Ovog su ljeta zbog Koka iz Pattinaggia na raznim eventima eksplodirale društvene mreže. Skupina naših Puležanki na rošulama, u najboljim godinama, koje su se nakon desetljeća izbivanja vratila na koturaljkašku scenu, oduševljavaju publiku. Koke su fora, zabavne, na nastupima atraktivno odjevene, uigrane… I odlično izgledaju.

Mreže jesu planule sada, ali Koke nisu od jučer. Od njihovog ponovnog okupljanja prošlo je već 16 godina. A staža na rošulama imaju 20, 30 pa i 40 godina. Raznih su generacija, ali sve su iznikle iz Koturaljkaškog kluba Uljanik. I sve ih okuplja jednaka ljubav prema rošulama, koreografijama i kostimima. Odrasle su i sazrijele u Pattinaggiu, mitskom mjestu koturaljkaških sportova u Puli. Tu je njihovo korijenje.

– Sve smo trenirale kod Miše – Michalea i Nadije Weidlich. A onda nas je život razdvojio, studirale smo, udale se, rađale… No sanjale smo Pattinaggio, koturanje i koreografije. Srele smo se u gradu i nastala je ideja da se opet okupimo. I tako smo opet zajedno stale na koturaljke 2010. godine, pričaju Koke. Svojim nastupima Puležane vraćaju u djetinjstvo, one davne osamdesete kad su djeca i mladi poludjeli za kotačićima. Koke održavaju tradiciju koturaljkanja u Puli, gradu u kojem se rošuralo još u 19. stoljeću.

Foto Zvjezdan Strahinja

OSAMDESETE

A tko su Koke? U Pattinaggiu kod Ane u kafani dočekuju nas: Ivana, Gaja, Ksenija, Anika, Željka, Sandra, Maja jedna i Maja druga, Tamara, Noemi, Jelena i Romina. U skupini ih ima 12, 13… Ne, 14! Dok su sve pobrojale na prste već su stigle i do broja 15. Jer nedostaju Ada i Tiziana te Marta koja na treninge dolazi čak iz Zagreba. Nije uvijek ista postava u igri, mijenjaju se kroz godine.

– Kad smo se okupile nakon toliko godina zvale smo se Stare koke, ali Koke iz Pattinaggia ipak zvuči ljepše. S godinama ćemo se i vratiti imenu Stare Koke, pričaju žene kroz smijeh dok navlače koturaljke na noge. Godine cura nećemo otkrivati, ali treba navesti da su neke od njih počele trenirati davne 1984.!

– Volimo koturaljkanje, ne možemo bez Pattinaggia. Zato smo tu. Kao što muški odu na nogomet ili kuglanje, tako mi uzmemo koturaljke i dođemo ovdje. Dobro se zabavljamo i to nam je najbitnije.

Nedavno su gostovale na skupu oldtimera i retro partyju u Krnici, a njihove fotke u pin up stilu razletjele su se medijima. Umjetnička javnost upoznala ih je u zlatnim odijelima i s crnim kacigama u nagrađivanom performansu »You can (not) redo« Dragane Sapanjoš, u kojem nastupa i zbor Cantus PoPuli. Koke su i zvijezde video-spota pjevačice Valentina Krajna. Šira ih javnost zna s revija i fešti. Koke narod vesele, ljudi ih vole.

Foto Zvjezdan Strahinja

– Mi smo kao posvuduše. Koje nas selo pozove – mi dolazimo. Bitno da je dobra vibra, a mi donesemo i još dobre vibre. I ispoštujemo dress code, pričaju Koke. Sve je kod njih šaljivo i veselo. Govore u glas, nadopunjuju se i zadirkuju. Stalno provlače aluziju na »kokošinjac«, ali umjesto »kokošaka« vidimo žene koje se dobro zabavljaju i zrače pozitivom. Koke djeluju neozbiljne samo dok ne stanu na koturaljke.

– Iza nas stoji puno iskustva, puno rada i treninga. Sad se već pripremamo za Amforu jer nam je želja složiti što bolju koreografiju i da imamo dobre kostime. Ne natječemo se, nastupamo revijalno, ali želimo pokazati da smo i dalje dobre, da se predstavimo u pravom svijetlu.

KOTURALJKAMA PO SVIJETU

Međunarodno natjecanje u umjetničkom koturaljkanju »Amfora« KK-a Uljanik održat će se u lipnju 2027. u Domu sportova »Mate Parlov«. To je dugovječno natjecanje na kojem su se nekad i same takmičile, dok se održavalo u Pattinaggiu. Zato od Koka na »Amfori« ne očekujemo ništa manje nego eleganciju i gracioznost pokreta, atraktivne kostime i stilske figure. Nadamo se i izvedbi famoznog »domina«, kad se u čučnju, u nizu, jedna drugoj leđima oslone na koljena.

Kao što »Amforu« nose u srcu, tako u srcu nose i bračni par Weidlich. Mišo i Nadia prisutni su im u svakoj priči iz mladosti i djetinjstva.

– Manje više sve smo mi potekle iz umjetničkog koturaljkanja, bilo je i solo dancea i revijalnog, a vodio nas je Mišo. Zahvaljujući njemu i koturaljkanju proputovale smo Europu širom i poprijeko. Priuštili su nam prekrasno vrijeme i odrastanje. Išli smo po svim tim natjecanjima, spavale na strunjačama, po školskim dvoranama i samostanima. To su bile avanture. Svašta smo proživjele, uživale i družile se, pričaju.

Foto Zvjezdan Strahinja

Tih davnih desetljeća bila je živa scena rošulanja u Puli. Poznati su bili i brzinci i hokejaši, a rekreativno se vozilo u svakom kvartu. Naše cure su zahvaljujući umjetničkom koturaljkanju nastupale na sve strane. S veseljem se prisjećaju nastupa za reprezentaciju Hrvatske 1990-ih, SP-a u Firenci 2001., revije pred Histrijom i u Circolu…

– Nismo mi neke velike uspjehe postizali po Europi. Bilo je to skromno vrijeme, a mi iz Jugoslavije bile smo uvijek siromašno odjevene. Ali nama je bilo najljepše: bile smo dobra ekipa, uživale i sve radile iz gušta, pričaju Koke, a takvu filozofiju održavaju i danas.

Unatoč dominantnim rolama, rošulanje je vani još uvijek itekako popularno. U Puli, gradu s tradicijom, jedva se nekako održava, a u ostatku Hrvatske ni toliko. U Italiji svako selo ima svoj klub na rošulama. Djevojke veselo pričaju o Londonu, gdje se koturaju po parkovima i disco klubovima. U Puli nema ni sluha ni uvjeta za tako nešto, iako adventska klizanja pokazuju koliko su Puležani željni sličnih aktivnosti.

I legendarni vanjski teren u Pattinaggiu već je derutan. Zadnji je put obnovljen 1986. godine. Pločice su neravne, događaju im se nezgode s obzirom da rošule, za razliku od rola, ne podnose neravnine. A Koke, kako i same kažu, imaju neke godine. »Boli kuk, boli kičma, a i padove sve teže podnosimo…«

TALIJANSKE BALINJERE

Teren se održavao koliko se mogao, sitnije popravke odrađivali su očevi, treneri i prijatelji na ho-ruk. Žalosno je da aktualna obnova dvorane Pattinaggia neće obuhvatiti i sam teren – jezgru i počelo ovog sportskog centra.

– Puno smo sati pustile na tom terenu, koji nam je sada sav grbav. Grad nema sluha za to. A slavili su stogodišnju tradiciju koturaljkanja u Puli. Pa nije to neki hit, koturaljkanje je u samoj tradiciji grada. I mi smo uvijek ovdje, cijeli svoj život, kao kornjače, kažu Koke.

Troši se i oprema koju inače nabavljaju iz Italije. Naručuju kotače, kupe se tu i tamo rošule, iako još uvijek koriste svoje stare – ima među njima i oldtimera iz kasnih 1980-ih! I veselu večer s Kokama započeli smo u kafiću Pattinaggio mijenjajući set kotača. Jedan je kotač zaglavio na osovini pa se novinar kavalirski ponudio za pomoć. Kotač je novinar siledžijski izbio, ali je balinjera ostala zaglavljena.

– E to ti je životna misao: Mijenjajte stvari na vrijeme, zapeče se to…, mudruju šaljive Koke.

Kad stvar ne može riješiti muško, zaglavljenu balinjeru kroz improvizaciju rješava ženska domišljatost. Koke su iskusne majstorice, sve kvarove rješavaju u hodu.

– Željka mijenja kotače svakih 40 godina. Evo, tri puta ih je već promijenila pa vi računajte koliko smo mi tu, nastavljaju u veselom tonu.

TRENERICE TRUDNICE

U svom su okruženju i rade ono što vole. Iako ih manje više znamo iz viđenja po Puli, tek je u Pattinaggiu jasno koliko su različitih profila i karaktera, a koliko se dobro slažu i nadopunjuju. Baš su frajerice. Zborno mjesto im je uvijek kod Ane u kafiću, tu su im poredani i trofeji s obzirom da nemaju svoje sjedište. Koke nemaju šeficu, nema glavnih, samo jednakost i konsenzus. Doduše, imaju zaduženja, kao što je mlađa Maja zadužena za društvene mreže. Izbor trenerice ovisi im o životnim prilikama.

– Kako koja zatrudni tako postane trenerica. Pa ne može voziti trudna, pričaju Koke dok trenerica Romina klizi oko nas s bebicom u rukama.

– Kad smo bile male i mlade gledale smo po Europi kako stari izvode čuda na koturaljkama. Tada su nam vjerojatno izgledali i još stariji. A evo sada nas. Malo mlađe guramo naprijed, ove starije držimo iza, a neke će nam brzo i u penziju. Ovo vam je cjeloživotni sport. Tu smo jer se volimo, radi rošula i da napravimo neku koreografiju. A i da se maknemo malo od svakodnevice.

A što im na sve to kažu muževi?

– A šta nam mogu reći? Mi smo s time odrasle i srasle, vozile smo i prije njih, puno prije nego smo se poudavale, kažu Koke u glas.

I otkrivaju da neće tako lako odustati od rošula.

– Htjele – ne htjele, moramo voziti. Kako smo pokupovale nove koturaljke, tako smo se obavezale družiti još barem 10 godina.