Najveća promjena u BiH nakon izbora mogla bi se osjetiti u Predsjedništvu BiH. Dio bošnjačkih političara i medija u mjesecima prije izbora širio je razne teorije zavjere da će Filipović i Cvijanović u prvim mjesecima svog mandata u Predsjedništvu inicirati raspravu i potom pomilovati predsjednika SNSD-a Milorada Dodika kojem je BiH pravosuđe izreklo kaznu od šest godina zabrane obavljanja bilo kakve javne dužnosti. I da će potom napraviti nekakav antibošnjački blok. Do toga sigurno neće doći. Vidi se to i po tome što je Filipović govorila tijekom kampanje. Ali i po onom što nije spominjala, a to je treći, Hrvatska entitet. Ali isto tako sigurno je i da će se promijeniti način rada Predsjedništva BiH.

To je glavna promjena koju su donijeli ovi izbori. Uz očekivani povratak na vlast najjače bošnjačke stranke SDA. Njen dugogodišnji lider Bakir Izetbegović još jednim porazom na izborima za člana Predsjedništva moguće je završio i svoju političku karijeru. Ali sama stranka gotovo će se sigurno vratiti na vlast.

Sve gore navedeno znači da se i BiH suštinski promijeniti neće baš ništa. Osim, moguće eventualnog zatopljavanja između Bošnjaka i Hrvata. Bez obzira na ove ograničene promjene temeljni problem BiH iz kojeg proizlaze svi ostali politički konflikti i dalje ostaje. A taj je da tri konstitutivna naroda na radikalno drugačiji način gledaju na to kako bi BiH trebala biti ustavno uređena. Bošnjaci i dalje inzistiraju na ukidanju entiteta i stvaranju takozvane građanske države. Njih u BiH ima nešto preko 50 posto i smatraju da bi formiranje vlasti po modelu jedan čovjek jedan glas postali odlučujuća politička snaga u zemlji. S druge pak strane Srbi u BiH bi najradije da BiH uopće ni ne postoji. Njihov je temeljni cilj da se Republika Srpska odvoji od BiH i priključi Srbiji. A da dok su još u BiH da Republika Srpska praktički bude država u državi nad kojom središnja vlast u Sarajevu ima male ili, još bolje, nikakve ovlasti.

Iz svega toga jasno se vidi da su i Bošnjaci i Srbi s velikom figom u džepu prije 31 godinu potpisali Dejtonskim sporazum. Prvi jer su očekivali da je dejtonska decentralizirana BiH samo početna točka, na kojem će se protekom vremena stvoriti takozvana građanska država. U tome se djelomično i uspjelo, središnja je država dobila niz dodatnih ovlasti koje nisu bile predviđene Dejtonom. Ali to je još uvijek daleko od konačnog cilja.

Srbi su Dejton potpisali jer su očekivali da će protekom vremena stvari otići u suprotnom smjeru. Da će BiH polako ići prema raspadu kojeg će oni još malo pogurati. Sudske presude Miloradu Dodiku poslužile su kao dobar povod da vodstvo Republike Srpske krene u tom smjeru. Do krajnjeg je cilja još jako daleko, ali neki su pomak i oni napravili. Posebno nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa čija je administracija radikalno promijenila svoju politiku prema jugoistočnoj Europi. Ako je uopće ima. Uglavnom Bošnjaci Srbi zajedno čine gotovo 80 posto stanovništva BiH i njihovi međusobni odnosi, točnije sukobi, udaraju ritam BiH političke scene

Treća strana u BiH, Hrvati, najmalobrojniji su konstitutivni narod. Njihovo protivljenje načinu na koji Bošnjaci žele reformirati BiH odvelo ih je u savez s Dodikom. On je isprva bio taktički, ali sve više postaje strateški. Što otvara niz problema. I to ne samo s Bošnjacima koji s velikim nepovjerenjem gledaju ne samo prema Beogradu nego i prema Zagrebu. Tako da je jako dobro da je najjači hrvatski političar u BiH, predsjednik tamošnjeg HDZ-a Dragan Čović, nakon proglašenja rezultata jako koncilijantno nastupio prema Bošnjacima. Čak im je i javno zahvalio zbog toga što se ovaj put nisu miješali u izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Dobra je to osnova ze neku budućnost. Politički sustav u BiH zaista jest krajnje kompliciran. Ali to nije ključni problem u njegovom funkcioniranju. Ključno je ovdje to da ga sve tri strane ruše i dezavuiraju. Kada bi se u to krenulo s dobrom voljom, i on bi bolje funkcionirao. Uostalom, u solidnoj mjeri on i danas već funkcionira. Tri strane bi trebale spustiti loptu i pokušati postići barem minimalan kompromis oko svojih krajnje suprotnih stajališta.