RIJEKA Stanka je gotova i za godinama najbolji riječki ženski kolektiv, kuglačice Mlake, današnjim ogledom protiv Kustošije (13 sati) u svojoj kuglani počinju još jednu izazovnu sezonu. Nakon devet uzastopno osvojenih naslova, od ukupno njih 12, love jubilarnu, desetu domaću titulu u nizu, a visoke ambicije ne kriju niti na međunarodnoj sceni na kojoj su se dvaput okitile naslovom u Ligi prvaka.

– Ove sezone nam je došla Valentina Pavlaković, trebat će nam jer malo smo se osipali. Ostalo je sve standardno, nova sezona, novi izazovi – kaže Tonči Mikac, alfa i omega Mlakarica. – Slijede i nova odupiranja svim protivnicima, svi grizu nakon naših devet naslova u nizu. Napast će nas, a na nama je da pokažemo mentalitet i izdržimo sve to.

Roster Mlakarica donekle je redizajniran, no ekipu će na stazi vući uglavom već znana imena uz poneku mladu, novi igračicu.

– Paula Polanšćak bit će jedna od nositeljica igre, jednako kao i Valantina Gal i Venesa Bogdanović. Osim Sare Pejak tu su Tea Repnik i Brigitte Strelec. Vratila se, odnosno polako se vraća Ana Jambrović, a tu su još mlađe snage, Nera Bakić i Mihaela Cvijanović koja je ove godine tek priključena prvoj ekipi – informira Mikac.

Kek i DNK

Mikac je zadovoljan kadrom, a kao i uvijek treba samo »zasukati rukave« što njegovim sastvima nikad nije bio poseban problem.

– Cure su već dosta u pogonu, znaju da moraju biti ozbiljne, ne možemo stalno pobjeđivati bez ozbiljnog rada. Posebno je važno poraditi na mentalnom planu i svaku utakmicu shvatiti dovoljno ozbiljno. Izgleda jednostavno, ali treba pitati Matjaža Keka kako mu je ponekad, pogotovo kad je taj mentalni dio najbolji, a to se vidi iz aviona.

Većina ljudi niti ne zna u stvari kako protječu pripreme kuglačica. Nisu sve ono najvažnije sama staza, rušenje i čišćenje čunjeva.

– Treba se najprije tjelesno spremiti kao i za bilo koji drugi sport. Kad nisi tjelesno spreman, onda ni tehnički ne možeš izvoditi sve onako kako želiš. Imamo realativno stabilizirane igračice, znaju otprilike što trebaju, a sad je tu samo bitna ta nadogradnja. Moraju biti jake u glavi i to je odlika onih stabilnih. Odnosno kako pristupiti utakmici i nekom hicu. To iskustvo i taj mentalitet su kod nas prilično izraženi, imamo taj prepoznatljivi DNK – dodaje Mikac.

Zagreb i Zabok

Konkurencija grize sve više, Mlaku se želi srušiti s trona, a u pitanju su uglavnom sastavi iz metropole. No, potencijalnih opasnosti u ovako osjetljivom sportu je uvijek puno.

– Osim Božića i Uskrsa nemamo niti jedan slobodan vikend, obično su cure i u reprezentativnim pogodnima i mi smo očekivano na kraju sezone ispuhani. Onda netko ugrabi priliku pa nas dobije jednu utakmicu u kupu i misle – sad su blizu. Razmijem to, no razlika je dobiti jednu utakmicu ili izdržati jedan veliki maraton do kraja. Zagreb se približio, kao i Zabok. Rijeka, Istra i Kustošija mogu biti nagazne mine.

Sve to samo je dodatni izazov za riječki jubilarac, okruglo desetu titulu zaredom.

– To dosad nitko nije napravio, a pitanje je hoće li netko i napraviti poslije nas. U bilo kojem sportu to je i previše. Možda neki kuglanje doživljavaju kao ne do kraja pravi sport, ali takve razuvjeravam. Kad bi probali, vidjeli bi koliko je to kompleksan sport. Posebno mentalno. Bilo bi lijepo da osvojimo deseti naslov u nizu jer to bi bio specifičan trenutak. No, već za mjesec dana smo u Brčkom na Svjetskom kupu, gdje uvijek želimo biti ne samo među prva četiri sastava. To je kao neki međucilj tako da forma mora biti dobro tempirana. Bit će i rotacija, a oni koji u datom trenutku mogu, moraju podnijeti najveći teret. A to nije baš tako jednostavno. U isto vrijeme moramo razvijati mlade. To je sport, a on je nemilosrdan – zaključuje Mikac.