Potražnja za stanovima je ogromna. Ovoga trenutka na tržištu nedostaje više od 400.000 stambenih jedinica, a cijene najmova odletjele su u nebo. Gotovo trećina mladih obitelji na najamnine izdava više od 40 posto svojih mjesečnih prihoda, a zbog svega toga roditeljske domove najčešće napuštaju kada već debelo pređu 30. godinu života…

Iako se čini kako opisujemo stambenu situaciju u Hrvatskoj, ovdje je u stvari riječ o Španjolskoj. I upravo je stambena kriza jedan od osnovnih razloga zašto je španjolski premijer Pedro Sanchez najavio prijevremene parlamentarne izbore koji bi trebali biti održani 29. studenog. I na kojima će, nada se, skupiti dovočljnu većinu u parlamentu kako bi progurao novi zakon o stanovanju koji bi mladima omogućio lakši dolazak do stana. Zakon kojega su Sanchezovi koalicijski partneri odbacili prošloga tjedna.

Kap koja je prelila čašu Španjolaca bila je deložacija koja je prije petnaestak dana provedena u Madridu. Tada je, iz stana u kojemu je živjela posljednjih 70 godina, deložirana osamdesetsedmogodišnja Maricarmen Abascal. Iznesena je na nosilima iz stana jer je nepokretna, a izbačena je na ulicu budući da nije mogla plačati najamninu koju su vlasnici zgrade naglo podigli. Tražili su da mjesečno plaća 1.600 eura, trostruko više nego li je plaćala do sada.

Sanchezova vlada odmah je donijela paket hitnih mjera prema kojemu je produžena zaštita ranjivih stanara od deložacija do 2030. godine, te kojim se ograničava povećanje najamnina. Ujedno, uvedena su nova pravila prema velikim vlasnicima stambenih jedinica, regulirana je špekulativna kupnja stanova, kratkoročni najam a predviđene su i mjere za povećanje ponude pristupačnih stanova.

Sanchezovi koalicijski partneri, katalonska stranka Junts, srušila je taj zakon čim je došao pred parlament. A Sanchez je potom zaključio kako je došlo vrijeme ponovo odmjeriti snage pred biračima.

Stambeno pitanje, odnosno nedostatak raspoloživih stanova za najam kao i visina najamnine koja je sve više neprihvatljiva i neodrživa za prosječnog, a posebice za mladog najmoprimca, pretvara se danas u prvoklasno političko pitanje diljem Europe. Jer ako birač nema mogućnosti unajmiti stan sa svojim primanjima, neće glasati za onoga tko mu obećava bolje ekološke standarde, integraciju migranata, šira ljudska prava ili jačanje nacionalne ideje. Glasati će za onoga tko mu obeća krov nad glavom po normalnoj, prihvatljivoj cijeni.

Pokazalo se to najbolje na izborima u Berlinu koji su održani prije dva tjedna. Tada je stranka ljevice Die Linke napravila ogroman skok osvojivši više od 25 posto glasova birača, pretekavši znatno pri tome tradicionalno najjači CDU. I upravo je stanovanje bilo središnja tema njihove kampanje. Kandidatkinja Die Linkea zazivala je ograničavanje najamnina, borbu protiv špekulacije nekretninama i preuzimanje velikog fonda stanova od privatnih stambenih korporacija u javno vlasništvo. Taj bi potez obuhvatio oko 220.000 berlinskih stanova. I upravo je tom politikom Die Linke ovladao Berlinom, jer čak je tri četvrtine njihovih birača tvrdilo kako u budućnosti, ukoliko se nešto ne poduzme, neće moći naći stan koji si mogu priuštiti.

-Raspisujući izbore kojima će stanovanje biti jedna od glavnih tema, Sanchez i njegova stranka PSOE pokušava obuhvatiti i veći segment birača od onih koji tradicionalno glasaju za socijaldmokrate. Jer stambenu krizu osjećaju svi Španjolci, bez obizira jesu li lijevog ili desnog svjetonazora. I zasigurno postoji dio glasača koji će glasati za Sancheza zbog njegovih ideja oko stanovanja i tržišta nekretnina, bez obzira što su desnijeg svjetonazora. Jer glasom za Sancheza pokušati će riješiti i neke svoje, osobne probleme oko stanovanja, kaže za Novi list povjesničar i analitičar dr.Petar Bašić.

Naravno, Sanchez će, kako bi ojačao svoju izbornu bazu, ići i na cijeli niz drugih pitanja. No većina njih odnositi će se na mlade kao posebnu ciljnu skupinu. Upravo zbog činjenice kako mladi Španjolci rade ali ne mogu odseliti od roditelja jer im plaće ne prate rast cijena stanarina lai i troškova života pruža Sanchezu mogućnost da upravo njih privuče posebnim paketom mjera. Tu je i pitanje plaća, radničkih i socijalnih prava jer Sanchez već danas istiće rast kupovne moći kao svoj cilj. Četvrta velika tema Sanchezu će vjerojatno biti reforma zdravstva i javnbih službi. Jer iako je na čelu Španjolske vlade još od 2018. godine, aposlutna većina u parlamentu omogućila bi mu provođenje mjera koje su do sada blokirali koalicijski partneri.

Upravo će zato jedna od ključnih bitaka kampanje biti ona oko pitanja o kojem će Španjolci zapravo glasati. Sanchez želi da to budu stanovi, najamnine, plaće i životni standard, dok će opozicija izbore pokušati pretvoriti u referendum o njegovih osam godina na vlasti. Berlin je prije dva tjedna pokazao koliko stambena kriza može promijeniti političke odnose, a sada će se vidjeti može li se isti recept ponoviti i u Španjolskoj. Jer birača koji ne zna kako će sljedećeg mjeseca platiti stanarinu teško je uvjeriti da postoji važnije političko pitanje od krova nad glavom.