Tri operacije koljena udaljile su ga od nogometnog terena, ali upravo ga je oporavak nakon mukotrpnih ozljeda odveo prema jednom novom sportskom početku i rušenju rekorda. Kastavac Alberto Szabo je osobni trener koji je zajedno sa Samoborcem Kristijanom Slačekom na Hyrox natjecanju u Rimu ostvario rezultat kakav dosad nije uspio nijedan hrvatski par. U zahtjevnoj Pro kategoriji utrku u paru su završili za 57 minuta i 14 sekundi, probivši tako granicu od jednog sata, što u ovome hibridnom sportu praktički označuje ulazak među profesionalce.

A što je uopće Hyrox? Riječ je o fitness natjecanju koje je 2017. godine nastalo u Njemačkoj, a ubrzo je preraslo u jedan od najbrže rastućih fitness pokreta na svijetu. Radi se o kombinaciji trčanja i funkcionalnih vježbi, koja od natjecatelja zahtijeva iznimnu fizičku spremnost, snagu i izdržljivost.

– U Hyrox natjecanju je ukomponirano osam stanica trčanja s osam stanica vježbi. Između svake stanice od jednog kilometra trčanja je jedna funkcionalna vježba za izvođenje. To su neke osnovne vježbe koje svatko može izvoditi, iskoraci, marinci, čučnjevi s loptom, guranje saonica, povlačanje saonica, ergometri… To su bazični pokreti i vježbe koje svi rade u teretani i u bilo kojem sportu ili treningu ćeš se naći s tim vježbama, objašnjava Alberto Szabo, inače vlasnik fitness centra Will Power, u kojemu je fokus na holističkom pristupu treningu, odnosno povezivanju tijela i uma te stvaranju zdravih životnih navika kroz pravilno kretanje, prehranu i oporavak.

Foto Marko Gracin

DOBRA AEROBNA BAZA

– Rekao bih da je Hyrox jednostavniji sport za rekreativce u odnosu na, primjerice, CrossFit. Puno je lakše izvediv za bilo koju osobu, a dobro je što ima taj miks aerobnog dijela i snage, što je spoj naše funkcionalnosti. To je velik plus ovoga sporta, a prihvatljivo je jer same vježbe nisu prezahtjevne za izvoditi. Vježbe ne traže preveliku mobilnost ili fleksibilnost. Svaki rekreativac uz minimalnu pripremu može isprobati nešto od toga. Za Hyrox natjecanje, naravno, treba ozbiljnija priprema i aerobna baza, ali općenito je sport jednostavan i definitivno će puno manje ozljeda proizaći iz njega nego iz CrossFita ili sličnih fitness treninga, kaže Szabo.

Koliko je Hyrox natjecanje zapravo zahtjevno, najbolje pokazuje rezultat koji su Szabo i Slaček ostvarili u Rimu. U prosjeku za završetak utrke treba između čak sat i 15 minuta do sat i pol, dok je hrvatski dvojac uspio sve prepreke svladati za manje od sat vremena. Iako su dan ranije u pojedinačnim nastupima nastupili ispod vlastitih očekivanja, u utrci parova pokazali su koliko mogu kada sve sjedne na svoje mjesto.

– Borili smo se za taj rezultat i ciljali na njega prije samog natjecanja. Zapravo, nekako smo u glavi zacrtali 58 minuta, dok je Kristijanova kći rekla da možemo odraditi utrku za 56 minuta pa smo radi nje ciljali na taj rezultat. Dan prije smo i jedan i drugi odradili lošu solo utrku. Znali smo koliko smo spremni i koliko vrijedimo i da drugi dan možemo napraviti kvalitetnu izvedbu. Jako smo se dobro pripremili taktički i strukturalno, odnosno znali smo dobro što će tko raditi u kojem dijelu utrke. Došli smo i odradili posao koji smo planirali. Sada znamo da imamo još prostora pa da na proljeće možemo ganjati još bolji rezultat. Bio je odličan osjećaj vidjeti tu brojku. Znali smo gdje smo vremenski i koliko prostora imamo na zadnjoj vježbi. Znali smo i prije nje da ćemo završiti ispod 60 minuta. Čučnjevi s loptom su bili posljednji, imali smo 100 ponavljanja. Za kraj svega, to te oduzme, ha, ha. Lopta ima devet kilograma, a u Open kategoriji šest. To je značajna razlika, govori Szabo.

Foto Marko Gracin

LAKŠE U PARU

Osim što postoji malo lakša Open kategorija, kao i najjača Pro, Hyrox natjecanja nude i različite formate. Sportaši se tako mogu natjecati pojedinačno, u muškim, ženskim ili mješovitim parovima te u četveročlanim štafetama. Organiziraju se i natjecanja prilagođena djeci te osobama s invaliditetom.

– Rekao bih da je pojedinačno i u paru u potpunosti drugačija utrka. Sigurno je lakše u paru jer se sve dijeli na pola, ali je po meni dinamičnija i brža utrka jer ideš jače do svojih granica s obzirom da između imaš mali odmor. Koliko su slične, toliko su opet različite utrke. U pojedinačnoj utrci nemaš uopće odmora, dok u utrci parova trčiš zajedno stanice trčanja, a vježbe se dijele. Solo utrka je pravi izazov. Što se tiče Open i Pro kategorije, jedina razlika je u kilažama. Koncept je uvijek isti, nego je u određenim vježbama onda veća kilaža. Na primjer, moj najbolji solo rezultat u Open kategoriji je sat i tri minute, dok je u Pro sat i devet minuta. Treninzi? Treniram i strukturiram si cijeli taj program samostalno, ali odnedavno kao pomoć u tom segmentu imam kolegu i prijatelja Pavla Kruljca, koji ima status kvalitetnog trenera i trkača ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Zajedno s njime surađujem i on mi zapravo slaže program, strukture treninga i slično, ističe Szabo.

Hyrox je u zadnjih par godina sve popularniji i zbog društvenih mreža, a glavna udruga surađuje sa Svjetskom triatlonskom federacijom, kojoj je u cilju dovesti ovaj sport i do Olimpijskih igara.

– Puno je Hyrox natjecanja tijekom godine, a samo u Rimu na ovome natjecanju je bilo 18 tisuća prijava. To je velika brojka. Hrvatska? Došlo je do širenja u smislu hibridnog sporta, odnosno malo blaže izvedbe Hyroxa, koja je prihvatljivija samim rekreativcima. Do prošle godine smo imali jednu ili dvije utrke, a ove godine već njih deset. Natjecatelja ima stvarno iz cijele Hrvatske. Dobra je posjećenost, oko 400 ljudi zna doći po događaju. Zanimljivo je da nitko u Hrvatskoj u pojedinačnoj utrci nije uspio ići ispod 60 minuta. Ako ideš ispod 60 minuta, onda znaš da je to profesionalno vrijeme i nešto što pokazuje da si jako ozbiljan natjecatelj. Uz mene su još tu dvojica, trojica natjecatelja koja su se dosta približila tom vremenu i vidjet ćemo hoće li netko uspjeti u tom naumu. U studenome idem u Barcelonu na utrku, ali najviše se pripremam za proljeće, kada ću probati »gađati« utrku na kojoj ću maksimalno probati ići ispod 60 minuta.

VIŠE OD MEDALJA

Iako ostvaruju rezultate koji ih približavaju najjačoj konkurenciji, Szabo naglašava da on i Slaček nisu profesionalni sportaši, već imaju svoje poslove, obitelji i djecu, pa stoga zahtjevne treninge moraju uklopiti u svakodnevne obveze. U najintenzivnijim razdobljima priprema treniraju i do 15 sati tjedno, a ne skrivaju ambiciju da jednog dana izbore nastup i na Svjetskom prvenstvu.

Foto Marko Gracin

– Kristijan i ja s našim godištem konkuriramo u najjačoj dobnoj skupini u ovom sportu. Znači, borimo se s najjačima, a dolazimo iz male sredine. Zato smo jako zadovoljni našim rezultatima i Svjetsko prvenstvo je moguće osigurati uz jako dobar rezultat. Ako ovih 57 minuta spustimo na 55 ili 54, bili bismo konkurentni u našoj dobnoj kategoriji. Obojica smo u teretani uz svoje klijente po osam do 12 sati, a obojica imamo i djecu. Obični smo ljudi koji se maksimalno posvećuju Hyroxu. Vidjet ćemo što sve donosi vrijeme i hoćemo li doći do svjetske smotre. Idemo korak po korak, ništa se ne gradi preko noći.

Premda je u kratkom razdoblju, preciznije godinu dana, ostvario niz zapaženih rezultata, Szabo naglašava da sport za njega predstavlja mnogo više od medalja. Kao osobni trener nastoji ljudima približiti važnost pravilnog kretanja, zdravih navika i brige o vlastitom tijelu.

– Trenutno mi je Rim pokazatelj i u paru i pojedinačnoj utrci, koja je bila ispod očekivanja, da se trebam posvetiti bazi i dugoročnoj periodizaciji. Slažu se kotačići, ali su procesi dugoročniji. Kao osobnom treneru mi je želja pomoći ljudima i približiti im fitness te osvijestiti koliko su kretanje i redovita tjelesna aktivnost važni za zdravlje. Želim ih naučiti da slušaju svoje tijelo, pravilno dišu i izvode pokrete, ali i da razumiju zašto nešto rade, a ne da samo odrađuju vježbe zato što im je netko tako rekao. Upravo se na tome temelji holistički pristup u mojem fitness centru, koji podrazumijeva povezanost tijela, duha i uma, ali i važnost prehrane, sna i oporavka izvan samog treninga. Naravno, imam vlastite sportske ambicije u Hyroxu. Želim se nastaviti razvijati i vidjeti koliko daleko mogu dogurati te gdje su moje granice. Trenutačno mi je glavni cilj takozvani »Road to sub-60«, odnosno završiti pojedinačnu Hyrox utrku za manje od 60 minuta. No, ne želim se ograničavati samo na taj rezultat. Vjerujem da tu moj put neće stati – zaključio je Alberto Szabo.

KOMBINACIJA TRČANJA I FUNKCIONALNOG TRENINGA

Albertova sportska priča je započela na nogometnom terenu. Najpoznatijim sportom u Hrvatskoj se bavio od pete do otprilike 20. godine, no brojne ozljede i čak tri operacije koljena prisilile su ga da odustane od njega. Ipak, ljubav prema kretanju i treniranju nije nestala. Upravo su ga vlastiti problemi s ozljedama potaknuli da se ozbiljnije posveti treningu snage, rehabilitaciji i radu s ljudima.

– Tijekom pauza zbog ozljeda sam se nastavio baviti treninzima snage i s vremenom sam sve više vremena posvećivao takvim treninzima te njihovu utjecaju na zdravlje. Posljednje dvije godine postupno sam se vraćao i trčanju, a kada sam vidio da se kod nas održavaju natjecanja u hibridnom sportu, odlučio sam se okušati u tome. Odmah mi se svidjela kombinacija trčanja i funkcionalnog treninga. Prije godinu i pol nastupio sam na svojoj prvoj utrci u Rijeci i shvatio da je to nešto čime se želim baviti. A par mjeseci kasnije smo prijatelj i ja osvojili prvo mjesto u paru na natjecanju u Poreču, da bih ubrzo i sam nastupio na svojem prvom Hyroxu. Početkom 2026. godine postavio sam si cilj postati najbolji hibridni sportaš u Hrvatskoj jer sam znao kakve mogućnosti imam. Maksimalno sam se posvetio treninzima i natjecanjima, a dosad sam nastupio na sedam utrka i osvojio devet medalja. Do kraja godine očekuju me još dvije utrke i možda će tu biti još pokoje postolje, ali u to ulazim bez očekivanja jer mislim da sam u ovoj godini ostvario već dovoljno, kaže Alberto Szabo.