio. I tek kad sam je pogodio malo ispod leđne peraje, kroz glavu mi prođe: - Glupane, nemaš rolu…
povezane vijesti
- Ako želite pokušati složiti svoju višku panulu, evo jednostavnog recepta za siguran uspjeh i bogat ulov
- Imate li i vi neke svoje trikove zbog kojih uspješnije lovite lignje? Donosimo nekoliko praktičnih savjeta
- Deseti Crnilo kup okupio preko 1000 ljudi, lovilo je 205 barki, a podijeljene su 22 vrijedne nagrade
To jutro je buđenje bilo u 6:00 sati nakon čega slijedi odlazak na stalnu poziciju, a sve s ciljem krštenja novog odijela i da napokon vidim kako je ronit sa istim.
Izgorio sam od živaca, osjećaj je kao da imam balon zraka na leđima, sve me okreće, noge me vuku gore i ne mogu tiho perajati nego lupam po površini kao klinac kad uči plivati.
Sat i pol ja tako ‘ronim’, a zapravo savladavam odijelo i pokušavam izbaciti taj zaostali zrak iz odijela, a možda uopće nije zrak nego samo novi osjećaj na koji se trebam tek naviknuti.
Sat i pol nerviranja i nikako se šuljat u miru bez da ne razmišljam o odijelu kako ću ga probušiti na leđima da izbacim taj zrak.
Vraćam se iz zarona u kojem sam pogodio malog fratra .
Ništa posebno, čak mi ga je i žao bilo, ali eto, stavljam ga na nisku, natežem lastike i odmaram na površini bez volje, sve planirajući kako ću za taj dan odustati i razmisliti šta da radim s tim odijelom.
Ali onda kreće preokret.
Bez cilja pogledam desno, u svojoj visini, kad ugledam kako na površini strijelka nonšalantno pliva na skoro metar od mene.
U životu pored sebe nisam vidio toliku ribu.
Sva sreća pa je puška bila nategnuta tako da sam bez imalo razmišljanja digao pušku i pogodio.
I tek kad sam je pogodio malo ispod leđne peraje, kroz glavu mi prođe:
– Glupane, nemaš rolu…
I naravno, beštija povuče i strijelu i mene skupa s puškom koju mi je skoro trznula iz ruke.
Moram priznati da je jako lijep osjećaj kad se osjeti ta snaga.
Potežem je polako prema sebi, a ona još jače prema dnu.
Odlučim je držati na daljini dok vičem prijatelju koji me ni ne čuje da dođe brzo da je pogodi u glavu i osigura ulov.
On meni gospodin maše u stilu ‘polako ‘ajde, sad ću doć’, a meni ulov života visi malo ispod leđne peraje.
Dolazi on, gleda mene, gleda nju, gleda mene, pa nju, i smije se jer ne vjeruje.
Pita:
– Šta je ovo?
Reko’:
-Roni dole, pogodi kako treba pa ćemo pričati.
On ju je zaronio, osigurao ribu i od tag trenutka mi je odijelo naglo postalo manje bitno.
Došao na obalu, izvadio ribicu, došlo par ljudi i čestitalo, čak se i slikali s njom, a ja kao smiren u stilu ‘niš posebno’ dok u sebi skačem od sreće.
I tako sam je jedva strpao u torbu, odnio na posao i izvagao laganih 5 kilica.
Jedino mi je žao što nisam barem imao kameru neku da to zabilježim.
