Foto iStock
Boris Koprivnikar bio je plivač, vaterpolisti, rukometaš, sudac, kontrolor...
RIJEKA Preminuo je Boris Koprivnikar, sedam godina nakon brata Igora, član bratskog tandema koji je u bogatoj, više od stotina godina dugoj povijesti Primorja, više od pola stoljeća samozatajno, ali vrlo uspješno doprinosio imidžu koju i danas uživa ova institucija riječkog sporta.
Rođen na Sušaku 1937. godine, bio je među onima koji su puna srca dočekali ujedinjenje Rijeke, a baš je tada uslijedio ulazak u njegov omiljeni svijet spota, u čaroliju u kojoj je uživao. Završavajući srednju Tehničku školu, započeo je u Omladinskom fiskulturnom društvu Primorac sa Sušaka, od poratne 1948. počinju njegevi nastupi za Primorje i kao plivač i kao vaterpolist. Imao je samo 13 godina kada je postao juniorski prvak bivše državeu plivačkoj ekipi Primorjaša u Puli. U generaciji s dugodišnjom riječkom plivačkom legendom Mihovilom Mićom Dorčićem bio je član momčadi koja je četiri godine kasnije bila najbolja u državi u omladinskom uzrastu.
Bio je jedan od plivača koji su zaplivali među vaterpolistima i tamo ostao od 1955. čak do 1970. godine, igrajuči na poziciji beka. Prošao je klupske uspone i padove, tako i povratak među najbolje nakon ispadanja, te je te 1970. godine bio najstariji igrač Primorja u Prvoj ligi. U toj je eri bio u dvostrukoj ulozi trenera i igrača, bilo je to 1968. zajedno s riječkom sportskom legendom Tomislavom Tombom Mohorićem.

Nije bila rijetkost da su ondašnji sportaši bili svestrani, tako je i s Borisom Koprivnikarom koji je igrao i rukomet i to s bratom Igorom u ekipi koja je također nosila ime Primorje. Bavio se i suđenjem, baš u paru s bratom, a na koncu je bio član Upravnog odbora rukometnih sudaca Rijeke. Kada je pak riječ o vaterpolu, nakon igračke karijere bio je dugogodišnji sudač i kontrolor na prvoligaškim utakmicama. U svom je matičnom taboru, kada je došlo dopromjene imena u Sportsko društvo Primorje 08, bio među članovima prvog predsjedništva. Tu je sve do 2011. godine, za njim je ostalo šezdesetak godina života u sportu.
Njegov trag nije ostao nezapažen, dobitnik je brojnih sportskih priznanja, recimo Zlatne plakete rukometnih sudaca Rijeke, Trofeja Hrvatskog vaterpolskog saveza, te Zlatne plakete SOFKA -e Rijeka.