“Ideš u Samobor? Moraš probati kremšnitu”. Tako su novinarsku britanskog The Guardiana Mary Novakovich prije puta prema sjeveru Hrvatske nagovarali prijatelji iz Dubrovnika. Kada im je odgovorila da je kremšnitu već probala u Zagrebu, dobila je kratak odgovor, da ih u Samoboru rade – bolje.

Piše da savjet nije bio uzaludan, nakon što je u Kavani Livadić, na glavnom samoborskom Trgu kralja Tomislava, probala kremšnitu, za kohu navodi da je bila bogata i kremasta, ali istodobno lagana i profinjena.

Photo: Jurica Galoic/24sata

No, kremšnita je bila tek početak priče o kraju koji ju je, kako opisuje, iznenadio spojem povijesti, prirode, vina i gastronomije.

Samobor kao mali povratak u Habsburšku Hrvatsku

Nakon nekoliko tjedana provedenih u dalmatinskom krajoliku, među kamenitim Dinarskim planinama i pod snažnim mediteranskim suncem, dolazak u Samobor za nju je značio svojevrsni povratak u potpuno drugačiju Hrvatsku.

“Kao da sam promijenila carstvo i zakoračila u habsburšku Hrvatsku”, opisuje.

U središtu Samobora dočekale su je barokne kuće u pastelnim nijansama žute, marelice i pistacije, ukrašene štukaturama, dok su terase kafića na Trgu kralja Tomislava bile pune ljudi koji su uz jutarnju kavu razgovarali i uživali u početku dana. Grad je smješten pod zelenim Samoborskim gorjem, a kroz njegovo središte prolazi Gradna. Rijeka, odnosno potok, protječe ispod drvenih mostova ukrašenih cvijećem.

Jedan od njih vodi prema crkvi svete Anastazije, a drugi prema zelenim gradskim površinama na kojima posjetitelje čekaju crvene ležaljke s natpisom »Volim Samobor«. U blizini se, piše, nalazi i nekadašnji dom skladatelja Ferda Livadića, danas gradski muzej. Livadić je bio jedan od najvažnijih hrvatskih skladatelja 19. stoljeća, a među njegovim umjetničkim prijateljima bio je i slavni Franz Liszt.

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Slapovi, šume i dvorac koji je ipak pobijedio

Samobor nije privukao britansku novinarku samo arhitekturom.

Samoborsko gorje ispresijecano je šumskim stazama, a posebno mjesto zauzima Žumberak, oko 26 kilometara zapadno od Samobora. Vikendom ondje Zagrepčani pješače i bicikliraju kroz šume graba, hrasta i bukve, uz potoke i slapove. Novinarka nije imala vremena za veliki planinarski izlet, ali je automobilom stigla do Potočne doline Slapnice, nedaleko od slapova Vranjak, gdje se stazom uspinjala uz niz slapova i kaskada.

U blizini Samobora nalazi se i Okić, čije se ruševine srednjovjekovne utvrde nalaze na gotovo 500 metara nadmorske visine. Riječ je o jednoj od najbolje očuvanih romaničkih utvrda u Hrvatskoj, koju prema opisu nisu uspjeli osvojiti ni Mongoli ni Osmanlije.

Ali Okić je ipak uspio pobijediti britansku novinarku, priznaje u tekstu.

Pokušala se uspeti do vrha, ali nije znala da postoji novija i lakša staza. Umjesto toga završila je na gotovo okomitoj stazi prepunoj korijenja. Budući da joj je gležanj tek zacijelio, a na telefonu nije imala signal, odustala je.

Plešivica izgleda kao Toskana, a vino je domaće

Puno lakši nastavak puta bila je Plešivička vinska cesta. Na području između Plešivice i Jastrebarskog nalazi se više od 30 vinarija, a vinogradi se protežu po strmim padinama između šumovitih brežuljaka.

“Krajolik bi mogao nadmašiti i samu Toskanu”, piše novinarka.

Posebno ju je zainteresirala priča obitelji Ivančić i njihove vinarije Griffin. Njihovi su preci 1759. godine od austrijske carice Marije Terezije dobili plemićku titulu i grb. Grifon na obiteljskom grbu kasnije je poslužio kao inspiracija za ime vinarije.

U njihovoj kušaonici probala je lagano voćni ružičasti pjenušac od portugisca, a potom i puni chardonnay uz suhomesnate proizvode i sireve. No, nije sve bilo samo u znaku vina. Poslužena joj je i tradicionalna pita copanjek, tanka slana pita sa sirom i zelenjem.

“Vrlo su praktične za nošenje pa su ih radnici nosili sa sobom u vinograd”, objasnila joj je Martina Ivančić.

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Još veći dojam ostavila je rudarska greblica koju je probala u Rudama, desetak minuta vožnje od Samobora. Punila se sirom i orasima, mrkvom ili zelenjem, a nekoć su je pripremale supruge rudara za svoje obitelji i muževe koji su radili u rudnicima. Britanskoj novinarki očito se posebno svidjela.

Rudarska greblica danas je jedan od simbola ovog kraja. Ima vlastiti festival koji se održava svakog srpnja, a zaštićena je i na razini Europske unije. U Pekarnici Nikl u Rudama upoznala je Jelenu i Andreasa Nikla, jedine ovlaštene pekare ove tradicionalne delicije.

Jelena joj je ispričala koliko je odgovorno nastaviti tradiciju, posebno zbog dodatne administracije koja prati europsku zaštitu proizvoda. Ipak, zaključak je jednostavan – vrijedilo je.

Michelinova zvjezdica bez pretencioznosti

Posebno poglavlje njezina putovanja bila je obitelj Korak i njihova vinarija i restoran u Plešivici, koji nose Michelinovu zvjezdicu. Ondje, piše, nije osjetila ni trag pretencioznosti. Četvrta i peta generacija obitelji zajedno proizvode vino i pripremaju hranu, u restoranu smještenom u mirnom krajoliku okrenutom prema vinogradima. Brat Bernard vodi kuhinju, a iskustvo je stjecao i uz Massima Botturu iz talijanske Osterije Francescana te Anu Roš iz slovenske Hiše Franko.

Sestra Vera zadužena je za goste, roditelji Velimir i Mirjana rade u vinogradu, a čak i starije generacije obitelji još uvijek proizvode sir i pršut za restoran.

Bernard u kuhinji koristi što je moguće više vlastitih namirnica. Ostatak nabavlja od lokalnih proizvođača, među kojima je i farmer čije se svinje hrane ostacima iz njegove kuhinje.

A jedno pravilo posebno je jednostavno: Ako nije sezona – nema je na tanjuru.

Pogled na vinograde

Tijekom lipanjskog posjeta kušala je, među ostalim, tagliatelle s tartufima te školjke i mahune u umaku od kavijara. Sve je bilo dio degustacijskog menija od pet sljedova koji je stajao 118 eura.

Za britansku novinarku riječ je o vrlo razumnoj cijeni, pogotovo u usporedbi s cijenama koje se mogu očekivati u sličnim restoranima drugdje.

A kraj joj je ostavio još jedan razlog za povratak. Posebno ističe Dane vina u Jastrebarskom, koji će se ove godine održati od 25. do 27. rujna. Tada će šume i brežuljci biti puni jesenskih tartufa i gljiva, dok će se vinogradarski kraj još jednom okrenuti onome po čemu je već desetljećima poznat – vinu, lokalnim namirnicama i dobroj hrani, piše The Guardian.