RIJEKA Rijeka je imala i ima se čime ponositi, zaključak je koji je izazivao zadovoljstvo u trsatskoj noći bacajući pogled i videći tko je sve među uzvanicima, a pogotovo protagonistima listopadske trsatske večeri, u pravom smislu riječi noći zvijezda na Kampusu.

U gradu kakvo već jest ovo riječko sveučilišno središte, koje kao da asocira na malo olimpijsko selo, vrvilo je ovog puta u prostorima Innova Laba u ulici Radmile Matejčić od onih koji su praktički već desetljećima spominjani u riječkim kuloarima. Naravno da se misli na one koji su dobili mikrofom obraćajući se publici u kojoj je sjedilo niz njihovih sportskih prijateljica i prijatelja.

Bili su to trofejni stratezi HNK Rijeka, Matjaž Kek i Radomir Đalović, isto tako i Zoran Roje te Damir Glavan, vaterpolski junaci koji su osvajali sjajna međunarodna odličja, a potekli su u instituciji riječkog sporta kakvo već jest njihovo drago Primorje.

“Večer sporta – Susret velikana riječkog sporta”. Događaj je organizirao Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, i to u sklopu šestog izdanja manifestacije Brdo kulture. Manifestacija tijekom listopada povezuje kulturne i sportske ustanove Rijeke i Primorsko-goranske županije. Autorica projekta Denis Nepokoj zaslužuje itekakve pohvale za ostvarenje ovog događaja, ništa manje i za tople birane riječi kojima se obratila okupljenima. Uostalom, za sve je dobila dugi srdačni aplauz.

Bruno Bontempo, doajen riječkog sportskog novinarstva, Zvonko Brkljačić, popularni Brko, godinama istaknuti igrač sjajne generacije Primorjaša, a potom zapaženi vaterpolski sudac i delegat, cijenjeni profesor Ivo Matković, koji je uz ino “punio akumulatore” bombastičnoj generaciji Primorja EB koju je Predrag Sloboda ukrsio nizom olimpijskih zlatnika, bili su tek neki od viđenijih koji su guštali u ovom ugodnom druženju. Česti pljesak, ozbiljne poruke, ali i pošalice su davale ritam sastanku.

“Blago onom tko te ima”, zakantao bi čovjek kao Toni Cetinski videći tko je sve došao na okupljanje na kojem je bio i zamjenik župana PGŽ-a Robert Matić. Uostalom, Primorsko-goranska županija ove je godine Europska regija sporta. I ta je činjenica dala dodatnu simboliku pričama s ovdašnjim sportskim junacima.

Jednosatnu i itekako zanimljivu ćakulu je sjajno vodio Robert Ferlin. Mikrofon je selio iz ruke u ruku, teme su frcale jedna za drugom, uz zaključke kako je potvrđeno da je sport dio identiteta grada na Rječini spominjalo se tolike lijepe događaje. Sport istina kao i život stalno donosi nove ispite, od uspomena se ne žive, ali isto tako, neki događaji iz prošlosti itekako življenje čine ugodnijim.

U središtu ovih priča koje su u biti stalno aktualne i nikako ne blijede u sjećanjima su oni u ovoj “večeri povijesti”, ljudi koji su je stvarali i slavljeni su za ono što su učinili. Samim time su ove slavne osobe itekako doprinijele na stvaranju sportskog identiteta grada pod Učkom. Bilo je to u različitim sportovima, u nogometu i vaterpolu, u raznim epohama, odvijali su se podvizi na travnjaku i u vodi gdje su osvajane i olimpijske medalje.

Matjaž Kek i Radomir Đalović su razgalili srca ljubitelja “najvažnije sporedne stvari na svijetu”, protagonisti su dvije najvažnije sezone u bogatoj povijesti HNK Rijeka. Slovenski stručnjak je vodio ovdašnje “plavo bijele” k osvajanju one prve “dvostruke krune”  2017. godine. Tada je osvojena prva titula državnog prvaka, a pridodan joj je je i hrvatski Kup. Podvig je ponovio 2025. godine Radomir Đalović, bivši istaknuti igrač Rijeke, potom i trofejni trener.

Kek, jedno od slavnih imena u bogatoj povijesti mariborskog nogometa koju je stvarao i Siščanin Tomo Prosen, je istina Slovenac ali neraskidivo vezan za Rijeku. Sadašnji kormilar ekipe s Rujevice, u bogatoj karijeri i slovenski izbornik je emotivno poručio “zaigra mi srce čim se povezem prema Rijeci, krv mi je ljubičasto-plava-bijela”. Sjedeći u društvu sa slavnim vaterpolistima prisjetio se davnih dana u kojima je došao na bazen na Kantridi one 2013. godine.

– Zajedno s Damirom Miškovićem i njegovom suprugom smo otišli na bazen na Kantridi pogledati jednu utakmicu Primorja EB – sjetio se večeri kada je s prvim čovjekom riječkih nogometaša došao vidjeti onaj “wundertim” koji je na Kantridu donosio naslove.

– Sjetim se da sam si govorio kako bi bilo lijepo jednog dana i sa Rijekom ostvariti te iste rezultate.

U ovoj večeri riječki vaterpolo je izložio dio svog blaga. Konkretno, Zoran Roje je kapetan olimpijskih prvaka iz Los Angelesa što je tek dio iz njegove bogate kolekcije u dugoj i plodnoj igračkoj i trenerskoj karijeri. Jedan od nasljednika, Damir Glavan je osvajač povijesnog hrvatskog srebra na Igrama u Atlanti 1996. godine.

Nevjerojatno, ali istinito, niti ova trsatska priča nije prošla bez spomena Diega Maradone. Roje je naime nakon duge karijere u Primorju onu inozemnu nastavio u napuljskom Canottieriju. U isto vrijeme stigoše pod Vezuv, druga je priča što je “mali zeleni”, kako je Argentinca prozvao najveći hrvatski novinarski zaljubljenik u južnoamerički nogomet, Zvonimir Magdić Amigo izazvao erupciju u Napulju.

– On je bio slavljen pred 80 tisuća ljudi koji su ga došli dočekati na stadion San Paolo, kada sam pak ja došao dočekali su me predsjednik kluba i trener i s njima sam pošao na ručak – kroz smijeh je rekao Roje koji je inače imao i priliku susresti se s Maradonom naglasivši kakav ambis u popularnosti dijeli nogomet od ostalih sportova.

U večeri spomena pobjeda i slavlja spominjani su i porazi, Damir Glavan se sjeća onoga u finalu OI sa Španjolcima i nakon 30 godina.

– Ono s jakom Španjolskom mi je rana koja ne zarasta, iako je to bilo prije tri desetljeća. Ali, s druge strane, porazi u sportu znaju ti biti poučniji od pobjeda – poručio je.

Službeni dio je okončan, ali ne i “čašica razgovora” tolikih starih prijatelja dok je u pozadini The Mystic Rose Ensemble uljepšavao ugođaj izvodeći jazz standarde, bossa novu i latino ritmove.