Samo dan nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio Kijevu kako će im, ukoliko nastave s napadima na rusku energetsku infrastrukturu i skladišta dizela, uskratiti razmjenu obavještajnih podataka, Ukrajinci su imali priliku vidjeti i osjetiti što to u praksi znači.

Tijekom utorka i srijede, Kijev su počele sasvim neočekivano pogađati rakete velike udarne moći, a prije toga nije oglašen nikakav znak opasnosti. Ukrajinci nisu znali da su ruske postrojbe uopće lansirale salvu na Kijev jer upozorenje od zapadnih saveznika, u što su se do jučer uzdali, nije stiglo.

Pet raketa

– Ovo je bio jako žestok napad na Kijev, pet raketa koje su pogađale civilne ciljeve. Na žalost, nismo dobili rano upozorenje od naših partnera, rekao je ukrajinski predsjednik Zelenski, očito namjerno ne povezujući izostanak informacija s Trumpovom administracijom. Jer očito da nije vrijeme za ulazak u nove sukobe s Bijelom kućom. No svima je prilično jasno o čemu se ovdje radi.

Glavni ukrajinski grad pogodilo je pet raketa tipa Iskander koje su ispaljene iz Birjanske regije u Rusiji, regije koja graniči s Ukrajinom. Riječ je o vrlo brzim balističkim raketama velike razorne moći, a ovi udari ostavili su iza sebe desetke poginulih civila.

Bijela kuća tvrdi kako se razmjena obavještajnih podataka i dalje odvija, a sam je Trump ustvrdio kako im SAD pomaže te kako žele da se rat okonča. Situaciju smiruje i Ukrajina, prebacujući krivnju na »tehničke probleme i kašnjenje«. No simptomatično je kako tog kašnjenja do sada nije bilo, da bi se naglo pojavilo nakon Trumpove prijetnje Kijevu.

I ovo je samo podsjetnik koliko obrana Ukrajine doista ovisi o tehnologiji nadgledanja i satelitskog praćenja, tehnologije kojom Kijev ne raspolaže. Tijekom posljednje četiri godine rata oslanjali su se na podatke koje su dobivali od zapadnih saveznika. Prvenstveno od SAD-a, no u posljednje vrijeme sve veći udio u obavještajnoj razmjeni dolazi od europskih partnera, prvenstveno Francuske i Velike Britanije.

Doduše, ta je ovisnost o pravovremenim obavještajnim podacima danas nešto manja nego ranije, no sve ovisi o kojem se tipu podataka ovisi. Ukoliko je riječ o taktičkom izviđanju na samom bojištu ili navođenju FPV dronova uz lokalno otkrivanje ciljeva, ovisnost o savezničkim obavještajnim podacima gotovo i ne postoji. Ukrajinske su postrojbe razvile prilično dobru tehnologiju za djelovanje na relativno uskom pojasu, do desetak kilometara u dubinu od linije razgraničavanja. No ukoliko je riječ o satelitskom izviđanju, strateškom nadzoru, identifikaciji ciljeva u Rusiji, te ranom upozoravanju na raketne napade ili nalete neprijateljskih zrakoplova, Ukrajinska je tehnologija gotovo potpuno slijepa. I svaki podatak s toga polja Kijevu je zlata vrijedan. I to posebice podatak koji osigurava i pruža SAD.

Naime, američka tehnološka infrastruktura daje Ukrajini prednost koju europski partneri za sada ne mogu u potpunosti zamijeniti. Francuska, Njemačka i Velika Britanija imaju značajne satelitske i obavještajne sposobnosti, no nitko od njih ne može se usporediti sa sustavom ranog otkrivanja balističkih projektila kakvim raspolaže SAD.

Politički pritisak

I upravo zato za Trumpovu administraciju razmjena obavještajnih podataka predstavlja vrlo snažan instrument političkog pritiska. Za razliku od isporuke oružja, koja se može zaustaviti, ali čije zalihe ostaju Ukrajini, obavještajni tokovi mogu se ograničiti gotovo trenutačno. Uz to, SAD ima mogućnost selektivnog ograničavanja obavještajnih podataka. Mogu zadržati dostupnima podatke potrebne za obranu ukrajinskih gradova, a pri tome ograničiti informacije za dalekometne napade na ciljeve u Rusiji.

Kada se to sve ima na umu, potpuno je shvatljiv ukrajinski vrlo oprezan pristup SAD-u, bez prevelikog kritiziranja ili prolijevanja žuči. Jer znajući način na koji Trump reagira, Kijev je očito spreman i posuti se pepelom ako treba, bez obzira na to zaslužio to ili ne, kako bi zadržao neophodne obavještajne informacije.

Nema sumnje kako Ukrajina ne bi izgubila rat uskratom obavještajnih podataka iz SAD-a. No njena obrana bila bi puno složenija i svakako puno manje učinkovita, ma koliko svoj dotok informacija pojačali europski partneri u obrani. I zato je za očekivati kako će Ukrajina, ako ne potpuno prekinuti, a ono ipak smanjiti napade na ruske energetske ciljeve. Ne zato što im je žao Rusije, već kako bi odobrovoljili Trumpa.

Ukrajina je tijekom protekle četiri godine naučila proizvoditi vlastito oružje, razvijati bespilotne sustave i voditi operacije bez neposredne pomoći zapadnih saveznika. No još nije naučila kako zamijeniti američke oči na nebu. A te oči, sada je vrlo jasno, mogu se zatvoriti puno brže nego što se može zaustaviti isporuka oružja.

Zato će Kijev dobro razmisliti prije nego što ponovo pošalje dronove na ruske rafinerije. Ne zato što je odustao od pokušaja slabljenja ruskog ratnog gospodarstva, već jer bi cijena američkog nezadovoljstva mogla biti mnogo veća od štete koju nekoliko ukrajinskih dronova može nanijeti ruskoj naftnoj industriji.

Uostalom, Rusija za svoje rakete ne treba američko odobrenje. Ukrajini bi, međutim, američko upozorenje moglo trebati da bi znala kada te rakete dolaze.