Kako god čovjek okrene, Rijeka je osuđena na zebnju i čekanje kada je riječ o realizaciji kapitalnih projekata. Bilo da je riječ o državnim investicijama ili investicijama lokalne i regionalne samouprave. Ako su građani Rijeke na nešto naučili, naučili su da gotovo ništa nije gotovo na vrijeme. I tako od 1993. godine. Kada je u lipnju 2023. godine ministar Oleg Butković uručio koncesijski ugovor za gradnju i korištenje luke nautičkog turizma – ACI marine Rijeka, upravi tvrtke ACI Gitone, a zbilo se to na Senjskom pristaništu, činilo se da taj projekt kojemu su se manje-više svi veselili ne može omanuti. Zato što iza njega stoji država, stoji državna tvrtka, a stoji i Lürssen grupacija. Nakon što je Molo longo stavljen u funkciju građana kao javni prostor kojim se može prošetati, trebao se dogoditi novi iskorak.

Priča o otvaranju moru grada čija je riva bila rezervirana desetljećima za lučke operacije, a prostor ograđen žicom, počela je kada je Rijeka, kao i ostatak Hrvatske, ušao u gospodarsku i političku tranziciju početkom 1990-ih. Puno je poduzeća po kojima je Rijeka bila poznata propalo ili su bili u procesu propadanja, a sve je to trebalo nadomjestiti kako bi se ljudima osigurala radna mjesta. Tadašnje SDP-ove vlasti na osnovi komparativnih analiza zaključile su da je jedini izlaz okrenuti se tercijarnom sektoru. Upravo je izlaz na more bio jedan od najjačih aduta u tom kontekstu. Pa je osmišljen slogan »riječki waterfront«. Računalo se da je taj plan uspio gotovo svugdje u Europi pa nije bilo razloga ne vjerovati da će uspjeti i u Rijeci.

Godine su prolazile, arhitekti i urbanisti na javnim su natječajima osmišljavali budući izgled Delte, ali na kraju je sve ostajalo uglavnom na idejama. Zato je lipanj 2023. godine bio izuzetn mjesec kada je riječ o izlasku Rijeke na more. Slavljenički je procijenjeno da će najmodernija marina na Jadranu biti gotova, kao prva faza projekta, do početka sezone 2025. godine, a druga faza do ljeta 2026. godine. Na Senjskom pristaništu na tom svečanom događaju nitko nije dvojio da je, znači, 2026. godina godina kada će riječka marina u Porto Barošu dobiti uporabnu dozvolu. Novinari su po prirodi skeptični, ali ni blizu pojedinih građana. Jedan od njih je Igor B. Kada se razgovaralo nekoliko dana nakon uručenja koncesijskog ugovora o tom projektu, jedan od novinara je tvrdio da je to gotova stvar, da iza svega stoji država, državna tvrtka i renomirani Lürssen i da bi i Rijeku moglo konačno sunce ogrijati. Igor B. mrtav-hladan rekao je da nema od toga ništa. U redu, riječ je o čovjeku koji je upoznat s arhitektonsko-urbanističkim i građevinskim zanatom, ali, opet, kud’ ćeš, crni Igore B., skepsom na državnu, lokalnu vlast i renomirane gospodarstvenike. Igor B. hladno je naglasio: »Živi bili pa vidjeli.«

Onda su uslijedile one silne priče o brojnim nekretninama koje je počeo kupovati Lürssen. Bilo je to iste te godine. Dakle, tvrtka Location Plus d.o.o. u kojoj je jedini osnivač bio Johannes Böck, ključni čovjek Lürssenovih povezanih društava i Gitone grupe u Hrvatskoj, predala je neobvezujuću ponudu za kupnju Brodokomerca, posrnulog riječkog lanca. Bila je to gotova stvar, a Igor B. opet se oglasio i rekao nema od toga ništa. Svaka rasprava s njim bila je uzaludna, ali čekalo se da se taj posao zgotovi kako bi mu se začepila skeptična usta. Nažalost, Igor B. bio je u pravu, sad je li imao neke povjerljive informacije ili dobar instinkt, teško je bilo reći. No, što je Brodokomerc u usporedbi s novom marinom, ej, najvećom na Jadranu. Prošle su od tada godine, Igor B. znao je upitati što ima novo s marinom i cinično se nasmijati. Prošla je i 2024. godina, prošla je 2025. godina, prolazi i 2026. godina. I onda prije nekoliko dana grom iz vedrog neba – tvrtka Gitone Kvarner je ACI-ju poslala obavijest o namjeri prijenosa poslovnog udjela u vlasničkoj strukturi tvrtke ACI Gitone, a 50-postotni vlasnički udio prodaje za jedan euro. S tim da ACI ima pravo prvokupa. Sljedećih mjesec dana valja se znojiti što će odlučiti ACI i država, ali i nadati se da će ponuda biti prihvaćena.

Zbog toga što je jasno kao dan da je Igor B. bio u pravu i da se neozbiljnog partnera valja riješiti kako bi se izgradila najveća marina na Jadranu. Projekt koji podržavaju i građani i politika.

Da radovi napokon krenu, a da čovjek ne mora saginjati glavu dok prolazi pored Igora B. Em zato što je čovjek u pravu, em zato što je možda vrijeme da se kletva u vezi riječkih kapitalnih projekata skine s dnevnog reda.