ZAGREB  Jedna je od glavnih populističkih mjera u predizbornoj kampanji Mosta bila je smanjivanje plaća zastupnicima i ministrima. Isticali su da bi mjesečna plaća najviših dužnosnika trebala biti 9999 kuna neto. Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, prošlih dana je govorio o smanjenju plaća za 25 do 30 posto.

Kad bi smanjenje bilo 30 posto, saborski zastupnik umjesto 15.000 kuna dobivao bi oko 10.500 kuna, dok bi ministarska plaća pala sa sadašnjih 17.000 na oko 12.000 kuna. Ukupno bi se time uštedjelo oko 25 milijuna kuna.

Božo Petrov je postao poznat u javnosti tada kada je sebi i drugima u gradskim tijelima Metkovića osjetno smanjio plaće zbog milijunskog duga koji je Grad imao. To je na gradskoj razini imalo smisla. No, kasnije su plaće u Metkoviću vraćene na gotovo istu razinu.

Populizam ili?

Ali, to da bi premijer i ministri u Vladi RH imali plaću desetak tisuća kuna je teška demagogija koja u svakom pogledu može koštati puno više nego što kao nekakav ogledni i tobože časni primjer može ovoj državi donijeti. Taj koji kaže da posao za državu treba biti čast i  zbog toga ne treba biti primjereno novčano valoriziran sigurno laže i prikriva u toj pretjeranoj demogogiji prijetvorne namjere. Ako se plaće doista radikalno smanje, naći će se već neki drugi zakulisni i netransparentni putevi da se ljudi klijentelistički ‘nagrade’, za to su se Hrvati posljednjih 25 godina pokazali velikim majstorima.

Dr. Ljubo Jurčić, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i predsjednik stranke Novi val, kaže nam da stvari treba obrnuti pa bi političari trebali obećati da će do kraja njihovog mandata plaće hrvatskih građana porasti za 30 posto i da će se smanjiti nezaposlenost 30 posto. Nije politika da loš ministar ima malu plaću, nego da ne bude lošeg ministra. Ovo što se najavljuje je antipolitika, a pogotovo antiekonomska politika i to je alibi za budući neuspjeh, kaže Jurčić.

Da je to populistička mjera koja ne vodi proklamiranom cilju a to je povećavanje efikasnosti javnog sektora, smatra i ekonomski analitičar Damir Novotny. – To bi bilo mesijanstvo – trpjeti zbog nekih viših ciljeva nacionalne države. Nije politika voluntaristička djelatnost. Državni činovnici trebaju biti profesionalci. Njemačka ima instituciju državnih tajnika i njihovi su mandati dulji od mandata političara. Imamo jako skupu državu, to se u teoriji naziva patrijamonizam. Država distibuira preko velikih fiskalnih budžeta novce svojim klijentima. Taj sustav treba razgraditi, govori nam Novotny.

Da rezimiramo – ako od političara ništa ne očekujemo, onda im odrežimo plaće. Ništa drugo nisu niti zaslužili. Ako smatramo da to nije nikakav posao, onda on treba biti malo plaćen.

Devalvacija stručnosti

Ali, ako je biti premijer Hrvatske najteži posao u zemlji koji na tom mjestu iziskuje iznimno sposobnu osobu svestranog obrazovanja i opće kulture, usto i vrhunskog komunikatora visoke socijalne inteligencije, onda bismo time sdevalvirali i druge stručne ljude u zemlji – ne cijeneći niti premijerov a niti njihov rad.

Jedino je dobro što ne bi više bilo tog amalgama koji bi cjelokupnu vlast uvezao i držao zajedno zbog dostupnih privilegija. Dakle, ako oni sposobni budu radili za 10-tak tisuća, onda će se lakše nego dosad odreći takvog posla. Niti jedna vlada nije u Hrvatskoj još pala (Račanova se vlada malo zaljuljala 2002., ali je u hodu inaugurirana njegova nova vlada) i zbog toga što su i ministri i zastupnici krvavi ispod kože i nisu htjeli rušiti vlast, a istodobno izgubiti privilegije koje su imali i vratiti se u neizvjesnost. To znači da bi HDZ-Most-Bandić koalicija bila još nestabilnija nego što sada objektivno jest. Taj dinamizam je jedino pozitivno što bi ta uranilovka donijela.