Jedne prema kojoj ni državni vrh bilo koje zemlje nije iznad međunarodnog kaznenog prava i druge prema kojoj međunarodne institucije ne smiju zadirati u suverenitet država.

Dodjela nagrade Navi Pillay 9. listopada 2026. i američke sankcije protiv Međunarodnog suda, objavljene istoga dana samo nekoliko sati kasnije, pretvorile su taj sukob mišljenja u jednu od važnijih političko-pravnih priča godine.

Promicanje mira

U danima tijekom kojih je Nobelov odbor pripremao obrazloženje za južnoafričku pravnicu Navi Pillay za obranu međunarodnog prava, Washington je pripremao potpuno drugačiju odluku; sankcije za ICC kao instituciju.

Nikakva tajna nije da Sjedinjene Države nikada nisu željele osnivanje Međunarodnog kaznenog suda. I prijašnje su američke administracije bile protiv njega. I Amerika nikada nije ratificirala odluku Ujedinjenih naroda o njegovom osnivanju.

Štoviše, prije dvadesetak godina lobirali su po svijetu da što manje država to napravi. U to se doba dogodio jedan bizaran događaj. Visoki američki diplomat stigao je u Hrvatsku kako bi razgovarao s našim najvišim dužnosnicima.

Bile su dvije točke dnevnog reda. Prva je bila američki pritisak da Hrvatska ne bi trebala ratificirati odluku UN-a o osnivanju ICC-a. Druga je bila još veći američki pritisak da Hrvatska ako ne želi sankcije mora surađivati s Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Tako da se ovo što Trump danas radi ICC-u, koliko god bilo brutalno iskazivanje gole sile, ipak čini donekle poštenije. Nema međunarodnog kaznenog sudovanja ni za koga.

Između optužbi za politizaciju pravosuđa i pokušaja da se ono financijski paralizira, otvorilo se pitanje može li međunarodno pravo vrijediti i kada se na optuženičkoj klupi nađu sama Amerika i moćni saveznici Zapada.

Tog 9. listopada 2026. dogodilo se nešto što bi svijetu kakav je bio možda i prije samo par godina izgledalo nemoguće. Samo nekoliko sati nakon što je objavljeno da je Navi Pillay dobitnica Nobelove nagrade za mir, Trumpova administracija uvela je sankcije Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) kao instituciji.

Nagrada je Pillay dodijeljena za njezin doprinos promicanju mira i međunarodnog prava. Američka odluka, prema obrazloženju Washingtona, odgovor je baš na to. Ameriku nije nimalo smetalo kada je ICC sudio egzotičnim afričkim diktatorima.

Ali kada se pokrenuo protiv američkih državljana vezano za Afganistan i visokih izraelskih dužnosnika zbog načina izvođenja vojne operacije u Gazi, Amerika je reagirala. Nikad nećemo znati što bi u istom slučaju napravila administracija Joe Bidena. Moguće isto što i Trumpova, samo što bi obrazloženje bilo manje brutalno.

Bijes Tel Aviva

Sama Pillay nije bilo tko. Riječ je o poznatoj i uvaženoj osobi u onome što se naziva međunarodno pravosuđe. Tako da je potpuno očekivana i njena povezanost s najnovijim sukobom u Palestini koji je započeo masakrom kojeg je Hamas počinio 7. listopada 2023. kada je izašao iz Pojasa Gaze u Izrael i pobio oko 1.300 Izraelaca, od kojih su gotovo svi bili nenaoružani civili, a mnogi žene.

Dogodila su se i brojna silovanja. Među žrtvama je bilo i djece. Izrael je odgovorio vojnom akcijom koja je u punom obimu trajala dvije godine tijekom koje je ubijeno na desetke tisuća ljudi među kojima je bio veliki broj civila, žena i djece.

Pillay je predsjedala Neovisnom međunarodnom istražnom komisijom UN-a za okupirani palestinski teritorij, koja je u izvješću iz 2025. zaključila da je Izrael počinio genocid u Pojasu Gaze.

Izrael je te zaključke kategorički odbacio. Tu treba naglasiti da to izvješće nije nikakva presuda Međunarodnog kaznenog suda, niti je Pillay kao njegova bivša sutkinja izdala nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i nekadašnjeg ministra obrane Yakova Gallanta. Riječ je o različitim institucijama, različitim mandatima i različitim pravnim postupcima.

Što ni Trumpova administracija ne negira, tako da je vjerojatno točno što govore kada tvrde da su njihove sankcije protiv ICC-a pripremane tjednima prije dodjele Nobelove nagrade Pillay i potpuno neovisno o njoj.

Nobelov odbor nagradu je obrazložio Pillayinim doprinosom promicanju mira i međunarodnog prava, naglašavajući važnost toga da se na međunarodnoj razini uspostavi sustav u kojem se teški zločini mogu istraživati, a počinitelji pozivati na odgovornost.

Izraelska reakcija na dodjelu nagrade bila je, očekivano, izrazito oštra. Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Pillay za širenje laži, mržnje i klevetničkih optužbi protiv Izraela, a dodjelu Nobelove nagrade opisalo kao političku instrumentalizaciju prestižnog priznanja radi legitimiranja antisemitizma i predrasuda prema Izraelu.

Takav odgovor uklapa se u širu izraelsku strategiju osporavanja osnivanja stalnog Međunarodnog kaznenog suda u čemu je bio dosljedan od kada se prije par desetljeća pojavila ideja o njegovom osnivanju.

Nakon što je pokrenut u postupak pred ICC-em protiv Netanyahua i Gallanta, izraelska je vlada tvrdila da su takve istrage pristrane, da zanemaruju sigurnosne okolnosti i napade Hamasa, te da međunarodne institucije primjenjuju drukčije standarde na Izrael nego na druge države.

Izrael se pritom poziva na pravo na samoobranu i na činjenicu da su Hamasovi napadi 7. listopada 2023. uključivali masovna ubojstva civila i uzimanje talaca. Hamas je 7. listopada 2023. oteo i u Pojas Gaze odveo 251 izraelskog taoca.

Rimski statut

Najvažnija odluka Međunarodnog kaznenog suda u ovom slučaju donesena je 21. studenoga 2024. godine. Sudsko vijeće izdalo je naloge za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra obrane Yakova Gallanta.

Izrael nije stranka Rimskog statuta, ugovora kojim je osnovan ICC, ali sud smatra da može postupati na temelju teritorijalne nadležnosti povezane s Palestinom, koja je pristupila Statutu.

Nalozi obvezuju države stranke Rimskog statuta u okviru njihovih pravnih obveza, iako je njihova provedba u praksi politički i diplomatski vrlo osjetljiva.

Sjedinjene Države nisu članica Međunarodnog kaznenog suda i već dugo osporavaju njegovu nadležnost nad američkim državljanima. Washington je posebno nezadovoljan istragom o navodnim zločinima američkih pripadnika oružanih snaga i obavještajnih službi u Afganistanu, kao i postupcima povezanima s Izraelom. Američki argument glasi da međunarodni sud ne bi smio suditi državljanima države koja nije pristupila Rimskom statutu bez njezina pristanka.

Međunarodni kazneni sud osnovan je Rimskim statutom 1998. godine, a počeo je djelovati 2002. Njegova je zadaća procesuirati pojedince osumnjičene za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločin agresije kada su ispunjeni uvjeti njegove nadležnosti i kada nacionalni pravosudni sustavi ne provode stvarne postupke.

Nije riječ o sudu Ujedinjenih naroda, nego o zasebnoj međunarodnoj instituciji koju su osnovale države stranke Rimskog statuta. Sjedinjene Države nisu članica, a sud trenutačno ima 125 država stranaka.

Zavidna pravna karijera

Južnoafrička pravnica tamilskog podrijetla Navi Pillay, rođena je 1941. u Durbanu, karijeru je počela kao odvjetnica koja je branila aktiviste što su se borili protiv apartheida u Južnoj Africi.

Poslije je postala sutkinja Visokog suda Južnoafričke Republike, predsjednica Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu, sutkinja Međunarodnog kaznenog suda u Haagu (ICC) i visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 2008. do 2014. godine.

Njezina je profesionalna biografija snažno obilježena nastojanjima da se međunarodno kazneno pravo, odnosno njegova primjena, proširi na sve članice UN-a.

Trump kaznio 13 djelatnika Haškog suda

Trumpova administracija 6. veljače 2025. potpisala je izvršnu uredbu kojom je omogućila sankcioniranje osoba povezanih s ICC-om. Prva velika meta bio je glavni tužitelj Karim Khan, protiv kojeg su sankcije uvedene 10. veljače 2025. godine.

Nakon toga uslijedile su mjere protiv sudaca i tužiteljskih dužnosnika. Američka administracija tvrdila je da su ti pojedinci sudjelovali u nezakonitim nastojanjima da se istražuju i kazneno progone američki i izraelski državljani.

U lipnju 2025. sankcionirana su četiri suca: Reine Alapini-Gansou iz Benina, Solomy Balungi Bossa iz Ugande, Luz del Carmen Ibáñez Carranza iz Perua i Beti Hohler iz Slovenije.

U kolovozu iste godine Washington je sankcije proširio na sutkinju Kimberly Prost iz Kanade, suca Nicolasa Guilloua iz Francuske te zamjenike tužitelja Nazhat Shameem Khan s Fidžija i Mamea Mandiayea Nianga iz Senegala.

U prosincu 2025. sankcionirani su suci Gocha Lordkipanidze iz Gruzije i Erdenebalsuren Damdin iz Mongolije, nakon odluke žalbenog vijeća povezane s izraelskim prigovorima na istragu o Palestini.

U kolovozu 2026. na popis je dodana i predsjednica ICC-a, japanska sutkinja Tomoko Akane, kao i Abdoulaye Seye iz Senegala, viši pravni dužnosnik u Uredu tužitelja.

Prema objavljenim podacima samog suda, do kolovoza 2026. američkim sankcijama bilo je obuhvaćeno devet od ukupno osamnaest sudaca ICC-a, oba zamjenika tužitelja, bivši glavni tužitelj Karim Khan i jedan član osoblja.

To je ukupno trinaest osoba. Sankcije mogu značiti zamrzavanje imovine koja se nalazi pod američkom jurisdikcijom, zabranu transakcija s američkim osobama i tvrtkama te ozbiljna ograničenja pristupa bankarskim i drugim financijskim uslugama.

Za međunarodne pravnike koji rade u Europi i Africi takve mjere mogu imati posljedice i izvan Sjedinjenih Država, jer mnoge međunarodne financijske i tehnološke usluge ovise o američkom tržištu.