RIJEKA Juniori i kadeti Rijeke došli su do zajedničkog bodovnog pogotka protiv Rudeša na Podmurvicama, no ostali su repovi nakon ogleda starije momčadi, sve je, naime, začinjeno incidentom nakon utakmice, koji je, srećom, završio bez posljedica.

U nastavku susreta juniorskih momčadi dugo se »kuhalo« na umjetnom travnjaku, koji vidno gubi na kvaliteti, da bi potpuno uzavrelo nakon posljednjeg zvižduka Antonija Melnjaka, riječkog prvoligaškog suca. Suca koji inače zna odsuditi jako dobro, ali i poprilično loše.

Igrači Rudeša iz protesta su odbili pružiti ruku Melnjaku, a potom su sudačku trojku, uz svoje navijače, dočekali na ulazu u službene prostorije. Uslijedilo je naguravanje, obostrana verbalna paljba, u kojoj i jedni drugi, suci, igrači i navijači (roditelji) nisu štedjeli jedni druge. Srećom, strasti su se smirile nakon nekog vremena i izbjegnute su teže posljedice.

Nakon svega viđenog, poglavito u drugom poluvremenu, ostao je dojam da su gosti zakinuti. Melnjak je izazvao njihov bijes i ljutnju, imao je »materijala« za najstrožu kaznu za Zagrepčane u trenucima kad se rezultat lomio, a Rudeš preuzeo inicijativu kod domaćeg vodstva (1:0).

U 58. minuti Weissenbacher je pobjegao Adamoviću u šesnaestercu, a on ga je povlačio pa pustio u bliskom susretu s vratarom, što je bila situacija bliža jedanaestercu od one u 68. minuti, kada je došlo do kontakta Šerifija i Bralića, pri čemu je Rijekin igrač ušao u udarac, ali je ipak došao do lopte prije od protivnika u matnoj situaciji.

No, nisu samo ta dva trenutka »iskrila« stanje na travnjaku, napetost na njemu i tribinama rasla je kako je rasla i Rudešova igra. Primjerice, u 64. minuti Hrelec je opasno pucao iskosa, dijagonalno, u sami kut Kovača koji se ispružio, lopta je otišla pokraj vratnice, uz uzaludne proteste gostiju da je vratar dodirnuo loptu. Nešto kasnije sve je kulminiralo i isključenjem gostujućeg trenera, vidno nezadovoljnog dijeljenjem pravde.

Melnjak se tako neočekivano promovirao u središnju figuru susreta, umjesto da kvalitetnije odvaže poteze nogometne mladosti željne nadigravanja. Potpuno nepotrebno, ali to nije slučaj samo Melnjaka i ove utakmice, proteklih godina puno se puta znalo događati da riječki suci dolaze pod povećalo u ovakvim prvoligaškim susretima zbog pristranog, domaćinskog suđenja, što često dovodi u pitanje i sam način delegiranja. Sve ispada jeftnije, očekuje se kvalitetnije dijeljenje pravde, ali nerijetko sve ispada puno skuplje. Ali nije to samo »riječka boljka«… Kad se Bijeli vraćaju s gostovanja, primjerice iz Splita, često se također žale da se »navlači« za domaćine.

Sam nogomet? Rijeka je bila puno bolja u prvom poluvremenu i povela je u 21. minuti kada se Božina sjajno snašao u srcu šesnaesterca na dodavanje Žeželića, oslobodio se pratnje i zakucao loptu pod gredu vratara – 1:0. Gosti su uzvratili u 24. minuti preko Bralića koji je tukao iz okreta s 18 metara, prizemno, ali i dosta mlako.

Trzavice i emocije

Goste je u 27. minuti pak spasila vratnica koju je pogodio Slaviček udarcem glavom nakon ubačaja Vešligaja s lijevog boka. Dominacija Bijelih je nastavljena pa je tako Božina (30’) iz obećavajuće prigode pucao pokraj stative. Gosti su najbolju prigodu imali u 38. minuti, Rendić je iz blizine pogodio Kovača na crti, a nakon odbijanca igrao rukom.

Drugo poluvrijeme promijenio je sliku na travnjaku, Rijeka se povukla, a igru je počeo diktirati Rudeš. Uslijedile su situacije koje su izazvale veliko nezadovoljstvo i ogorčenost gostiju suđenjem, no to kao da je samo pokrenulo psihološku lavinu i rastresenost u redovima Zagrepčana. Bijeli su sve iskoristili i zabili dva laka pogotka, prvo je Klobučar (71′) izašao sam ispred vratara i rutinski pospremio loptu u mrežu, a potom je Prešnjak (86′) iskoristio veliki »kratki spoj« u obrani Rudeša i iz blizine zapečatio pobjedu – 3:0.

Do kraja je bilo još obostranih trzavica i naguravanja igrača, koji karton više ne bi bio na odmet da primiri strasti.

Thomas Bradamante/Foto M. GRACIN

– Svašta se moglo vidjeti u ovoj utakmici, ali to je draž nogometa. On nosi emocije. Opravdane i neopravdane. Bolje smo ušli u utakmicu i kontrolirali je kroz posjed i igru – kaže Karlo Đivoje, trener juniora. – Imali smo jasan plan kako se zatvoriti i kako biti stabilni. Nekako je sve išlo u smjeru da smo već u prvom poluvremenu mogli zatvoriti utakmicu. Drugo smo se poluvrijeme, možda malo nesvjesno, možda pod utjecajem rezultata, više povukli.

Malo nam je patila obrana, a prema naprijed nismo uspijevali provesti svoje ideje. Utakmica se potom lomila, gosti su se morali otvoriti, a mi smo dobili više prostora u kontrama. U nekim trenucima je i emotivno bilo teško, ali čestitao bih našim igračima. Nismo gubili glavu, nego smo planski igrali i fazu obrane i fazu napada. Na kraju nas je to nagradilo velikim rezultatom.

Riječani su zaigrali s malo rotacija, ali po svojim principima. Kasnije su izmjene učinile svoje.

– Božina je napadač, iako ga, istina, znamo koristiti kao četvrtog veznog igrača. Sve u cilju stvaranja viška igrača u središnjici. Malo nam je bio problem kada su se gosti prilagodili našem modelu igre i zatvorili Šerifija i Cletusa. Počeli smo više preskakati igru, što je više odgovaralo protivniku. No, pogodili smo s izmjenama, svaki od igrača donio je segment poboljšanja u igri i ono što nam je nedostajalo. I da se smiri utakmica i iskontrolira na putu do pozitivnog rezultata – dodaje Đivoje.

Juniori su se priključili vrhu, pobjeda je najbolji lijek za daljnje samopouzdanje. A bodove treba potvrditi već u petak.

– Ono što uvijek naglašavam, bitan je kontinuitet. Trebamo ostati na tom tragu jer nas već u petak čeka teško gostovanje protiv Slaven Belupa. Igrat će se na umjetnoj travi i nećemo imati lagan zadatak. Spremit ćemo se najbolje što možemo i izvući maksimum iz naših kapaciteta. Želimo se prikazati u najboljem svjetlu. Moramo popraviti stabilnost posjeda, pogotovo kontrolu utakmice kada je puno toga na našoj strani. Jednako kao i napad u dubinu suparnika, poglavito preko krilnih pozicija. Tu možemo i moramo više – najavljuje Đivoje.

Kadetima pohvale

Kadeti su ostavili upečatljiviji dojam i ostvarili pobjedu bez mrlje. Čistu, zasluženu i na krilima dvostrukog strijelca Radusina. Poveli su rano, u 6. minuti kada je Folučko ubacio, a Uljan Poklar pogodio mrežu iz voleja – 1:0. Isti igrač u 37. minuti pojavio se u ulozi asistenta, glavom je povećao vodstvo Radusin, da bi se gosti vratili u igru u 44. minuti golom Segedija – 2:1.

No, Rijeka je poprilično nabujala u nastavku, ostao je dojam da je mogla i dosta uvjerljivije slaviti. Bradamante je iz daljine pucao pokraj gola, potom je Radusinov udarac zaustavio blok pa je Savković glavom loptu poslao malo preko grede.

U tim trenucima Bijeli su potpuno kontrolirali događanja na travnjaku, zatvorili su sve prilaze golu i odnijeli prevagu u središnjicu. Rudeš je pokušavao probiti dvostruki riječki blok, ali s malo je igrača dolazio u završnicu.

U 59. minuti Radusin je sigurnim udarcem s »kreča« stavio pečat na pobjedu, nakon što je Pilat srušio Kikića kod ubačaja u šesnaesterac. Gosti su mogli ublažiti poraz u završnici, kada je Štajcer volejem poslao loptu pokraj vratnice.

Bijeli su u konačnici zaslužili visoku ocjenu za pristup i kompaktnost, pokupili su puno drugih lopti i pokazali nužan gard.

– Odradili smo utakmicu onako kako smo željeli. Bili smo strpljivi i kompaktni i u fazi obrane i u fazi napada. Cijela momčad bila je na željenoj razini, ovo je ekipna pobjeda i nastavili smo dobar niz. Raduje što smo zreliji u svim fazama nogometne igre – kaže Matija Petrović, trener kadeta.

– Dobili smo gol nakon nesporazuma Kikića i Grahovca, ali Rudeš nam nije uspio ozbiljnije zaprijetiti. Tada se uvukla mala nervoza, ali nismo joj pridavali puno pozornosti. Kikić je bio na okupu sa seniorima i sad je vrhunski odigrao.

Karlo Radusin postaje sve važniji kotačić momčadi, ovoga puta bio je dvostruki strijelac.

– Radusin je nastavio jako dobru formu, u četiri utakmice, što prijateljske, što natjecateljske, zabio je devet golova – dodaje Petrović. – Bradamante i Savković? Sve su bolji, ali ja volim reći da se utakmice dobivaju u veznoj liniji. Bradamante, Hibšer i Andričević su se jako nametnuli, bili su generatori obrane i napada. Donijeli su ritam utakmice koji nam je odgovarao i bili su protagonosti samog susreta.

Kadeti su ove sezone odigrali nekoliko utakmica u kojima su bili bolji od onoga što je pokazao konačni rezultat.

– Početni ritam, pet utakmica u dva tjedna, razotkrio je naše mane. A nismo bili niti baš kompletni. Andričević i Hibšer donijeli su nam kvalitetu više. Mogli smo osvojiti koji bod više, slika rezultatskoga dijela bila bi ljepša, ali generalno smo zadovoljni jer je bilo jako dobrih trenutaka u igri.

Slaven Belupo je po tradiciji tvrd suparnik. Seniori su se itekako »opekli« u Koprivnici.

– Mi jedva čekao petak. U početku smo imali težak raspored, a sada nam slijedi period samo na papiru nešto lakših protivnika. Oni su domaćinska momčad, imaju svoju kvalitetu, ali gledamo isključivo sebe. Moja vizija je da budemo još jači na lopti i opasniji u zadnjoj trećini. Kao i opušteniji u posjedu i prepoznavanju situacija. Težimo modernom nogometu u kojem se od vratara i stopera praktički traži da budu vezni igrači, a od napadača da bude najbolji obrambeni igrač. Želim da budemo momčad koja će se nametnuti i u veznoj liniji odnositi prevagu – zaključio je Petrović.