Što će se dogoditi s tvrtkom kada njezin vlasnik ode u mirovinu, a djeca ili drugi članovi obitelji ne žele je preuzeti? Za oko 7000 hrvatskih poduzeća to bi u idućim godinama moglo postati ozbiljno pitanje. Ta poduzeća zapošljavaju približno 60.000 ljudi i zajedno ostvaruju oko devet milijardi eura prihoda, a prosječna dob njihovih vlasnika je čak 72 godine.

Odlazak vlasnika sam po sebi ne znači da će tvrtka prestati poslovati. Jedna je mogućnost da je preuzme drugi poduzetnik. No takav prijenos vlasništva u Hrvatskoj još nije dovoljno razvijen, a potencijalni kupci često nemaju dovoljno vlastitog novca za kupnju već postojećeg poduzeća.

Zato pitanje kako financirati preuzimanje postaje važno i za zaposlenike: uspješan prijenos može značiti nastavak poslovanja i očuvanje radnih mjesta, dok neuspješan prijenos može ugroziti budućnost tvrtke.

Na problem generacijske smjene i mogućnosti financiranja preuzimanja upozoreno je na okruglom stolu »Izvori financiranja otkupa uhodanog poslovanja«, koji su u Zagrebu organizirali CEPOR i Hrvatska udruga poslodavaca.

Podaci CEPOR-ova istraživanja »Business Transfer Barometar Hrvatska 2025« pokazuju da sve više poduzetnika starijih od 55 godina razmišlja o prodaji tvrtke. Danas 23 posto njih prodaju navodi kao svoju izlaznu strategiju, dok je prije deset godina taj udio bio samo šest posto.

Istodobno, kupnja postojećeg poduzeća još nije čest način ulaska u poduzetništvo. Samo šest posto poduzetnika starijih od 55 godina planira kupiti drugo poduzeće, iako ih 57 posto planira širiti vlastito poslovanje.

Problem je i u tome što se vlasnici često ne pripremaju dovoljno rano za prodaju. Čak 41 posto njih nikada nije razgovaralo ni s kim o vrijednosti svojeg poduzeća, dok 66 posto očekuje da će im pri pripremi prodaje trebati stručni savjetnik.

– Ako zdrava i održiva poduzeća nemaju obiteljskog nasljednika, prodaja može osigurati kontinuitet poslovanja, očuvanje radnih mjesta i nastavak razvoja. No kupac mora imati pristup financiranju, a obje strane kvalitetne informacije i stručnu podršku, istaknula je Mirela Alpeza, direktorica CEPOR-a.

Kupnja već uhodanog poduzeća može biti način da netko postane poduzetnik bez pokretanja poslovanja od nule. Umjesto da tek traži kupce, zaposlenike i dobavljače te gradi reputaciju na tržištu, novi vlasnik preuzima tvrtku koja već ima poslovanje, zaposlenike i kupce.

Za postojeće radnike to može biti važna razlika. Ako se pronađe kupac koji želi nastaviti poslovanje, promjena vlasnika ne mora značiti zatvaranje tvrtke ili gubitak radnih mjesta. Istodobno, novi vlasnik mora imati dovoljno novca za samu kupnju i za nastavak ulaganja u poslovanje.

Upravo je financiranje jedan od problema na koji se upozorava. Kupac može koristiti vlastiti kapital, kredit ili kombinirati više izvora financiranja, a na raspolaganju su i pojedini državni financijski instrumenti.

Na okruglom stolu predstavljene su mogućnosti korištenja HAMAG-BICRO jamstava za kupnju poslovnih udjela. Kod EFRR pojedinačnih jamstava za investicije maksimalni iznos jamstva je 10 milijuna eura, uz maksimalnu stopu jamstva od 80 posto glavnice kredita. Za jamstva iznad pet milijuna eura maksimalna stopa iznosi 50 posto.

Postoje i EFRR portfeljna jamstva za investicije, s maksimalnim iznosom jamstva od 300.000 eura i maksimalnom stopom jamstva od 80 posto glavnice kredita.

Ipak, to ne znači da će svaki kupac automatski dobiti takvo pokriće. Iva Debanić iz HAMAG-BICRO-a pojasnila je da stvarna razina jamstva ovisi o konkretnom kreditu, kreditnom rejtingu društva i roku otplate. Kod novoosnovanih društava koja se osnivaju radi preuzimanja tvrtke niži kreditni rejting može utjecati na visinu jamstva.

Na skupu se zato razgovaralo i o tome kako bolje povezati potencijalne kupce, prodavatelje, banke i državne financijske institucije. Cilj je da vlasnici na vrijeme pripreme tvrtku za prodaju, realno procijene njezinu vrijednost, a potencijalni kupci znaju koje im mogućnosti financiranja stoje na raspolaganju.

Jer problem koji se otvara pred hrvatskim gospodarstvom nije samo pitanje toga tko će postati vlasnik nekoliko tisuća poduzeća. Riječ je i o tome hoće li ta poduzeća nastaviti poslovati, zadržati radnike i nastaviti stvarati prihod nakon što njihovi sadašnji vlasnici odluče otići iz poslovanja.