Potpuni šok. Reakcija je to srbijanskih naprednjaka koji svakako nisu očekivali kako će na današnjim izborima biti pometeni. Studentska lista osvojila je, i to prema Vučićevim riječima, između 125 i 135 zastupnika u budućem sazivu Skupštine Srbije, što im daje apsolutnu većinu, eliminirajući bilo kakvu potrebu za ikakvim kombinacijama ili traženjem koalicijskih partnera.

Uostalom, partnera osim manjinskih zastupnika ne bi mogli ni imati. Izborni prag prošli su samo oni i SNS koji će u parlamentu imati čvrstih 105 mandata.

Koliko god je to šok bio samom vrhu SNS-a, još je to veći šok za cjelokupnu mašineriju na koju se Vučićev režim kroz desetljeće i pol oslanjao. Gotovo preko noći cijeli niz prorežimskih medija poput Informera, Pinka ili Kurira ostaje bez vrlo izdašnog izvora prihoda.

Vodstva državnih tvrtki biti će, bez ikakve sumnje, smijenjena u prvim danima po formiranju nove vlade. Vrh policije i sigurnosnog aparata biti će, prilično je izvjesno, neformalno lustriran, a policijski zapovjednici koji su vodili prebijanja, prisluškivanja i zastrašivanja opozicionara i studentskih vođa biti će smijenjen, možda čak i uhićen.

Veleposlanici diljem svijeta biti će zasigurno opozvani i zamijenjeni novim, studentima odanim ljudima.

Današnji izbori predstavljaju potpuni i cjeloviti reset srpske političke scene. I to ne samo zbog odlaska SNS-a i Vučića u opoziciju.

Danas su glasovima oko 70 posto birača ove zemlje s političke pozornice uklonjene i sve ostale stranke koje su egzistirale u tamošnjem političkom prostoru, od SPS-a i Ivice Dačića, čovjeka koji je tri desetljeća, još od političkog pada Miloševića mijenjao strane i svjetonazore, koalirajući s bilo kim, samo da bi se zadržao u vladi.

Odlaze i »vječiti opozicionari« poput Marinike Tepić, Đilasa, ili Zdravka Ponoša za koje se u odsutnim trenucima pokazalo kako im je jedini cilj bio potajno učvrstiti naprednjake na čelu države, kako bi se uz njih, kao krezuba opozicija, šlepali na lagodnom i unosnom položaju opozicijskih parlamentaraca. Nitko od njih nije prošao izborni prag, a vjerodostojnost prema biračima gotovo je ravna nuli.

Jedini koji će vjerojatno ostati više-manje netaknuti, ma koliko to paradoksalno zvučalo, su pripadnici obavještajnih službi. Na čelu BIA-e doći će do smjene, nekoliko čelnih ljudi će biti smjenjeno, no sve će ostalo ostati isto. Jer staro je pravilo obavještajaca i poznata egida – mene treba svaka vlast, ma tko god ju obnašao.