Nova školska godina na Krku donijela je zanimljiv demografski paradoks. U pet osnovnih škola koje djeluju u sastavu OŠ »Fran Krsto Frankopan« ove je godine upisano 104 prvašića, 16 manje nego prošle godine. U matičnoj školi u Krku umjesto prošlogodišnja tri formirana su dva prva razreda, s ukupno 39 učenika. Istodobno, cijela ustanova ima 911 učenika, tri više nego godinu ranije. Najveći rast bilježe škole u Vrhu i Vrbniku, što ravnatelj Serđo Samblić povezuje s doseljavanjem obitelji.

Samblić školstvo na Krku promatra iz izuzetno dugog iskustva. U OŠ »Fran Krsto Frankopan« radi od 1986. godine, najprije kao učitelj razredne nastave, a od 2000. njezin je ravnatelj. Sudjelovao je i u stvaranju nove matične školske zgrade, otvorene 2005. godine, kao i u nizu ulaganja u područne škole. Danas kaže da otok ima iznimno dobre uvjete za osnovno obrazovanje, ali upozorava na problem koji bi vrlo brzo mogao postati puno ozbiljniji – nedostatak nastavničkog kadra.

Problem s prostorom

U novu školsku godinu ulazite s 911 učenika, što je tri više nego lani, iako imate 16 prvašića manje. Što vam govore te brojke?

– Kad gledamo samo prvašiće, imamo pad. U Krku smo prošle godine imali tri prva razreda, a ove godine dva. Ukupno je u svih pet škola prošle godine bilo 120 prvašića, a sada ih je 104. Međutim, ukupni broj učenika raste. Matična škola u Krku ima 23 učenika manje, Baška je otprilike na istom broju, Punat je narastao za šest, Vrbnik za 12, a Vrh za čak 20 učenika.

Najviše se doseljava u područje Šotoventa. Vrh raste i mislim da ćemo u budućnosti morati razmišljati o dogradnji škole. Već sada imamo problem s prostorom jer je u školi smješten i Centar za odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama. S vremenom će se pojaviti potreba za dva odjela, A i B, a tada više neće biti dovoljno prostora. Ili ćemo morati graditi školu ili prijeći na dvije smjene. Nadam se da do toga neće doći. Na otoku Krku uspjeli smo postići da sve naše škole rade u jednoj smjeni i to je veliki napredak. Djeca nakon škole imaju vremena za sport, obitelj, glazbenu školu i druge aktivnosti.

Vi ste u ovoj školi praktički cijeli svoj profesionalni život. Kako je sve počelo?

– U Osnovnoj školi »Fran Krsto Frankopan« radim od 1986. godine. Kao učitelj razredne nastave radio sam 13 i pol godina, a od 2000. sam ravnatelj, znači punih 26 godina.

I sami ste Krčanin?

– Jesam. Stari sam Krčanin. Živim sto metara od škole. Išao sam ovdje u vrtić, osnovnu školu i srednju školu. U ovu sam školu išao dok je još bila stara zgrada koja je bila na ovom mjestu.

Napravili smo puno

Nova škola otvorena je 2005. godine. Koliko ste bili uključeni u njezinu izgradnju?

– Zapravo sam se kandidirao za ravnatelja iz dva razloga. Jedan je bio zato što sam imao problema s glasnicama i nisam vidio budućnost u razredu, a drugi, još važniji, bio je da sam želio da sagradimo ovu školu. To nije bilo jednostavno. Mi smo još kao mladi ljudi odlučili da ćemo graditi školu. Na izborima 1993. godine kandidirali smo se, pobijedili i ušli u gradsko vijeće. Bili smo mladi ljudi bez tereta iz prošlosti. Nismo bili članovi nikakvih partija. Cilj nam je bio dobrobit grada, ali i gradnja nove škole.

Bilo je puno problema, počevši od toga gdje će se škola graditi. Hoće li biti ovdje, u staroj gradskoj jezgri, ili negdje drugdje. Nismo svi bili jednoglasni. Na kraju smo se usuglasili jer nam je glavni cilj bio sagraditi školu. Možda ovo nije bila najbolja lokacija, možda je bilo i boljih, ali u tom trenutku ovo je bilo realno i provedivo rješenje.

Kako danas gledate na školu koju ste tada stvarali?

– Škola je prekrasna. Meni je prekrasna. Jedina greška, po meni, bila je što tada nismo odmah ugradili sustav klimatizacije, nego smo ga kasnije ugradili. Sve drugo mislim da je odlično. Imamo prekrasan ulazni prostor gdje se mogu održavati priredbe, učionice su lijepe i svaka ima svoju terasu za učenike nižih razreda. Imamo vanjsko igralište, dvoranu i tunel, odnosno pothodnik do dvorane, tako da djeca ne moraju izlaziti na kišu, buru i promet. Mislim da je to jedna dobra cjelina. Neki ljudi smatraju da možda školu nismo trebali napraviti na ovom mjestu, ali činjenica je da smo je napravili. To je važnije od svega drugoga.

Danas ste ravnatelj matične škole i područnih škola u Puntu, Baški, Vrhu i Vrbniku. Kako se sustav promijenio tijekom vašeg mandata?

– Kad sam došao na mjesto ravnatelja, OŠ ‘’Fran Krsto Frankopan’’ bila je ustanova za cijeli otok. Tada su joj pripadali i Omišalj, Malinska i Dobrinj. Imali smo 1727 učenika i 211 zaposlenika. To je tada bila jedna od većih škola u Hrvatskoj. U međuvremenu su se škole odvajale, ali u ovih 25 godina napravili smo puno. Izgradili smo novu školu u Dobrinju, sportsku dvoranu u Malinskoj, rekonstruirali i nadogradili školu u Puntu, kao i školu u Baški. Volio bih da se još napravi sportska dvorana u Vrbniku. Imamo nacrte i lokaciju, samo treba pronaći sredstva. Nadam se da će Vrbnik dobiti dvoranu koja će zadovoljiti potrebe svojih učenika i stanovnika.

Rad za dobrobit djece

Kažete da je standard osnovnog školstva na Krku iznad hrvatskog prosjeka. Čemu to možemo zahvaliti?

– Prije svega ljudima koji rade u školama, ali i našem osnivaču i lokalnoj samoupravi. Osnivač nam je Primorsko-goranska županija, ali kod svakog projekta sudjeluju i lokalne samouprave. Bez suradnje ravnatelj ne može biti ravnatelj. Treba surađivati sa svima – sa županijom, općinama i gradom, mjesnim odborima, sportskim klubovima, kulturnim udrugama, centrima za kulturu, turističkim zajednicama. Naš je posao raditi za dobrobit djece.

Jedan od problema o kojem se sve više govori jest nedostatak učitelja. Kako to izgleda iz vaše perspektive?

– Kad sam radio 10, 15 godina, situacija je bila potpuno obrnuta. Mene su svi zvali da nekoga zaposlim preko reda jer je kadrova bilo. Sada je obrnuto. Sad mi kao ravnatelji molimo ljude da nam dođu raditi u školu. A najgore je što nemamo koga ni moliti. Nema tih kadrova. Posebno je teško u STEM području – fizici, matematici, kemiji, biologiji. Ljudi radije odlaze u gospodarstvo jer tamo mogu imati puno veće plaće. Mi ćemo zbog toga imati sve više problema. Trenutačno nam nedostaje učitelj geografije i učitelj fizike. Nadam se da ćemo to riješiti u idućih desetak dana, ali tri škole određeno vrijeme neće imati nastavu fizike. To je teško nadoknaditi.

Zašto ljudi ne žele u prosvjetu?

– Plaće su jedan od razloga. Ali nije samo to. Problem je i odnos prema učiteljima. Država bi se time trebala ozbiljno pozabaviti jer je to budućnost cijelog društva. Mladi čovjek koji završi fakultet može otići raditi kao inženjer i imati plaću veću od 2000 eura. Učitelj početnik ima oko 1.300 eura, a učitelj pred mirovinom nema ni 1.800 eura. To je činjenica. Ako se ništa ne promijeni, sve će više biti nestručne nastave i kvaliteta nastave će padati.

Vi ste u školi počeli raditi u potpuno drukčijem vremenu. Koliko se promijenio odnos učenika, roditelja i učitelja?

– Kad sam ja bio učenik, postojalo je veliko poštovanje prema učitelju. Bilo je i disciplinskih mjera koje danas više nisu prihvatljive. Kad sam ja bio učenik, a poslije i mlad učitelj, bilo je i fizičkog kažnjavanja. Neka su bila potpuno nepotrebna. Danas su djeca zaštićenija i trebaju biti. Ali možda bi i učitelji trebali biti zaštićeniji. Ja potpuno podržavam da djecu ne smijemo ni vrijeđati ni fizički dirati. Djeca moraju biti zaštićena. Mi smo za to plaćeni i onome tko to ne razumije nije mjesto u školi.

Ali isto tako smatram da učitelje treba više poštovati i zaštititi kada nisu pogriješili. To je jedan od razloga zbog kojih ljudi ne žele raditi u sustavu. Učitelji se osjećaju potpuno nezaštićeno. Od njih se traži puno administracije, a puno važnije trebalo bi biti ono što se događa u nastavi. Trebalo bi gledati kakav je učitelj u učionici, kakvi su njegovi rezultati, cijene li ga učenici, roditelji i lokalna zajednica, kakve projekte radi i kakav ugled donosi školi.

A ne anonimne pritužbe?

– Upravo to. Danas se događa da se učitelj mora očitovati na anonimni podnesak. On je gotovo unaprijed stavljen u poziciju da se mora braniti. Kad sam ja bio mlad učitelj, anonimni podnesci bacali su se u smeće. Nisu se uopće uzimali u obzir. Ako je nešto ozbiljno, postoje institucije. Ali danas se intervenira zbog ocjena, kriterija, zbog toga tko će biti razrednik. Ljudi si dopuštaju svašta jer misle da, ako živimo u demokraciji, svatko može reći bilo što, a da za ono što kaže ne mora odgovarati. To je problem.

Vasilić: Izniman demografski i društveni značaj škole

Za komentar rada OŠ »Fran Krsto Frankopan« i njenog ravnatelja Serđa Samblića obratili smo se i gradonačelniku Grada Krka Dariju Vasiliću

– Kao gradonačelnik sa zadovoljstvom pratim rad škole te koristim ovu priliku kako bih se osvrnuo na izniman demografski i društveni značaj škole, kao i na veliki doprinos njezinog ravnatelja, koji je svoj cijeli profesionalni radni vijek ugradio u temelje ove ustanove.

Ipak, ono što Serđa Samblića čini omiljenim ravnateljem i članom naše zajednice jest činjenica da svoj poziv svakodnevno živi, razumije i štiti suvremene potrebe djeteta, izravno traži društveno vrednovanje učitelja i zaštitu njihovih prava i stavlja fokus na kvaliteti rada u učionici i dobrobiti učenika.

Gradska uprava ostaje čvrst oslonac školi u rješavanju svih budućih prostornih i kadrovskih izazova, nastavljajući zajednički graditi sigurno i poticajno okruženje za generacije koje dolaze, rekao nam je Vasilić.