Ako ste u posljednje vrijeme prelistali neki časopis, pregledali ponudu u drogeriji ili pogledali video o njezi lica na društvenim mrežama, gotovo je sigurno da ste naišli na pojam hijaluronske kiseline.

Nalazi se na deklaracijama širokog spektra proizvoda — od svakodnevnih hidratantnih kreme i seruma za revitalizaciju do sjajila za usne i osvježavajućih maglica za lice. Dok mnogi kozmetički trendovi dođu i prođu s izmjenom sezona, hijaluronska kiselina potvrdila je svoj status nezaobilaznog klasika u vrhunskim i pristupačnim rutinama njege.

Unatoč velikoj popularnosti, sama riječ „kiselina” u nazivu kod mnogih još uvijek izaziva nedoumicu ili bojazan od kemijskih pilinga koji uzrokuju crvenilo i iritacije. Međutim, hijaluronska kiselina potpuno je drugačija od eksfolijacijskih kiselina poput glikolne ili salicilne. Umjesto uklanjanja mrtvih stanica kože, ona djeluje kao iznimno snažan magnet za vlagu.

Foto: iStock

Što je zapravo hijaluronska kiselina?

U svojoj osnovi, hijaluronska kiselina je prirodni spoj koji se već nalazi u ljudskom organizmu. Stručno govoreći, riječ je o glikozaminoglikanu, odnosno vrsti složenog šećera — polisaharida. Najveće koncentracije ovog spoja nalaze se u koži, vezivnom tkivu, zglobnoj hrskavici te u očnoj vodici, a njegova je osnovna zadaća vezanje vode i održavanje optimalne vlažnosti i elastičnosti tkiva.

Ono što hijaluronsku kiselinu čini fascinantnom u znanstvenom i kozmetičkom smislu jest njezina izvanredna sposobnost privlačenja i zadržavanja vode. Ova molekula može vezati količinu vode koja višestruko premašuje njezinu vlastitu masu. Kada je u obliku gela, u doticaju s vodom bubri, čime stvara efekt zaglađivanja i popunjavanja, djelujući poput biološke spužve.

Odakle potječe hijaluronska kiselina u kozmetičkim proizvodima?

Budući da je riječ o prirodnom sastojku ljudskog tijela, često se postavlja pitanje na koji se način on dobiva za potrebe kozmetičke industrije. U prošlosti se hijaluronska kiselina za razne primjene dobivala iz ptica, ponajviše iz pijevčevih krijesta.

Međutim, s porastom potražnje za veganskim proizvodima koji nisu testirani na životinjama, industrija je u potpunosti promijenila metode proizvodnje. Danas se golema većina hijaluronske kiseline u kozmetici dobiva u laboratorijskim uvjetima putem mikrobitne fermentacije. Koristeći specifične bakterijske sojeve, znanstvenici stvaraju čistu hijaluronsku kiselinu koja je biološki identična onoj koju prirodno proizvodi ljudsko tijelo.

Foto: iStock

Je li hijaluronska kiselina sigurna za redovitu uporabu?

Zbog riječi „kiselina” u nazivu, česta je nedoumica je li ovaj sastojak siguran za svakodnevnu njegu. Stručna i regulatorna tijela za sigurnost kozmetičkih sastojaka daju potvrdan odgovor.

Budući da je riječ o tvari koju tijelo već samo proizvodi, hijaluronska kiselina iznimno je biokompatibilna i odlično je podnose gotovo svi tipovi kože, uključujući i onu najosjetljiviju. Ne uzrokuje iritacije niti narušava prirodnu barijeru kože.

Kako se formulira u proizvodima za njegu kože?

Pregledavanjem popisa sastojaka na proizvodima često se može uočiti naziv sodium hyaluronate (natrijev hijaluronat). Riječ je o soli hijaluronske kiseline koja ima manju molekularnu masu. Ta joj karakteristika omogućuje da se lakše ugradi u lagane serume i losione na bazi vode, bez stvaranja ljepljivog ili teškog osjećaja na koži.

Neovisno o točnom obliku koji se koristi u formulaciji, primarni cilj lokalne primjene jest dostava vlage površinskom sloju kože. Privlačenjem vlage iz okoline i njezinim zadržavanjem na površini, proizvodi s hijaluronskom kiselinom pomažu u održavanju svježeg, jedrog i hidriranog izgleda kože tijekom cijeloga dana.

Foto: iStock