Foto Matea Jurčić
Riječ je o zgradi koja ima izniman značaj za Rijeku i Drenovu, budući da se u njoj kroz 131 generaciju obrazovalo više tisuća učenika
povezane vijesti
RIJEKA – Udruga Bez granica na staroj je školskoj zgradi na Cvetkovom trgu na Drenovi, u sklopu programa Kultura u prigradu, postavila informativnu ploču koja svjedoči o sudbini ovog povijesnog objekta od sredine 19. stoljeća pa sve do izgradnje nove zgrade Osnovne škole Frana Frankovića 1987. godine.
Riječ je o zgradi koja ima izniman značaj za Rijeku i Drenovu, budući da se u njoj kroz 131 generaciju obrazovalo više tisuća učenika.
Postavljanjem ove ploče svima je približen dio bogate i burne povijesti ovog kraja, dok sama ploča ostaje trajni podsjetnik na snagu i otpornost lokalne zajednice koja usprkos izazovima ponosno čuva vlastiti identitet.
Drenovski trg kao središte mjesta
Davorka Medved iz Udruge Bez granica posjetila je da je drenovski trg od početka razvoja Drenove kao naselja bio središte mjesta.
– Na zapadnoj strani nalazi se Terčevo selo, prostor omeđen kućama i zidom, koji se nalazi ispod Samostana Nazaret Družbe sestara presvetog srca Isusovog.
Prema sjeveru tu je župni dvor i Crkva Blažene djevice Marije Karmelske. Zatim dolazimo do zdanja koje nazivamo Stara škola.
Trg nosi ime po prvom drenovskom župniku Ivanu Cvetku – Cvetkov trg. Ivan Cvetko zapisivao je događaje u Župnu knjigu pa tako znamo da je na Drenovu došao prvi put kao kapelan 1837. godine kada je donesena odluka o osnivanju drenovske župe.
Kao što je Cvetkovim zalaganjem izgrađena crkva, isto tako zahvaljujući župniku Cvetku je 1845. godine započela izgradnja škole.
Izgradnju su započeli sami mještani Drenove, da bi gradske vlasti preuzele i dovršile izgradnju 1855. godine, navela je Medved.
Ona je dodala da je prvi učitelj koji je u školi radio pune 22 godine bio Franjo Kukuljan. Ivan Cvetko je bio kateheta i ravnatelj škole.
Nastava na hrvatskom
Od 1855. godine nastava se održavala u zgradi na kojoj je postavljena informativna ploča. Za razliku od ostalih tadašnjih riječkih škola, drenovska škola se u izvješćima školskih savjetnika najviše kritizirala zbog toga što se nastava izvodila na hrvatskom.
Drenovska školska zgrada je zbog uvođenja šestorazredne nastave 1913. godine dobila i svoje istočno krilo i kat. Od 1924. godine kada je Donja Drenova postala dio Kraljevine Italije u školi se predaje isključivo na talijanskom jeziku, a hrvatski jezik je u potpunosti zabranjen.
– Takvo stanje je potrajalo do kapitulacije Italije, odnosno do završetka Drugog svjetskog rata. Nakon rata Gornja i Donja Drenova ponovno su jedinstvena cjelina kao i grad Rijeka.
Obnavlja se rad drenovske škole, sada opet na hrvatskom jeziku. Od 1953. godine drenovska škola postaje područna škola Osnovne škole Kozala i u ovoj zgradi se održava nastava od 1. do 4. razreda.
Učenici od 5. do 8. razreda na nastavu putuju s Drenove u školu Kozala. Budući da sedamdesetih godina 20. stoljeća na Drenovi počinje intenzivna stambena izgradnja i znatno se povećava broj stanovnika, zgrada postaje pretijesna za sve veći broj učenika. Zbog toga je 1987. godine izgrađena nova zgrada Osnovne škole Fran Franković, pojasnila je Medved.
Mjesto prvih velikih životnih pitanja
Ravnatelj Osnovne škole Fran Franković Vedran Kosovac naglasio je da se postavljanje informativne ploče poklopilo s obilježavanjem dana škole, navevši da je ploča postavljena na objektu s bogatom poviješću koji za Drenovu nikada nije bio samo zgrada.
– Ova zgrada bila je mjesto na kojem se učilo čitati i pisati, mjesto prvih prijateljstava, prvih školskih uspjeha, prvih mestašluka i prvih velikih životnih pitanja. Kroz njezina vrata prošle su generacije Drenovčana.
Zato je spomen-ploča znak zahvalnosti jednoj velikoj ulozi koju je ova škola imala u životu Drenove. Vrijeme se mijenja, škole se mijenjaju i zato je važno sačuvati tragove prošlosti.
Jer zajednica koja zna gdje je počela, bolje razumije kao ide. Danas kada učenici naše škole stoje pred ovom zgradom, oni zapravo stoje pred dijelom povijesti škole kojoj danas pripadaju.
Ova ploča od danas će svima pričati priču o povijesti, ali i budćnosti, ona će svjedočiti da je ovaj prostor dio identiteta Drenove, uvjeren je Kosovac, dodavši da škola nije samo mjesto gdje se održava nastava, već mjesto u kojem jedan dio života počinje.
Predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Drenova Valter Štefan izrazio je zadovoljstvo zato što je označen jedan od najznačajnijih dijelova drenovske povijesti , mjesto gdje su se školovale brojne generacije, none i nonići, roditelji današnje drenovske djece.
– Tu su stjecali prva znanja i uspomene koje su nosili cijeli život. Ploča nije samo zapis na zidu, već podsjetnik na ljude koji su stvarali Drenovu.
Na ovaj način dio naše povijesti ostavljamo budućim naraštajima, jer će podsjećati na naše korijene i ljude koji su stvarali Drenovu, ocijenio je Štefan.
Uvjerenje o novoj školi
Privremena pročelnica Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, tehničku kulturu i mlade Grada Rijeke Marija Japundža Broznić s ponosom je istaknula da je i ona bivša učenica drenovske Osnovne škole Fran Franković.
– Ovo mjesto je uvijek bilo mjesto susreta. Vjerujem da će neka nova ploča naći mjesto i u novoj drenovskoj školi koja je pred nama. Trenutno zgrada osnovne škole ne udovoljava modernim pedagoškim standardima.
Projekt izgradnje nove škole prijavljen je na Nacionalni plan oporavka i otpornosti i nadamo se da ćemo se za nekoliko godina naći sličnim povodom, ali na drugom mjestu kako bi veličali ime učitelja Frana Frankovića, izjavila je Japundža Broznić.
Zamjenik župana Primorsko –goranske županije Robert Matić kazao je da su najbitnija djeca i da je postavljanje informativne ploče koja svjedoči o bogatoj drenovskoj povijesti najbolji dar i njima i generacijama koje dolaze.
– Kroz ovu školu prošle su generacije i generacije. Kvalitetno obrazovanje osigurava kvalitetnu budućnost. Stojimo pred Starom školom, postojeća je izgrađena sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, a nadam se da ćemo na lokaciji današnje Osnovne škole Fran Franković imati novu školu. Kako bi osigurali najbolje moguće uvjete školovanja za našu djecu, zaželio je Matić.