Tomo Ricov / Foto JURICA GALOIĆ/PIXSELL
Doista se sve promijenilo, ali koncept prvog festivala zapravo je ostao isti: pametni ljudi koji raspravljaju o važnim temama u opuštenoj atmosferi. Upravo je ta kombinacija ono što Weekend čini prepoznatljivim, a ujedno je to i najlakše izgubiti kako festival raste
povezane vijesti
Prije devetnaest godina Weekend je bio festival za ljude iz medija, marketinga i komunikacija – nekoliko dana u Rovinju posvećenih jednoj relativno jasno omeđenoj industriji. Danas, uoči jubilarnog, dosad najvećeg izdanja s više od 7.500 posjetitelja, 200 govornika, osam festivalskih cjelina i 11 dvorana na dvije lokacije, teško je reći je li Weekend uopće još uvijek »samo« festival. O tome kako je mali medijski događaj prerastao u regionalnu poslovnu platformu, gdje je granica između rasta i »svaštare« te zašto Rovinj u ovoj priči nije samo kulisa, razgovarali smo s Tomom Ricovom, direktorom Weekenda.
Širenje Weekenda s medijskih tema na tehnologiju, financije, energetiku, zdravstvo, obrazovanje i ljudske potencijale nije bila jedna odluka na jednom sastanku, kaže Ricov, nego postupan proces koji je pratio promjene u samom svijetu.
– Kad smo počinjali 2008. godine, mediji, marketing i komunikacije bili su puno jasnije omeđene industrije. Danas pokušajte razgovarati o medijima, a da ne dođete do tehnologije i umjetne inteligencije. Ili o poslovanju, a da ne dođete do ljudi, energije, kapitala ili obrazovanja, pojasnio je i priznao kako je, u jednom trenutku, organizatorima postalo jasnije da bi ostati u početnim okvirima bilo neprirodnije nego iz njih izaći.
STVARNI SADRŽAJ
No širenje nije značilo jednostavno dodavanje novih tema na popis.
– Svaka nova cjelina mora oko sebe imati stvarnu zajednicu i sadržaj zbog kojeg će netko tko se tim područjem profesionalno bavi reći: zbog ovoga idem u Rovinj, istaknuo je Ricov, što je kriterij koji, kako se čini, ostaje temeljno pravilo iza svakog širenja festivala.
Voditi događaj koji traje gotovo dva desetljeća nosi svoje, pomalo iznenađujuće izazove. Prema Ricovu, najteže nije stalno privlačiti novu publiku, nego oduprijeti se iskušenju da se ponavlja ono što je već jednom uspjelo.
– Najteže je ne početi vjerovati da imate formulu. Kad nešto uspije nekoliko godina zaredom, vrlo je primamljivo ponoviti isto. Ali publika stari s vama, dolaze nove generacije, mijenjaju se industrije i ono što je prije pet godina bilo svježe danas vrlo lako izgleda kao nešto što smo već vidjeli, naglasio je.
Rješenje, smatra, leži u naizgled proturječnom zadatku – istovremeno zadovoljiti posjetitelja koji dolazi petnaesti put i onoga tko ima 25 godina i dolazi prvi put. Ako uspijete oboje, onda imate festival koji traje, poručio je.
|
7.500 posjetitelja 200 govornika 8 festivalskih cjelina 11 dvorana na dvije lokacije |
S osam festivalskih cjelina, prirodno se nameće pitanje ne postaje li Weekend, u pokušaju da bude sve svima, na kraju – ništa nikome. Ricov priznaje da ta opasnost postoji neprestano.
– Osam festivala može biti velika prednost, a može vrlo brzo postati i svaštara. Zato svaka pojedina cjelina, bilo da je riječ o Finance.Weekendu, tehnologiji, energetici, ljudskim resursima ili zdravstvu, mora moći »stajati na vlastitim nogama« i sama po sebi biti dovoljno kvalitetna da privuče ljude iz te konkretne struke, naveo je Ricov.
PREPOZNAVANJE TEME
No pravu vrijednost festivala, priznaje, ne vidi u pojedinačnoj kvaliteti svake cjeline, nego u onome što se dogodi usput.
– Dođete zbog jedne teme, krenete prema svojoj dvorani i usput vas zaustavi naslov panela o nečemu o čemu uopće niste planirali slušati. Uđete na deset minuta, ostanete četrdeset i izađete s mišlju koja vam je korisnija od pola onoga što ste unaprijed zaokružili u programu. Upravo tu prolazi granica između zdravog širenja i rasplinjavanja identiteta. Weekend se može širiti koliko god želi, dok god ljudi još uvijek mogu doći po nešto vrlo konkretno, a otići s nečim čemu se nisu nadali, kazao je direktor festivala.
Kako uopće birati teme za program koji mora zanimati i CEO-e i CFO-e i tehnološke poduzetnike i ljude iz obrazovanja? Ricov ne krije da praćenje tržišta nije dovoljno.
– Ako publici nudite samo ono što već zna da želi, vjerojatno ste malo zakasnili. Zanimljiviji dio posla je pokušati prepoznati što će ljudima za godinu ili dvije završiti na stolu, naveo je.
Umjetnu inteligenciju navodi kao primjer teme koja se, prema njegovom mišljenju, mora obrađivati sve konkretnije, a ne sve općenitije.
– Više nije osobito zanimljivo napraviti panel na kojem ćemo zaključiti da će umjetna inteligencija promijeniti svijet. Hoće. Puno je zanimljivije pitati što će napraviti poslu CFO-a, novinarstvu, zapošljavanju, školi ili kreativnosti. Dobra tema za Weekend ona je za koju danas mislite da nije vaš problem, a za godinu dana shvatite da vam je postala posao, sažeo je Ricov.
GRANICA RASTA
Publika festivala mijenjala se jednako dramatično kao i program. Prvih godina u Rovinju dominirali su ljudi iz medija i komunikacija, a danas se među njima nalaze CEO-i, investitori, tehnološki poduzetnici i stručnjaci iz energetike, ljudskih resursa, zdravstva i obrazovanja. No Ricova zanima jedna suptilnija promjena, ona u samom načinu na koji regija danas posluje.
– Mlađoj generaciji danas je potpuno normalno raditi na projektu na kojem je klijent u Beogradu, partner u Ljubljani, dio tima u Zagrebu, a tržište možda uopće nije u regiji. Regionalna scena postala je puno manje opterećena time odakle dolazite, a puno više time što znate i što možete napraviti, primijetio je, dodajući da je Weekend, na neki način, rastao zajedno s tom generacijom.
SASVIM POSEBAN ROVINJ
Weekend je gotovo dva desetljeća neraskidivo vezan uz Rovinj, a Ricov smatra da je ta veza obostrana. Gradu koji bi u velikom urbanom središtu bio nezamisliv, Rovinj je festivalu dao nešto što se ne može kupiti – da ljudi doista ostanu »u« festivalu, a ne tek »na« njemu. – Ako ste na konferenciji u gradu u kojem živite, između dva panela odete u ured, obavite sastanak, navečer se vratite kući. U Rovinju toga nema. Došli ste na Weekend i grad tih nekoliko dana praktički postane njegov dio, opisao je dojam boravka na festivalu. Posebno mjesto u toj priči ima dugogodišnje partnerstvo s Adrisom i Maistrom, koje, prema Ricovu, od samog početka nikada nije bilo samo pitanje prostora ili klasičnog sponzorstva, nego dijeljenog uvjerenja da Rovinj može biti mjesto velikih događanja i izvan vrhunca turističke sezone. Rezultat je, kaže, obostran: Weekend je rastao s Rovinjom, a Rovinj je u međuvremenu postao jedna od najprepoznatljivijih event destinacija u Hrvatskoj. Zauzvrat, smatra Ricov, Weekend je gradu krajem rujna podario »jedan sasvim poseban Rovinj« – dane kada su pune terase i restorani, a razgovori iz dvorana slobodno šeću ulicama. Nakon 19 godina teško je više razdvojiti jedno od drugoga, istaknuo je. |
S obzirom na rekordne brojke ovogodišnjeg izdanja, logično se nameće pitanje ima li festival granicu rasta. Za Ricova odgovor je jasan – veličina sama po sebi nikada nije bila cilj.
– Lijepo je reći da imate više ljudi, više dvorana i više programa, ali ako je jedini cilj sljedeće godine imati još više svega, vrlo brzo počnete raditi festival radi statistike, kazao je.
Umjesto toga, zanima ga rast u kvaliteti i kroz vrijeme – ideja da se zajednice koje se okupljaju oko pojedinih tema ne rastanu čim festival završi krajem rujna.
– Volio bih da se na Weekend sve manje gleda kao na datum u kalendaru, a sve više kao na platformu koja živi cijele godine, kaže, uz jasnu ogradu da profesionalizacija ne smije ubiti karakter događaja: »Može sve biti savršeno organizirano, a potpuno bez karaktera. To nam nije cilj.«
JEZGRA KONCEPTA
Osim programa, Ricov kao jednako važan dio uspjeha ističe čisto ljudski, networking segment festivala – priliku da se nekoliko tisuća ljudi iz cijele regije, odjednom nađe na istom mjestu.
– Informaciju možete dobiti online. Govornika možete pogledati na YouTubeu. Ali teško možete online replicirati činjenicu da se nekoliko tisuća ljudi koji inače cijelu godinu pokušavaju pronaći po kalendarima odjednom nađe u istom gradu, istaknuo je.
Upravo tu, kaže, nastaje pravi »Weekendov FOMO« – i on nije vezan uz strah da ćete propustiti neki party.
– Ne želite se u ponedjeljak vratiti na posao i shvatiti da su u Rovinju već počeli razgovori u kojima vas nije bilo. Budući da je uz osam festivalskih cjelina nemoguće vidjeti doslovno sve, poanta i nije u tome – nego u tome da svatko »složi svoj Weekend«, odabere teme i ljude koji su mu važni, te ostavi dovoljno prostora za ono što nije planirao, rekao je Ricov.
Gledajući unatrag na prvih 19 izdanja, Ricov kaže da se promijenilo gotovo sve – osim same jezgre koncepta.
– Doista se sve promijenilo, ali koncept prvog festivala zapravo je ostao isti: pametni ljudi koji raspravljaju o važnim temama u opuštenoj atmosferi. Upravo je ta kombinacija ono što Weekend čini prepoznatljivim, a ujedno je to i najlakše izgubiti kako festival raste. Dodate procedure, VIP zone, protokole, previše kontrole i odjednom više nitko ne razgovara ni sa kim koga već ne poznaje, naveo je.
Zato, zaključuje, gotovo sve u Weekendu smije se mijenjati – forma, teme, broj dvorana, broj posjetitelja. No postoji jedna linija koju festival ne smije prijeći.
– Onog trenutka kada Weekend postane mjesto na kojem je važnije što vam piše na akreditaciji nego s kim ste upravo započeli razgovor, nešto smo krivo napravili, poručio je Ricov.
