Stalni izvjestitelj Europskog parlamenta za Crnu Goru i nekadašnji premijer Slovenije Marjan Šarec u stanci ovotjednog zasjedanja europskog zakonodavnog tijela za naš list govori o proširenju EU-a i odnosima s Hrvatskom.

– Opća ocjena je da proces ide dobro. Naravno, ima i nekih poteškoća. Oni proizlaze iz unutarnje politike u Crnoj Gori koja je jako kompleksna. U zadnje vrijeme primjer za to je bila izjava Andrije Mandića o Mladiću. Nije tu bio samo on. Bili su i drugi koji očigledno vjeruju da je Ratko Mladić bio neki heroj. Što on nije bio. Bila je i ona rezolucija o Jasenovcu. Ali to nije neko opće mišljenje u Crnoj Gori. Većina građana Crne Gore se jako veseli da će ući u EU. Razina podrške je čak 70 posto. Moramo njima omogućiti neki bolji život. Ulazak Crne Gore u EU nije bitan samo za Crnu Goru nego i za sam EU. Mi moramo pokazati našu sposobnost da se širimo, da se pozicioniramo geostrateški na Zapadnom Balkanu. Jer Crna Gora je svakako interesantna i za Beograd, za Moskvu, za Kinu. Stvari treba gledati u tom kontekstu. Što se tiče samog datuma kada bi Crna Gora mogla ući, ne bih želio kalkulirati o tome. Jer kada se pregovori završe sljedeći veliki izazov bit će ratifikacija u zemljama članicama. Proces ide dobro i nadam se da će ubuduće biti manje bilo kakvih otklona.

Bilateralna pitanja

Kako vam se čini hrvatska uloga u tome? Premijer Andrej Plenković je u lipnju iznio čak devet uvjeta koje Hrvatska postavlja Crnoj Gori? Kako vi gledate na to?

– Moram ovdje biti vrlo iskren s vama i podsjetiti da Hrvatska i Slovenija još uvijek imaju granične nesuglasice. Mi smo ušli u arbitražu. Onda se dogodio onaj tobožnji incident, neki razgovor. Ali arbitražni sud je odlučio da to nije toliko kompromitiralo cijeli proces i da se on može nastaviti. A Hrvatska je odmah istupila iz tog procesa. A Arbitražni sud je bio jako velikodušan prema Hrvatskoj. Na kopnu je dobila Trdinov vrh, ili kako vi kažete Svetu Geru. I još neka druga područja. Tako da arbitražna presuda nije bila loša za Hrvatsku. Onda je Hrvatska, ja sam tada bio premijer, tražila bilateralno rješavanje problema. Na to ja, naravno, nisam mogao pristati. A obje države smo članice EU-a, a ipak nismo riješili sve svoje međusobne probleme.

Koliko god taj proces bio kompleksan, s Crnom Gorom je u pitanju ipak bio rat. I drugačije su puno njegove posljedice nego što je stvar s prijeporom sa Slovenijom.

– Slažem se da se bio rat. I da je Crna Gora bila nekako uvučena u taj rat zbog nekih političara koji su je tada vodili, a od kojih su neki poslije i okrenuli ploču. Hrvatska je bila žrtva tog rata. Ne želim da slučajno zaključite da ja to ne priznajem. Nije čak bilo pošteno da je recimo Ante Gotovina bio prije u Haagu nego neki s druge strane. Ali smatram da će se ova bilateralna pitanja teško sva riješiti prije ulaska Crne Gore u EU. Je znate kako je kod takvih pitanja. Onaj koji popusti bit će kod kuće proglašen izdajnikom. Politički je to jako osjetljivo. Naravno, te probleme treba rješavati što je moguće efikasnije i brže. Ali ne bih uvjetovao da baš sve treba biti riješeno prije ulaska Crne Gore u članstvo. Za neka pitanja potrebno je da prođe vrijeme. Političari se mijenjaju. Plenković je jedan vrlo sposoban političar. Neko vrijeme smo bili i kolege. Moram reći da je on jedan od najsposobnijih premijera koje je Hrvatska imala. Ne samo po dugom stažu nego i po tome kako radi. Nema tu veze slažem li se ja s njim ili ne. Ali on je vješt i mudar političar. Tako da se ja nadam da će se na kraju krajeva naći neko rješenje koje će pridonijeti tome da Crna Gora ipak ne bude žrtva nekih bilateralnih pitanja. Sjećam se slučaja Sjeverne Makedonije. Bio sam tada u Europskom vijeću kada se o njoj odlučivalo. I tada je bila napravljena jedna velika pogreška. Sjeverna Makedonija tada je bila zadovoljila sve uvjete. Ali onda više nije bilo dovoljno volje. Jer kada ti promijeniš ime, to je jedna velika žrtva. A ništa nisu dobili. I dan danas neke perspektive na kraći rok za njih ni nema. Stoga ne bih želio da se to tako dogodi s Crnom Gorom jer ipak je važno i za Hrvatsku kakva je Crna Gora. Znamo kako je tamo tijekom devedesetih bila korupcija i kriminal. Naravno da toga još ima. Nije to gotova priča. Ali danas je ipak puno bolja situacija. I Hrvatskoj je u interesu da ima susjeda koji je usvojio europske vrijednosti. I kada gledamo čak i neke današnje članice, veliko je pitanje kako bi one ispunile sve zahtjeve za ulazak u članstvo.

Ako bi Hrvatska inzistirala na blokiranju Crne Gore kako bi na to reagirale najvažnije zemlje članice?

– Ako bi samo Hrvatska stajala na putu Crnoj Gori, sigurno ne bi bilo dobro primljeno. Ovdje se radi o EU-u kao o nekoj cjelini. I bilateralna pitanja rješavati za vrijeme ulaska jest neka moć koja može biti zloupotrebljena. Da nije bilo slučaja Sjeverne Makedonije možda bih drugačije gledao na to. Ali zbog tog lošeg iskustva ne bih savjetovao da se inzistira na tome da se sve riješi sad. Jer ipak se ovdje radi o EU-u kao cjelini. I EU kao cjelina nije baš u najboljoj kondiciji. Tako da ovo bilateralno pitanje, ma kako ono bilo važno za Hrvatsku, i ma kako bilo važno pitanje Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva ili Savudrijske vale kako vi kažete, u nekakvim europskim mjerilima to je od manje važnosti.

Novo razdoblje

Kako komentirate tezu da bi zajedno s Crnom Gorom u EU mogli ući i svi otvoreni balkanski problemi. Preko nje se preklapaju i srpski problemi i njene granice, albansko pitanje, i još niz drugih neriješenih pitanja jugoistočne Europe.

– Ja ne mislim tako. Naravno, ti problemi postoje. Ja ih ne negiram. Ali članstvo u EU-u će pomoći da se ti problemi lakše riješe. Da bi to toj državi omogućilo jedno novo razdoblje. Ljudi bi osjetili poboljšanje – od roaminga do lakšeg prelaska granica i niza drugih praktičnih stvari. I da ta pitanja koje spominjete ne bi više za građane bila toliko bitna. A baš bi neulazak Crne Gore u EU dao dodatno gorivo svima onima koji inzistiraju na starom nacionalističkom narativu. Oni bi onda rekli – pa rekli smo vam da nemate šansi. I građani bi opet ušli u zagrljaj baš te politike. Zato ja to tako gledam, da mi moramo pomoći Crnoj Gori da se izvuče iz tih kliješta. Ne smatram da bi Crna Gora nakon ulaska u EU počela narušavati bilo kakve odnose.

A i premala je.

– Tako je. I premala je. I nije joj u interesu. Ipak je u interesu građana da dobro žive. Isto je to u BiH.

To je puno kompliciranije i od Crne Gore.

– Tamo se čini da je bez perspektive. Ali ako pitate građane oni žele živjeti, odgajati djecu. Crna Gora nema neki problem s tim ako ne bi imala pravo veta. To njima uopće nije u nekom interesu. Njih to ne zanima. Barem oni s kojima ja razgovaram, koji su proeuropski, ja ne vidim da bi moglo biti nekih problema nakon ulaska.

U ovom trenutku i država Srbija, i mediji bliski Aleksandru Vučiću, rade ogromnu medijsku i političku ofenzivu na Crnu Goru. Meta su premijer Milojko Spajić i Andrija Mandić koje se napada kao izdajice. Čak postoje i glasine da bi Spajić mogao biti smijenjen kao čelnik vladajuće stranke. Jeste li što čuli o tome?

– Što se tiče Spajića ja to prvi puta čujem. Nemam te informacije da je to u pitanju. Srbiji nije baš ugodno jer ako gledamo realno, ona je ta zemlja koja bi trebala predvoditi proces i biti role model za ostale. Ali nije. Crna Gora je na pragu uspjeha i naravno da to Srbiji, odnosno onima koji vode Srbiju, nije baš drago. To je kao kada susjed ima bolji automobil od vas. To je jedna priča. Druga priča je politička Srbije je uvijek gledala na Crnu Goru kao na provinciju. Sjećamo se stare priče o dva oka u jednoj glavi. A na Balkanu se uvijek više gleda u retrovizor, a ne prema naprijed. Na Balkanu je često uvijek važnija povijest.

Previše povijesti.

– Na Balkanu je povijest uvijek jako neizvjesna.