RIJEKA – U jeku štrajka koji je paralizirao Zagreb, u Rijeci je održan je okrugli stol pod nazivom “Kolektivno pregovaranje – od zakonskog okvira do prakse: perspektive sindikata, poslodavaca i lokalne vlasti”.

Događaj je organizirao Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (NSRH) u sklopu projekta “Školovanjem i umrežavanjem do kolektivnih ugovora – SUDOKU”, koji je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus.

Nakon uvodnih riječi organizatora, gdje se nije mogla izbjeći priiča o štrajku u Zagrebu, uslijedila je dinamična panel-rasprava koja je razotkrila kompleksnu sliku radnih odnosa u Hrvatskoj, od nedostatka znanja i nerealnih zahtjeva na pregovaračkim stranama, preko usporenih procedura odlučivanja u javnom sektoru, pa sve do apsurda u sustavu utvrđivanja reprezentativnosti sindikata.

Skup je pokazao jasnu podjelu u doživljaju postojećeg zakonodavstva. Dok predstavnici poslodavaca aktualni zakonski okvir ocjenjuju znatno prihvatljivijim, sindikalne redove muče dubinski problemi.

Oštru kritiku uputila je Nikolina Balen iz Sindikata Jadranskog naftovoda, upozorivši na apsurde u postupku utvrđivanja reprezentativnosti sindikata.

– Postojeći način evidentiranja članstva dozvoljava da se isti radnik vodi kao član više sindikata. Dolazimo do apsurdnih situacija u kojima je zbroj evidentiranih članova u pojedinim tvrtkama veći od ukupnog broja zaposlenih, naglasila je Balen, pozvavši na hitno uvođenje transparentnijih pravila i bolju komunikaciju prema radnicima.

Sindikalci su se dodirnuli i pitanja plaća, poručivši da bi osnovica i koeficijenti morali biti jasno definirani kolektivnim ugovorom, kako se ključni elementi primanja ne bi mogli jednostrano mijenjati bez suglasnosti obje strane.

Predsjednica NSRH-a Marina Palčić otvorila je pitanje jednakog tretmana sindikalnih organizacija od strane poslodavaca, ilustrirajući to konkretnim primjerom iz prakse.

– U INA Grupi poslodavac je javno tvrdio da s NSRH-om ne pregovara jer nemamo status reprezentativnog sindikata. Međutim, nakon toga je pregovarao i sklopio dodatak kolektivnom ugovor s drugim, također nereprezentativnim, sindikatima, otkrila je Palčić, te naglasila da položaj sindikata ne smije ovisiti o tome “s kim poslodavac želi pregovarati”, naglasivši neotuđivo pravo radnika da sami biraju tko će ih zastupati.

Predstavnik HUP-a Rijeka Nenad Seifert iznio je perspektivu poslodavaca. Iako se usprotivio nerealnim zahtjevima koji se povremeno pojavljuju sa sindikalne strane i otežavaju konstruktivan dijalog, Seifert je potvrdio važnost samog procesa, ali i veliku pokrivenost kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj.

Objasnio je da je u Hrvatskoj oko 67 posto radnika obuhvaćeno nekom vrstom kolektivnih ugovora i da je to u razini Njemačke, dok je najviše oko 80 posto radnika s kolektivnim ugovorom obugvaćeno u Skandinavskim zemlja, a zemlje ex istočne Europe, poput Poljske, imaju puno manje radnika obuhvaće kolektivnim ugovorima.

– Kolektivni ugovori su ključni instrument, a naš je cilj i zalaganje što veća pokrivenost radnika takvim ugovorima, poručio je Seifert, istaknuvši da pregovaranje nema alternativu.

Predstavnice Grada Rijeke, Irena Kapović i Andrea Bakarčić, ukazale su na specifične prefovore u javnom sektoru, financijska ograničenja gradskih tvrtki, raspodjelu ovlasti te složene modele odlučivanja koji često usporavaju postizanje konačnog dogovora, jer pregovarači na terenu nemaju uvijek pune ovlasti za donošenje odluka.

– Mi smo samo operativke i ne donosimo konačne odluke, rekle su predstavnice Grada Rijeke.

Odvjetnik Danijel Fosić upozorio je da manjkavosti sustava najviše dolaze do izražaja kada se sporovi moraju rješavati na sudu.

Budući da ne postoji poseban institucionalni mehanizam koji bi sankcionirao nezakonito postupanje tijekom pregovora, sudovi postaju jedina instanca za raspetljavanje čvorova.

Fosić je stoga naglasio potrebu za većom ujednačenošću i predvidivošću sudske prakse u radnim sporovima.

Tijekom okruglog stola analizirana su i praktična iskustva iz industrijskih akcija i štrajkova u Zagrebačkom holdingu, ali i aktualnom situacijom.

Pa tako, moglo se čuti ako je štrajk proglašen nezakonitim, radnici mogu dobiti otkaz, pa je zato važno prije štrajka dobiti sudsku odluku da je štrajk zakonit.

Isto tako bilo je riječi da su neki predstavnici sindikata “slizani” s upravom i oslobođeni redvitih radnih obaveza, pa radnici ulaze u sindikat samo iz interesa da mogu dobivati sindikalne povoljne kredite.

Bilo je riječi i o nekim stranim poslodavcima, koji kada dođu u Hrvatsku, sindikalne predstavnike dočekaju “kao da su došli teroristi”, iako u njihovim zemljama sindikalno organiziranje smatraju potpuno normalnim. Strane poslodavce jedino zanima kolika je u Hrvatskoj minimalna plaća, moglo se čuti na okruglom stolu.