Iz Pašmanskog akvatorija, točnije ispred Vrgade, javio nam se Antonio Ivanković, podvodni ribolovac koji je kraj ljeta obilježio s dva izvrsna ulova.

Evo što nam je Antonio ispričao o tom svom uspjehu:

– Zadnji trzaj ljeta pred najavljenu promjenu vremena odlučio sam iskoristiti za odlazak na more.

Radim plan i kombinacije jer moram prvo ujutro svoje juniore u vrtić odvesti.

Pakiranje doma, palimo motore i pravac…

Dolazim na poziciju, a more iznenađujuće bistro s obzirom da je taj dan puhalo dosta jako jugo.

Lagano krećem kombinacijama šulje u kraju i čeke do 10 metara dubine.

Ništa, pa ništa. ali idemo dalje.

Dolazim tako na puntu otoka i tu primjećujem one male nervozne zubace.

Frrr, frrr… Na sve strane.

Primjećujem da su iza njih malo veći zubaci oko kilograma, njih par komada.

Gledam, ajmo probati zainteresirati kojeg hoće li prići – priča nam Antonio.

– Radim čeku na nekih 11 do 12 metara dubine sakriven iza jednog kamena koliko se mogu sakriti.

Opet sličan scenarij, mali i malo veće zubaci i taman se spremam da ću tući većeg zubaca kad eto, iz dubine se pojavljuje malo veća sjena.

Evo je!

Ona lagano nastavlja svoje kretanje na pristojnoj udaljenosti i čini mi se da nema namjeru doći bliže.

Što sad?

Lagano podižem i spuštam samo glavu i ostajem miran.

Evo je, kreće prema meni!

Radi okret ispred mene i pokazuje mi se bočno.

Pucam i strijela prolazi po sredini.

U pola mora samo se počela trzati, priđem joj, ruku u škrge i prema kraju.

Probam na tom mjestu još nekoliko čeka i malo šuljanja, ali ništa drugo se nije pojavljivalo osim jata salpi u kraju.

Probam još par pozicija.

Pokoji cipal, oradica i salpe u kraju.

Na kraju dana odlučim se za jednu poziciju na kojoj dugo nisam bio, a koja bi mi znala dati manju licu, pokoju dobru oradu, ovčicu ili brancina – nastavlja Antonio.

– Krenem lagano uza sami kraj i odrađujem čeke u par metara mora.

Opet ista priča, salpe, fratri i pokoja mala oradica u kraju.

Nakon par čeki pojavilo se jato cipala, otprilike tridesetak komada.

Radim čeku i propuštam ciple u nadi hoće li se pojaviti koji veći kad se opet pojavljuje malo veća sjena.

Isprva sam mislio da je lica, ali evo i strijelke!

Lagano bočno klizi i gleda me.

Krenem lagano po dnu prema njoj i evo, i ona krene prema meni.

Pokazuje mi se bočno i slijedi još jedan siguran pogodak po sredini tijela.

U tom trenutku počinje se trzati i zabijati u pijesak pokušavajući otresti strijelu sa sebe.

E pa nećemo tako!

Zaranjam, uzimam rukom za kraj i za vrh strijele i s njom van.

Odradim slikanje i pravac zadovoljno doma.

Taman kad sam pomislio da će ljeto proći bez bokuna, eto ih na kraju dva, za moja dva juniora.

A sve koje zanimaju dodatni detalji, puška je bila Pathos Laser Open 90, 2×14,5 mm gume Sigalsub extreme ljubičaste, strijela original Pathos 6,5 mm sa zarezima, s tim da je lica bila teška 6, a strijelka 4,5 kilograma – ispričao nam je Antonio Ivanković.