Međunarodna federacija za dijabetes službeno je priznala dijabetes tipa 5, oblik bolesti povezan s dugotrajnom pothranjenošću koji bi mogao pogađati između 20 i 25 milijuna ljudi diljem svijeta.

Stručnjaci upozoravaju da pogrešna dijagnoza i neodgovarajuće liječenje mogu ozbiljno ugroziti zdravlje oboljelih, osobito u zemljama u kojima je pristup medicinskoj skrbi ograničen.

Bolest koja je desetljećima bila predmet rasprava

Dijabetes tipa 5 rijetko se spominje u javnosti i još uvijek nije dovoljno istražen, premda se procjenjuje da milijuni ljudi žive s tim oblikom bolesti. Najčešće se povezuje sa zemljama s niskim i srednjim prihodima, osobito u Aziji i Africi, gdje su pothranjenost i nesigurna opskrba hranom ozbiljni problemi.

Ovaj oblik dijabetesa prvi je put opisan 1955. godine na Jamajci, no nakon početnih istraživanja dugo je bio zanemaren. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala ga je 1985. godine kao dijabetes povezan s pothranjenošću, ali je 1999. uklonila tu klasifikaciju zbog nedostatka dovoljno čvrstih dokaza.

Time je otvorena dugotrajna rasprava o tome predstavlja li doista zaseban oblik bolesti ili je riječ o varijanti već poznatih tipova dijabetesa. Znanstvenici se nisu uspjeli usuglasiti ni oko načina postavljanja dijagnoze ni oko najprikladnijeg liječenja.

Međunarodna federacija za dijabetes (IDF) prihvatila je klasifikaciju dijabetesa tipa 5 na Svjetskom kongresu o dijabetesu u Bangkoku u travnju 2025. godine. Ipak, rasprava nije završena: dio istraživača smatra da je takvo priznanje odavno trebalo uslijediti, dok drugi upozoravaju na nedovoljno jasne dijagnostičke kriterije i raznolikost slučajeva koji se povezuju s pothranjenošću.

Po čemu se razlikuje od drugih tipova dijabetesa?

Za razliku od dijabetesa tipa 1, kod kojeg autoimunološki proces uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin, i tipa 2, koji je obilježen inzulinskom rezistencijom, dijabetes tipa 5 povezuje se s dugotrajnim nedostatkom hranjivih tvari i poremećenim razvojem ili funkcioniranjem gušterače.

Kod dijabetesa tipa 3c bolest je najčešće posljedica oštećenja gušterače, dok se gestacijski dijabetes pojavljuje tijekom trudnoće, u vezi s hormonalnim promjenama.

Dijabetes tipa 5 ranije se nazivao dijabetes melitus povezan s pothranjenošću (MRDM). Prema dosadašnjim istraživanjima, osobe s tim oblikom bolesti ne proizvode dovoljno inzulina, ali njihovo tijelo zadržava osjetljivost na taj hormon. To je važna razlika u odnosu na dijabetes tipa 2, kod kojeg stanice slabije reagiraju na inzulin.

Endokrinologinja Meredith Hawkins s Instituta za globalni dijabetes pri Medicinskom fakultetu Albert Einstein godinama upozorava na potrebu da se bolest međunarodno prizna. Upozorava da je dijabetes povezan s pothranjenošću rašireniji od tuberkuloze i gotovo jednako čest kao HIV/AIDS, ali da je nedostatak službene klasifikacije otežavao prepoznavanje oboljelih i razvoj učinkovitih terapija.

“Nadam se da će službeno priznanje dijabetesa tipa 5 omogućiti napredak u borbi protiv ove dugo zanemarivane bolesti, koja teško narušava zdravlje oboljelih i često završava smrću”, izjavila je Hawkins 2025. godine.

Istraživanja upućuju na dugotrajne posljedice pothranjenosti

Posljednjih godina provedena su brojna istraživanja na ljudima i životinjama koja upućuju na to da dugotrajan nedostatak hranjivih tvari može ostaviti trajne posljedice na gušteraču, narušavajući njezinu sposobnost proizvodnje inzulina i regulacije razine šećera u krvi.

Istraživanje koje su Hawkins i njezini suradnici objavili 2022. godine bilo je prvo koje je utvrdilo poseban metabolički profil dijabetesa povezanog s pothranjenošću.

U manjem ispitivanju provedenom na jugu Indije pokazalo se da oboljeli imaju manjak inzulina, slično osobama s dijabetesom tipa 1, ali ne u jednako izraženoj mjeri. Istodobno, njihovo tijelo zadržava osjetljivost na inzulin, za razliku od tipičnog obrasca kod dijabetesa tipa 2.

Rahul Garg, liječnik iz indijske bolnice F. H. Medical College and Hospital, u nedavnom je preglednom radu naveo da bi se posebnost dijabetesa tipa 5 mogla objašnjavati poremećenim razvojem gušterače nakon dugotrajne nedovoljne prehrane.

Unatoč novim dokazima, procjene o raširenosti bolesti i dalje su nesigurne. Dok neki istraživači upozoravaju na porast broja oboljelih, drugi smatraju da se njezina učestalost smanjuje. Dio problema proizlazi upravo iz toga što se bolest često pogrešno dijagnosticira kao drugi tip dijabetesa.

Pogrešna terapija može izazvati opasan pad šećera

Razlikovanje dijabetesa tipa 5 od drugih oblika bolesti nije samo pitanje klasifikacije. Ono može izravno utjecati na liječenje.

Budući da inzulinska rezistencija nije glavni problem kod ovog tipa dijabetesa, terapije namijenjene drugim oblicima bolesti ne moraju biti učinkovite. Neodgovarajuća primjena inzulina može, štoviše, izazvati opasan pad razine šećera u krvi, odnosno hipoglikemiju.

Neki bi pacijenti mogli trebati samo male dodatne količine inzulina, dok bi drugima mogle odgovarati alternativne terapije koje potiču njegovo lučenje. Odabir liječenja zato zahtijeva pažljivu procjenu individualnih potreba.

Hawkins i njezini suradnici upozoravaju da je rizik osobito izražen u sredinama u kojima ljudi nemaju pouzdan pristup hrani i ne mogu si priuštiti redovito mjerenje glukoze u krvi.

“Neodgovarajuće liječenje inzulinom može izazvati hipoglikemiju, što je poseban rizik u sredinama u kojima ljudi nemaju sigurnu opskrbu hranom i u kojima praćenje razine glukoze možda nije financijski dostupno”, naveli su istraživači u preglednom radu objavljenom nakon službenog priznanja dijabetesa tipa 5.

Osniva se međunarodna radna skupina

Kako bi se napokon uspostavili jasniji kriteriji za dijagnosticiranje i liječenje bolesti, Međunarodna federacija za dijabetes 2025. godine osnovala je posebnu radnu skupinu za dijabetes tipa 5, na čijem je čelu Hawkins.

Skupina treba razviti službene dijagnostičke kriterije i smjernice za liječenje, uspostaviti međunarodni registar za istraživanja te pripremiti edukacijske programe za zdravstvene djelatnike.

Problem nije ograničen samo na Aziju i Afriku. Pothranjenost je sve izraženiji problem i u dijelovima Latinske Amerike i Kariba, gdje se okolišni, politički i gospodarski čimbenici isprepleću s ekstremnim siromaštvom i nejednakostima u zdravstvu.

Hawkins upozorava da brzo rješenje ne postoji te da će borba protiv ove bolesti zahtijevati dodatna istraživanja i snažnije zagovaranje boljeg pristupa zdravstvenoj skrbi.

“Kada jednom vidite kako mladi pacijenti umiru zbog neodgovarajućeg liječenja zanemarenog oblika dijabetesa, više nema povratka”, poručila je.

Za istraživače je sljedeći korak uspostaviti pouzdane kriterije koji će omogućiti prepoznavanje bolesti, razvoj odgovarajućih terapija i precizniju procjenu njezine raširenosti. Bez toga će milijuni ljudi koji možda boluju od dijabetesa povezanog s pothranjenošću i dalje biti izloženi riziku pogrešne dijagnoze i neprimjerenog liječenja.