KAŠTELIR U Villi Manuela u Kašteliru 3. listopada održana je kulturno umjetnička manifestacija „Staza ljubavi“, koja je okupila pedesetak sudionika, izvođača, gostiju i posjetitelja.

Počela je pod istarskim suncem, završila nekoliko sati poslije pod mjesečinom, a zbog odaziva publike tijekom večeri tražila se i stolica više.

Program je bio koncipiran u tri dijela, povezana jednom idejom. U središtu nije bila pozornica, nego čovjek.

Prvi dio bio je posvećen međunarodnom projektu The Noble Laureate Award, radu Hrvatskog nacionalnog odbora na čelu sa Sandrom Fabac te predstavljanju devetero hrvatskih kandidata odabranih u nacionalnoj selekciji.

U nastavku večeri granica između izvođača i publike gotovo je nestala. Kroz čitanje, interpretacije i neposrednu interakciju publika nije bila samo promatrač, nego aktivni dio događaja.

Poezija i proza susretale su se s glazbom, plesom i likovnom umjetnošću, stvarajući svojevrsnu simbiozu umjetničkih izričaja i gotovo čitavog spektra ljudskih emocija.

U programu je predstavljena i knjiga „Planina suza bogova“ vlč. Željka Lovrića, koji stvara pod umjetničkim imenom Don Dante. O knjizi i autorovu stvaralaštvu govorila je umjetnica Slava Božičević.

Književna riječ dobila je te večeri i konkretnu humanitarnu vrijednost. Posjetitelji su mogli kupiti ponuđene knjige, a prikupljena sredstva namijenjena su pomoći maloj Nives.

Upravo je taj dio događaja pokazao jednu od temeljnih ideja „Staze ljubavi“, da riječ može prijeći granicu umjetnosti i postati djelo.

Glazbeni dio programa obilježili su Darko Vojković i Mihael Arčon, dok su Daniela i Oliver trima izvedbama tanga programu dali dodatnu dinamiku. Kroz večer je publiku vodila Sara Vangelovski.

Likovnu dimenziju događaju dala je nova kolekcija deset monumentalnih slika autorice i umjetnice Sandre Fabac, postavljena u prostoru Ville Manuela. Slika, riječ, glazba i pokret tako nisu funkcionirali odvojeno, nego kao dijelovi iste cjeline.

Tijekom manifestacije članovima Hrvatskog nacionalnog odbora uručena su priznanja, dok su zahvalnice i cvijeće dobili ljudi koji su svojim angažmanom pridonijeli realizaciji događaja. Zahvalnica s posebno napisanom porukom čekala je i svakog posjetitelja na njegovoj stolici.

Atmosferu večeri možda su najbolje opisivale reakcije samih ljudi. Smjenjivali su se osmijesi i suze, pljesak i tišina, glazba, stihovi i zagrljaji. Upravo je ta neposrednost stvorila izrazito pozitivno ozračje koje je pratilo program od njegova početka do završetka.

„Staza ljubavi“ tako nije ostala samo niz pojedinačnih umjetničkih nastupa. Postala je susret književnosti, glazbe, plesa, likovne umjetnosti i humanitarnog djelovanja, ali prije svega susret ljudi.

Počela je pod suncem i završila pod mjesečinom.

A između toga, u Kašteliru se dogodilo ono zbog čega je i nastala.

Čovjek je susreo čovjeka.