U sklopu Zoom + Igralke Festivala, koji zajednički organiziraju Drugo more i Kolektiv Igralke, u KUC-u Kalvarija gostovale su predstave »Sram« i »Mjesto dobre radnice«. Makedonska autorica i izvođačica Angela Stojanovska predstavila se solo izvedbom naslovljenom »Sram«, u kojoj putem osobnog iskustva progovara o sramu vezanom uz tijelo, vlastiti izgled i život u društvu koje ga proizvodi i prenosi. Ovim performansom naznačila je i niz oproštaja: »Ovo je moj oproštaj od srama zbog vlastitog tijela, hrane i života u ovoj zemlji. Oproštaj od srama koji sam godinama nosila i hranila, srama koji ponekad nije moj, već proizlazi iz postupaka drugih. Ovo je čin prihvaćanja, zahvalnosti i rastanka sa sramom. Vrijeme je da ode – i nastani se kod onih kojima doista pripada.«

Oslobađanje od srama

Angela Stojanovska dočekala je publiku s navučenom pregačom, uz kuhinjski stol na kojemu su pribor i sastojci potrebni za pripremu kolača. Izvođačica u ispovjednom tonu, na makedonskom jeziku uz titlove na engleskom, evocira niz sjećanja povezanih s hranom. Predstava se odvija u interakciji s publikom, koja izvođačici odgovara na pitanja vezana uz kvalitetu onoga što jedemo – od mirisa i teksture do boje i okusa. Na humoran način Stojanovska dolazi do svoje savršene namirnice, sladoleda, evocirajući trenutak kad se bavila njegovim posluživanjem, no zapravo više konzumacijom. U pozadini svih njezinih priča iz djetinjstva i mladosti, uključujući i studij glume te doživljaj vlastite seksualnosti, je svijest o problemu debljine, koja izvođačicu na kraju ipak dovodi do samoprihvaćanja, odnosno lišavanja srama zbog izgleda i normi koje u tom pogledu nameće društvo.

BORUT BROZOVIĆ/FACEBOOK

U tom procesu Stojanovska se referira i na povijesno-sociološko tretiranje debljine u različitim epohama, uključujući i umjetnost te utjecaj religije. Izvedbom koja se kreće između ranjivosti, humora i neposrednog kontakta s publikom, Stojanovska istražuje koliko je srama doista naše, a koliko ga preuzimamo od drugih – kroz njihove postupke, poglede i očekivanja. Tijekom izvedbe, u realnom vremenu, izvođačica priprema kolač koji će na kraju predstave podijeliti s publikom. Prije toga vidjet ćemo i isječke iz kućnih filmova u kojima je performerica snimljena kao dijete koje naprosto obožava hranu i prema njoj oduvijek iskazuje posebnu ljubav. I u tome nema nikakve mistifikacije.

Performans je razvijen u okviru platforme izvedbenih umjetnosti feminističkog festivala Prvo pa žensko – Isprobavanje feminističkih budućnosti. Kreativni suradnici na projektu su Milosh B. Andonovski (redatelj) i Eva Kamčevska (dramaturginja). Kreativnu podršku dali su Viktoria Ilioska (izvođačica i koreografkinja) i Biljana Radinoska (redateljica). Kostimografiju potpisuje Rade Vasilev, a scenografiju Martin Manev.

Sustav pred kolapsom

U nastavku smo pogledali »Mjesto dobre radnice« autorica Milene Minje Bogavac, Frosine Dimovske, Iste Stepanov i Dunje Crnjanski (potpisuje i glazbu). U dramaturgiji Minje Bogavac, riječ je o izvedbi koja spaja elemente kabarea, predavanja, koncertnog čitanja i tribine, polazeći od susreta četiriju prijateljica povezanih iskustvom rada u umjetnosti, kulturi i obrazovanju. Izvedba je pritom vezana uz konkretan društveno-politički kontekst današnje Srbije i sistema koji je na mnogim razinama, uključujući i prosvjetu, pred potpunim kolapsom.

Performans je podijeljen u nekoliko tematskih cjelina. Jedna od njih posvećena je sindromu burnouta, a kroz osobna i profesionalna iskustva autorice propituju položaj nastavnika, ulogu obrazovanja u suvremenom društvu te mogućnosti promjene unutar inertnog obrazovnog sustava. Predstava se razvijala od pandemije do danas, prateći događaje koji su snažno obilježili obrazovanje i društvo u Srbiji – od tragedije u OŠ »Vladislav Ribnikar« i urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu, do učeničkih i studentskih blokada započetih u studenome 2024. godine. Izvođačice se dotiču i problema zapošljavanja prema stranačkoj pripadnosti i otkaza profesorima, ali i teškoća s kojima se suočavaju djelujući u području kulture i umjetnosti.

Sukladno naslovu ovogodišnjeg Zoom + Igralke Festivala, »Nepokorena tijela«, performerice svojom brehtijanskom izvedbom iskazuju snažan otpor društvenom sustavu, uputivši na kraju riječke izvedbe novi song namijenjen ministru prosvjete u Srbiji.