RIJEKA – Izložba plakata posvećena konzervatorsko-restauratorskim radovima na glavnom oltaru Uznesenja Blažene Djevice Marije iz župne crkve u Vrbniku otvorena je u ponedjeljak navečer u Galeriji Garbas, u prostoru Područnog konzervatorskog ureda Rijeka, u Užarskoj ulici.

Izložba predstavlja višegodišnji i zahtjevan proces obnove jednog od najvrjednijih primjera povijesne sakralne umjetnosti na kvarnerskim otocima.

Izložbu su otvorili pročelnik Službe za odjele izvan Zagreba 1, mr. art. Anđelko Pedišić, i voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radova Nevena Krstulović, koji su predstavili značaj oltara te rezultate istraživanja i obnove.

Polikromirani, pozlaćeni i rezbareni oltar, dimenzija 719 x 775 x 60 centimetara, smatra se najmonumentalnijim očuvanim drvenim oltarom na kvarnerskim otocima.

Sastoji se od kamene menze s mramornim svetohraništem i drvenog polikromiranog retabla, čiji središnji dio potječe s kraja 16. i početka 17. stoljeća, dok su bočna dvokatna krila nastala u drugoj polovici 17. stoljeća.

U središtu oltara nalazi se slika Uznesenja Blažene Djevice Marije, dok su na bočnim krilima smještene skulpture svetaca, među kojima su sveti Franjo Asiški, sveti Nikola, sveti Antun Padovanski, sveti Sebastijan, sveta Barbara i sveta Jelena Križarica. Cjelinu nadopunjuju prikazi iz scene Navještenja, uskrsli Krist te brojne rezbarene i pozlaćene dekoracije.

Oltar je prije početka radova bio u izrazito lošem stanju. Dugotrajno djelovanje vlage i insekata drvotočaca oslabilo je drvenu konstrukciju, dok su prljavština i oksidirani lak gotovo u potpunosti zaklanjali slikani sloj.

Nevena Krstulović i mons. Ivan Brnić

Brojna oštećenja obuhvaćala su odignute i ispucale dijelove polikromije, gubitke pozlate, nedostajuće dijelove skulptura te oštećenu ukrasnu ornamentiku.

– Najveća oštećenja nalazila su se uz zidove, gdje je drvo najviše propalo. Uzrok tome bila je velika vlaga, koja je izrazito negativno utjecala na stanje oltara.

Oštećenja nisu zahvatila samo drveni nositelj nego i oslikani sloj. On je bio vidljivo raspucan, a dijelovi su otpadali već na dodir, rekla je Nevena Krstulović.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja započela su 2012. godine, nakon demontaže oltara i dezinsekcije. Tijekom radova otkriveni su važni tragovi njegove povijesti, među kojima se posebno ističe glagoljski zapis na lijevom postamentu stupa, koji svjedoči o drugom pozlaćivanju središnjeg dijela oltara 1652. godine. Istraživanja su potvrdila i da je središnji dio stariji od bočnih krila, koja su naknadno dograđena.

Radovi na središnjem dijelu oltara trajali su od siječnja 2012. do svibnja 2019. godine, kada je obnovljena središnja edikula ponovno postavljena u svetište vrbničke župne crkve. Konzervatorsko-restauratorski zahvati na bočnim krilima nastavljeni su nakon toga i dovršeni u svibnju 2026. godine, čime je zaključen cjelovit proces obnove.

– Budući da su radovi bili iznimno opsežni, njihovo izvođenje morali smo podijeliti u dvije faze. Najprije su se radovi odvijali na središnjem dijelu oltara, odnosno središnjoj edikuli. Nakon što je taj dio dovršen i montiran, radovi su nastavljeni na bočnim krilima, dodala je Krstulović

Istraživanja su uključivala povijesno-umjetničku analizu, snimanja pod različitim vrstama svjetlosti, sondiranje polikromiranih slojeva te laboratorijske analize uzoraka pigmenata, veziva i drva. Snimanja u infracrvenom spektru omogućila su otkrivanje izvornog slikanog sloja bočnih krila, uključujući pozlaćeni cvjetni ornament na tamnosmeđoj podlozi.

Restauratorskim zahvatima obnovljen je oltar koji se danas ponovno nalazi u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku.

Na njegovu središnjem dijelu prezentirana je druga polimentna pozlata iz 1652. godine, dok je na bočnim krilima sačuvana i prezentirana izvorna polimentna pozlata iz druge polovice 17. stoljeća.

Na oltaru je prezentiran i prvi cjeloviti preslik s crveno-bijelom mramorizacijom te crvenim i zelenim sjenčanjem, dok je atika izvedena u plavo-bijeloj mramorizaciji.

– Crkva ima svojstven kolorit, a prostor iza oltara bio je prilično prazan, gotovo sasvim bijel. Dok nije bilo ni središnjeg ni bočnih dijelova oltara, ondje se nalazio samo jedan križ.

On je bio postavljen, ali premalen za taj prostor, pa je postojao osjećaj da nešto nedostaje. Taj sam osjećaj imao i ja, a dijelili su ga i drugi ljudi.

Kada je 2019. godine postavljen središnji dio oltara, odmah se već nešto vidjelo i prostor je izgledao bolje. Ipak, tek sada, kada je oltar ponovno cjelovit, do izražaja dolazi njegova puna vrijednost.

Pogled se prirodno usmjerava prema slici, prema prikazu onoga što se želi poručiti, rekao je mons. Ivan Brnić, župnik i dekana župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Izložba u Galeriji Garbas ostaje otvorena do 23. listopada.