Velika obljetnica djelovanja podrazumijeva i veliko slavlje – riječka Vokalna skupina Sonas 10 godina zajedničkog rada obilježit će koncertom u klubu Pogon, i to uz prateći bend.

Neva Hero Ćiković, Jennifer Fumić, Ada Hero Mikić, Ines Jakovčić i Lara Radošević Puharić pjevaju još od najranije dobi, a ljubav prema višeglasnom pjevanju spojila ih je i neraskidivo povezala.

U povodu koncerta koji očekujemo ovog petka, 9. listopada, razgovarali smo s članicama o njihovim počecima, iskri koja ih drži na okupu, dinamici u grupi i voditeljima, a za koncert u Pogonu najavile su neočekivane žanrove koji su pronašli mjesto u njihovom repertoaru.

Izvor zadovoljstva i sreće

Gledajući fotografije s prvih nastupa i uspoređujući ih s današnjima, kažete da ste shvatile koliko se toga promijenilo, ali i koliko je toga ostalo isto. Što se u tih deset godina najviše promijenilo u vama kao pjevačicama, a što je ta nepromjenjiva iskra koja vas i dalje drži na okupu?

Lara: Haha, ostarjele smo, to vidimo na fotkama. Šalu nastranu, u ovih deset godina sazrele smo, neke su se udale i postale majke, napredovale smo poslovno, mogle bismo reći da rastemo u svakom pogledu.

Ono što se nije promijenilo su ljubav i predanost ovoj našoj maloj vokalnoj skupini koja je prvenstveno izvor zadovoljstva i sreće na tjednoj bazi. Mislim da cijela stvar ne bi bila održiva da toga nema.

Omogućuje nam da se izrazimo u onome što volimo, a to je višeglasno pjevanje. Probe imamo jednom tjedno, ali između proba stalno nešto dogovaramo, koordiniramo, smišljamo, razmjenjujemo, smijemo se. Mislim da se sve slažemo da nam je Sonas grupa na Viberu najaktivnija – nikad nam nije dosadno.

Vaši glazbeni počeci sežu još u djetinjstvo i kultne riječke zborove kao što su Mali Riječani, Morčići, Mini Cantanti i Zvijezda Danica. Koliko je to odrastanje uz riječku scenu oblikovalo vaš današnji glazbeni identitet i kako je izgledao trenutak kada su se ti putevi ponovno ukrstili u zboru Vokalni studio Rijeka?

Ines: Odrastanje uz pjevanje definitivno je utkalo u nas zdravu potrebu, da ne kažem ovisnost, o pjevanju i glazbi. Jednostavno je odličan taj osjećaj kad muziciraš i stvaraš sve te predivne akorde s ljudima koje voliš i koji ti s vremenom postanu glazbena obitelj.

Neva: Neke od nas pjevaju zajedno cijeli život, a sve zajedno smo se u jednom razdoblju života okupile u Vokalnom studiju Rijeka. Vrlo brzo smo shvatile da među nama postoji dobra energija i odlučile se na novi zajednički glazbeni početak – Sonasice.

Uživamo u pjevanju

U opisu vašeg rada ističe se rečenica da pjevanje za vas nije bilo samo u glazbi, već i u prolasku kroz sve životne faze – od trudnoća, neprospavanih noći s malom djecom, pa do najtežih i najljepših trenutaka. Kako u praksi balansirate obiteljski i poslovni život s probama i koliko su vam u tim trenucima ostale članice bile emotivni oslonac?

Ada: Ponekad vrlo teško! Mislim da je ono što dobivamo iz našeg djelovanja ono što nas održava da se ustrajno trudimo to i održati. Nije uvijek lako, sve imamo različite zahtjevne poslove, tu su obitelji, partneri, djeca, puno različitih uloga i obaveza koje treba izbalansirati. Ali kad dođemo na probu, to sve ostavimo iza sebe i jednostavno uživamo u pjevanju.

Jenny: Osim kad čuvanje otkaže u zadnji tren pa imamo male pjevače na probama koji valjda genetski odmah uče prateće dionice! Naravno da ponekad dođe i dan kad pomisliš ne otići na probu jer si jednostavno premoren, ali onda se sjetiš da su u tim istim »cipelama« i sve ostale cure i jednostavno se natjeraš i ideš. I ne požališ. Odnedavno često citiramo Kedžine stihove »umorna sam kao pseto«, ali guramo dalje.

Jennifer Fumić, Neva Hero Ćiković, Ada Hero Mikić, Ines Jakovčić i Lara Radošević Puharić

Ime i koncept grupe temelje se na tome da »pet glasova postane jedan«. Koja je tajna postizanja tog savršenog vokalnog stapanja i postoji li neka nevidljiva dinamika među vama – tko je u grupi najveći organizator, tko unosi najviše smijeha, a tko drži fokus na probama?

Ada: Pa, naša skupina okuplja pet vrlo različitih, snažnih žena koje se nekim čudom jako lijepo nadopunjavaju i podržavaju. I unatoč toj različitosti u osobnosti, stilovima, načinima funkcioniranja, dobijemo prekrasnu boju u zajedničkom pjevanju.

Vjerojatno tu nema neke velike tajne osim puno godina zajedničkog pjevanja. Jako si dobro poznajemo glasove, znamo kako koja diše, frazira. Naravno, iza toga stoji i puno rada na dinamici i interpretaciji, ali s vremenom se razvio i neki naš zajednički instinkt.

Neva: Dinamika je ta da svaka potegne ono što joj ide, bez nekih posebnih dogovora i vaganja tko više radi i tko što radi. Voditelj Andrej je tu da nas povremeno podsjeti zbog čega smo zapravo došle na probu. Takav nam sistem očito dobro funkcionira, pa neka tako i ostane!

Nagrada kao poticaj

Kroz desetljeće djelovanja prošle ste kroz ruke nekoliko vrsnih umjetničkih voditelja – od Ilenije Sekulić i Dina Antonića do današnjeg voditelja Andreja Babića. Koliko je svaki od njih ostavio svoj autorski i pedagoški pečat na zvuk Sonasa?

Ines: Definitivno je svatko od naših voditelja ostavio snažan pečat na naš zvuk i rad, a razlike se možda najbolje vide u stilovima koje smo radile sa svakim od njih te u odabiru pjesama.

Ilenia Sekulić je bila s nama na samom početku, neke od nas su s njom tek otkrivale svoj glas, prvi put izlazile u solovode. Skidale smo dionice na sluh, slagale aranžmane bez nota.

U razdoblju korone preuzeo nas je Dino Antonić, naš veliki prijatelji i izvrstan vokalni trener s kojim i danas koristimo priliku za probu i druženje. S njim smo intenzivno radile, snimile pjesmu »Dubine«, »Make you feel my love« i »Sweet dreams«, koje se nalaze na našem YouTube kanalu.

Dino nas je nekako »znao u dušu«, odlično smo kliknule s njim i gotovo sve što nam je donio, odmah nam se sviđalo. Kad se Dino vratio u Zagreb, neko vrijeme bili smo bez voditelja, ali i tada smo se redovito nalazile i pjevale, bilo nam je važno imati kontinuitet.

Potom smo radile s Nikolom Celićem do kojeg smo zapravo došle preko članica koje su išle kod njega na satove klavira. Iako je to razdoblje bilo kraće, zajedno smo (između ostalog) studijski snimili pjesmu »Čuvaj me« koja je također dostupna na našem YouTube kanalu.

Jenny: A onda je došao naš sadašnji voditelj Andrej Babić koji je poznat široj publici po svojim pjesmama na Dori i Eurosongu, autorskom radu s grupom Teens i pisanju pjesama za brojne naše poznate zvijezde.

Uglavnom, Andrej nas vidi u nešto drukčijem điru, donosi neku novu energiju i bira neke druge pjesme. S njim smo obradile hitove poput »Texas Hold’em« i »Strong enough«, a napravio nam je i aranžmane brojnih hrvatskih uspješnica, kao što su recimo »Sexy cool« i »Tek je 12 sati«.

Možemo reći da su njegov pečat u našem radu i razni medliji. Osim svega navedenog, od ove godine na vokalnoj tehnici radimo i s našom mentoricom Anom Jakšić. Dosad smo s Anom na svojim glasovima radile individualno, a sada s njom imamo i zajedničke probe kako bi koncert u Pogonu bio još bolji!

Na festivalu Canzonette Fiumane 2026. osvojile ste 1. nagradu publike prateći svoju članicu Jennifer Fumić. Što vam znače takva strukovna i publika priznanja nakon 10 godina rada i koliko vas ona dodatno motiviraju?

Lara: Moramo priznati da nas je ta nagrada jako iznenadila! Prvi put smo zajedno stale na tako veliku pozornicu i nastupale uz orkestar, tako da je već samo sudjelovanje za nas bilo prekrasno i nezaboravno iskustvo.

Puno nam je značilo što nas je naša Jenny pozvala da joj pjevamo prateće vokale u pjesmi »La mia nona«. Stvarno smo se potrudile oko svega, od vokalne izvedbe i scenskog nastupa do modnih kombinacija.

Publika je to očito prepoznala – prekrasan tekst Aurelije Klausberger, glazbu i aranžman Aleksandra Valenčića, emotivnu izvedbu naše Jenny, a nadamo se i naš mali doprinos cijeloj priči.

Nagrada nas svakako motivira da ustrajemo u ovome što radimo, da se i dalje trudimo, ali i ostanemo vjerne izričaju u kojem se dobro osjećamo, koji pjevamo s guštom. Primarni cilj nam je uživati u onome što radimo, a sve drugo što dođe povrh toga je bonus koji vrlo rado prihvaćamo!

Najviše vesele koreografije

Za jubilarni koncert »Sonas X« najavljujete poseban koncertni doživljaj uz bend (Dorian Cuculić, Frane Frleta, Luka Čargonja Čarli). Kako su tekle pripreme za prilagodbu vaših vokalnih aranžmana punom zvuku benda i što publika može očekivati na repertoaru u Pogonu?

Ines: »Sonas X« zamišljen je kao presjek naših prvih deset godina. Nismo htjele da to bude samo niz pjesama, već želimo donijeti neku novu energiju, a bend će definitivino tome pridonijeti! Uz nas će biti Dorian Cuculić na klavijaturama, Frane Frleta na bas gitari te Luka Čargonja Čarli na bubnjevima i perkusijama. Iako nam ovo nije prvi nastup s bendom, puno radimo na aranžmanima i dinamici kako bi naših pet glasova i bend zbilja funkcionirali kao jedna cjelina.

Neva: A neke članice se najviše vesele koreografijama. Grupa na Viberu »gori«, krcata je porukama, dogovorima i posljednjim pripremama. Pozivamo publiku da nam se priduži u Pogonu, podijeli s nama sreću i ljepotu našeg zajedničkog muziciranja i da pjeva s nama.

Bit će tu hitova iz prošlog stoljeća, kao što su nezaboravni »Fever«, »Feeling good« i hitovi grupe ABBA, zatim pjesme naših izvođača, kao što su Divasice, E.T., a rad s Andrejem donio je i neke potpuno neočekivane žanrove u naš repertoar. Nećemo sve otkriti, reći ćemo samo – dođite i saznajte. Ulaznice se mogu kupiti na Entrio.hr.

Pogon je poznat po svojoj specifičnoj, klupskoj i energičnoj atmosferi. Zašto ste odabrale upravo taj prostor za obilježavanje 10. rođendana i kakvu energiju želite razmijeniti s riječkom publikom?

Ada: Za deset godina htjele smo napraviti nešto veće i drukčije. Željele smo mjesto gdje postoji prava komotna pozornica (jer imamo i neke koreografije, haha), prostor u koji može stati više ljudi s obzirom na to da je Botel Marina na kojem smo lani organizirale koncert pucao po šavovima.

Pogon nam se učinio idealnim jer pruža pravi koncertni doživljaj, a istovremeno zadržava onu bliskost s publikom koju jako volimo. Ne želimo da to bude večer u kojoj će publika samo stajati ili sjediti i slušati našu glazbenu retrospektivu.

Želimo prenijeti svu ljubav i energiju s kojom radimo ovo što radimo. Naš je repertoar toliko raznolik da vjerujemo kako će svatko pronaći nešto za sebe, a većinu tih pjesama publika jako dobro poznaje pa se nadamo da će ih i zapjevati s nama – i zaplesati!

Vrijednost amaterskog rada

Sonas je izgrađen na temeljima amaterizma, entuzijazma i volonterizma – vrijednosti koje zahtijevaju mnogo ljubavi i odricanja. Smatrate li da riječka publika i kulturna scena dovoljno prepoznaju i cijene trud amaterskih vokalnih sastava?

Neva: Činjenica je da nijedna od nas nema formalno glazbeno obrazovanje, ali se nakon više desetljeća pjevanja u zborovima dosta dobro snalazimo s notama.

Puno vježbamo i individualno i zajedno i trudimo se stalno učiti i napredovati. Nadamo se da to publika čuje i prepoznaje! Mislim da se ponekad zaboravlja koliko zapravo rada stoji iza amaterskog bavljenja glazbom.

To što je nešto amatersko ne znači da iza toga nema ozbiljnog rada, odgovornosti i želje za kvalitetom – samo znači da sve to radite uz svoje poslove, obitelji i svakodnevne obveze.

Bilo bi idealno kada bi kulturna scena i lokalna samouprava više cijenila amaterski rad, ali mi marljivo radimo i najviše zahvaljujemo našoj publici koja nas vjerno prati i podržava i uživo na koncertima, kao i na društvenim mrežama gdje se trudimo pokazati što to vrijedno radimo u razdobljima kad nema javnih nastupa.

Ada: Kroz godine smo imale puno lijepih reakcija publike i upravo nam je ta podrška omogućila da trajemo. U posljednje vrijeme napravile smo dosta i po pitanju vlastite vidljivosti i to nam je otvorilo neke nove prilike.

Naravno da uvijek postoji prostor za više prilika za amaterske sastave. Rijeka ima puno kvalitetnih izvođača i bilo bi lijepo još snažnije koristiti taj potencijal. U svakom slučaju, mi ostajemo optimistične i entuzijastične. Ako smo uspjele trajati deset godina, vjerujemo da imamo dovoljno energije i za nastavak!

Koncertom »Sonas X« zatvarate jedno bogato poglavlje, ali i otvarate novo. Koji su planovi Sonasica za »sljedećih 10 godina« – razmišljate li o novim autorskim pjesmama, studijskom albumu ili nekim novim suradnjama?

Lara: Znate kako kažu – sanjajte velike snove! Imamo u planu jedan novi projekt o kojem je još prerano govoriti, ali vjerujemo da bi nam mogao otvoriti neke nove mogućnosti i predstaviti Sonas nekoj novoj publici.

Voljele bismo nastaviti razvijati svoj glazbeni identitet, istraživati nove suradnje i napraviti neke korake za koje možda dosad nismo imale dovoljno vremena ili hrabrosti.

Jenny: Ako smo nešto naučile u ovih prvih deset godina, onda je to da ne možemo baš sve unaprijed isplanirati. Kada smo počinjale, sigurno nismo znale da ćemo deset godina kasnije pripremati veliki obljetnički koncert u Pogonu – u kultnom Stereu gdje smo i same odlazile na koncerte slušati svoje omiljene bendove!

Zato stvarno ne znamo gdje će nas Sonas odvesti u sljedećih deset, ali znamo da želimo nastaviti pjevati zajedno – i veselimo se svemu što nas čeka.

Neva: U svakom slučaju, pratite nas na društvenim mrežama, i sve ćete saznati na vrijeme. Vidimo se u petak u Pogonu!