S još jednim ulovom itekako vrijednim pažnje nam se javio  Mateo Đido, podvodni ribolovac koji s eodlučio posjetiti Sjevermni Jadran.

Evo što nam je Mateo ispričao o tom svom lovu:

– Već duže vrijeme me moj prijatelj David Štritof zove na Sjeverni Jadran i konačno se uspijevamo dogovoriti.

Čuo sam dosta priča i doživljaja s te njegove čuvene pošte pa me to dodatno motiviralo, a i malo promjene dobro dođe.

David je dan prije otišao u izvidnicu i javlja mi kako je vidio jato zubataca i velike strijelke.

To mi je bila dovoljna motivacija.

Ovaj put smo u akciji bez broda, pa je dosta naporno pješačiti na ovako nepristupačnim terenima u punoj ‘ratnoj spremi’, al ni to nas nije omelo.

Malo spartanskog treninga nije na odmet.

Odlučili smo se za popodnevni lov jer je vrhunac plime bio oko 18:00 sati i to trećeg dana mladog mjeseca, pa se dobro lovilo cijeli dan.

Konačno ulazimo u more oko 15:00 sati – Priča nam Mateo.

– Teren mi je totalna nepoznanica, pa puštam Davida da me vodi.

Zahtjevan je i dubok uz nedostatak mjesta za skrivanje s izuzetno jakim i promjenjivim kurentima.

Zbog toga se odlučujemo zaklon potražiti u ono malo hlada kojeg stvaraju visoke litice.

Prvi zaron, lagano išuljavanje do hlada gdje pronalazim jedan kamen iza kojeg se uspijevam nekako sakriti.

Par gugutanja bilo je dovoljno da zainteresiram jato zubataca koje je tu patroliralo. Jedan veći se odmah odvojio i krenuo na mene, no van dometa radi okret i nastavlja kretanje bočno okrenut prema meni.

U tom trenutku krajičkom oka vidim da mi iznad glave prolijeće trupac, pa instinktivno podižem pušku, al riba je već odmakla izvan dometa.

Malo mi je poremetilo koncentraciju, al srećom brzo sam se pribrao i odlučio pričekati zubace.

Uslijedilo je još jedno gugutanje i korekcija puške u smjeru u kojem će proći zubatac.

Namjerno ga nisam gađao u idealnom trenutku frontalnog prilaska, već sam ga pustio da mi okrene bok i da odradim pravi test novog setup-a.

Pogodak je bio kirurški precizan, malo iznad kičme tako da mu strijela s duplim perom nije ostavila mnogo šansi za bijeg.

Iako slaba utjeha za izgubljenog zubaca od preko 10 kilograma s početka sezone zbog lošeg pogotka, ovaj od 1,5 kilograma je bio dovoljan da izmami osmijehe na licu i meni i Davidu i da nas dodatno motivira za nastavak lova – nastavlja Mateo svoju priču.

– Malo se pomičemo na plići dio pozicije gdje bi mogle naletjeti velike strijelke i komarče.

Odmah u sljedećem zaronu biram dobar zaklon i tiho se sakrivam.

Nisam ni stigao gugutati, kad a u daljini vidim ogromnu strijelku kako prolazi ispred mene. Umirio sam se, bez zvukova, bez naglih pokreta.

Znao sam da me primijetila prije nego ja nju i da će me doći poviriti.

Lagano sam je ispratio puškom i pričekao da mi pokaže bok.

Precizan hitac točno iza škrga samo je na kratko umirio, a onda je krenulo ludilo.

Pogodak je bio dobar pa smo je pustili da se izmori, al nismo mogli vjerovati koliko je agresivna i kolikom silnom pokušava pregristi konop.

S velikim strijelkama se nije zezati, vrlo lako može ugristi gdje ne treba.

Privlačim je lagano između peraja i hvatam za rep.

Brzo joj skraćujem muke i tek tada vidim da je ogromna, jedna od mojih većih strijelki.

Prava je.

Za mene je taj dan lov bio gotov, jer sam znao sam kakav me uspon čeka nazad do auta i to s 5,5 kilograma ribe oko pasa.

Ali u nadi da će David uloviti nešto konkretno, nastavljamo dalje.

Već u sljedećem zaronu, koji je bio reda radi, nisam bio siguran je li sanjam, vidim komarču od preko 6 – 7 kilograma.

Nažalost, bila je jako daleko i naravno da me primijetila na vrijeme, pa nisam htio riskirati.

A i na sekundu sam promislio da bi bilo baš previše za taj dan.

Svakako imam dodatni motiv da se vratim, a mom prijatelju Davidu hvala na nesebičnom dijeljenju ovakve pošte i nezaboravnom danu.

Do nekih novih pohoda… – ispričao nam je Mateo Đido.