RIJEKA Damir Mišković, predsjednik HNK Rijeka, zadovoljan je napustio Rujevicu u kasne subotnje sate, Bijeli su matirali Osijek i dobrom igrom najavili pohod prema vrhu ljestvice. Bilo je gostujućih darova, ali dva gola pala su i zbog pritiska riječkih ofenzivaca, ne samo zbog velikih pogrešaka obrane Osijeka.

U ponoć završava prijelazni rok u SuperSport HNL-u, dok je u pet najvećih europskih liga završen s prvim danom rujna. Prilika je to za podvlačenje crte pod prijelazni rok i prvi dio sezone te završen put u Europi.

Miksali ste po pitanju dolazaka, dovedeno je dosta mladih, ali i nekoliko iskusnih igrača?

– Uvijek može bolje, ali mislim da smo ciljano doveli sve što smo mogli iz Hrvatske, što se nama sviđalo i što su trener Kek i stručni stožer zamišljali da može pomoći Rijeci. Ili iskustvom ili kao mladi perspektivni igrači koji će rasti.

No, najjače pojačanje bio je trener Matjaž Kek. To nije kratkoročno rješenje. Sada svima njima moramo dati priliku da se upoznaju i dođu do onoga što trener i klub žele.

Igrom slučaja, utakmica protiv Osijeka pokazala je gdje želimo doći. Sada tako treba igrati u kontinuitetu, što je najteže. No, barem imamo viziju kako želimo igrati. Bit će pobjeda, poraza, ali znamo čemu težimo i gdje idemo – kaže Damir Mišković, predsjednik Rijeke.

Trener Kek je vapio za krilima?

– Dugo se razgovaralo o njima. Ni reprezentacija Hrvatske i Argentine nema krila. Tražimo rješenje, ali ono koje će biti potencijalno bolje od onoga što sad imamo.

Uz ta krila čekali smo i Vignata, koji je dosta puta bio ozlijeđen. Sada smo doveli tri krila plus našeg mladog Gorana Grulovića. Sad im treba dati šansu, moraju proći neko trenažno razdoblje. Iranac Mohebbi nije igrao od Svjetskog prvenstva, Kobadayi od kraja prošle godine. Igrači nisu kao utikač, treba im vremena da se prilagode. Sada je na njima da se dokažu.

Vratili smo Jakova Puljića, kao i Niku Jankovića, koji je odličan igrač. To je pokazao dvije godine u nizu. Svaki igrač padne u krizu, to ne znači da nije dobar. Zato su tu trener i stručni stožer da ih dignu na razinu koja zadovoljava Rijeku. Janković će biti sve bolji i bolji na svojoj pravoj poziciji jer on nije krilo, ali igrao je najbolje što može kada nismo imali krila.

Stručni stožer i ja jako vjerujemo u njega, zato smo ga i vratili. Od njega očekujem sve one vrline koje je pokazivao u prethodne dvije sezone. Doveli smo i vratara Igora Vekića.

Sada imamo dva odlična vratara, Vekića i Todorovića, jednog iskusnog i jednog manje iskusnog, popunili smo se na svim pozicijama. Došao je i Živković, mladi hrvatski reprezentativac, koji igra na poziciji stopera. Bilo je i odlazaka. Otišli su oni koji su imali premalo učinka posljednjih mjeseci. Normalno je da se roster smanjio.

Najveće pojačanje je ostanak Tonija Fruka, ali to je nije najbolja stvar za klupsku blagajnu?

– Koji put dobiješ, koji put izgubiš, ha, ha… Fruk je reprezentativac. Kada je došao iz Gorice prije tri godine, nije bio igrač kakav je danas. Rijeka ga je stvorila, a on je zahvaljujući svojem radu postao hrvatski reprezentativac.

Nije lako biti reprezentativac u svijetu, niti je lako igraču doći do te razine. On je fantastičan dečko, sjajan igrač. Prijelazni rok je praktički gotov. Sada je na njemu da se koncentrira i igra odlično kao protiv Osijeka te ostane u reprezentaciji.

Krajem rujna ćemo sjesti i vidjeti budućnost njega i Rijeke. S njegovim menadžerom Ivanom Rukavinom razgovarali smo i prije prijelaznog roka, a još u siječnju pričali smo o produljenju ugovora i uvjetima koji su bolji nego što ih sad ima. Njihova želja bila je da pričekamo kraj prelaznog roka i ako se ništa ne dogodi, sjest ćemo i potpisati produljenje ugovora.

Zov Otoka

Bilo je ponuda za Tonija, Wrexham se posljednji javio?

– Imali smo ozbiljan razgovor s Wrexhamom. Nažalost, posljednjeg dana prijelaznog roka, u poslijepodnevnim satima, sve je naprasno prekinuto jer su morali uzeti igrača na drugoj poziciji. To je praktički bila gotovo.

I West Ham je bio blizu, obje ponude bile su ozbiljne, uz rangu onoga što smo mi i htjeli, čak i bolje. Svi smo bili nesretni, i Fruk i ja i klub što se to nije ostvarilo jer su ponude bile jako konkretne.

Nastup u Europi zaključen je u play-offu Konferencijske lige, nije se ponovilo čudo u Stuttgartu?

– Nažalost, ove sezone imali smo jako teškog suparnika u play-offu, ipak je Midtjylland druga razina nogometa u odnosu na nas. Bolji su i zaslužili su prolaz. Uz svu našu želju i volju, ali zbilja su prejaki za nas.

Plaćena je cijena četvrtog mjesta u prvenstvu prošle sezone?

– Stvari bi se promijenile jedino da smo osvojili Hrvatski kup, što, nažalost, nismo. Velik uspjeh bio je i plasman u finale, u kojem nismo izgledali najbolje. Drugo mjesto bilo je nedostižno, jedina nada bila je Kup.

Ne bih ulazio u to zašto smo došli do toga, ali sigurno smo imali kadar za borbu za drugo mjesto. U nogometu nikada ne znaš gdje ćeš završiti, ali očekivanja su bila veća. Bilo je izvedbi koje su čudile sve nas, sve pod isprikom Europe.

Moje je mišljenje da je momčad u prvenstvu morala bolje, kao i stručni stožer. Mogu se složiti, bili smo dobri u Europi, ali sve te momčadi, osim Strasbourga, bile su na našoj razini.

Nismo napravili neko iznenađenje da bismo izborili nokaut fazu. Mislim da se podcijenila domaća liga i zbog toga sam bio ljut. I još danas sam ljut jer mislim da smo morali puno, puno bolje.

S obzirom na ostavštinu u prvom mandatu, nad Rujevicom je uvijek ostala sjena Matjaža Keka?

– Kek i ja smo ostali u kontaktu. Mogu reći da smo izvan posla prijatelji, obiteljski prijatelji. Uvijek smo razgovarali i često sam tražio njegov savjet. Dogodilo se da je završio epizodu s reprezentacijom Slovenije.

Imali smo ga u mislima i ranije, ali nije se ostvarilo. Budući da je završio s reprezentacijom, a vidjeli smo da trebamo promjenu na klupi, sjeli smo, porazgovarali i dogovorili se.

S njim smo dobili najveće pojačanje. S Kekom znamo da smo dobili vrhunskog trenera, vrhunskog stratega i čovjeka koji poznaje klub i zna kako dišemo. Bit će boljih i lošijih trenutaka, ali bitno je imati fokus gdje svi zajedno želimo doći. Imamo vrhunskog stručnjaka i u njemu sam dobio najveće pojačanje. Sad možemo slagati momčad, sve ovisi o igračima koji mogu biti na razini Rijeke, ali i tržištu, na kojem je nama koji put teško funkcionirati.

Koji je cilj sezone?

– Meni je uvijek cilj broj jedan izboriti Europu i otići što dalje u Hrvatskom kupu, to ponavljam kao papagaj već 15 godina. Tijekom sezone svašta se može dogoditi, ozljede, loša forma, ali želimo biti u vrhu hrvatskog nogometa, »potući« se i vidjeti dokud ćemo stići.

Sada je najvažnije stabilizirati momčad, vidjeti igrački kadar koji imamo i što moramo raditi idućih mjeseci do zimskog prijelaznog roka te do kraja ljeta da bismo iduće sezone bili još bolji. Nismo zaboravili ni ovu sezonu, borit ćemo se do kraja za sve što bude trebalo.

HNL se pomladio, nisu u pitanju samo Istra 1961 ili Osijek. U Rijeci standardno igra 19-godišnji Branko Pavić?

– Bit će sve više mladih. Hrvatsko tržište nije toliko zanimljivo starijim i iskusnim igračima, koji još mogu igrati na visokoj razini. S druge strane, za hrvatsko tržište preskupo je dovođenje gotovih igrača.

Treće, svim klubovima kronično nedostaje novac za funkcioniranje. Nekakav trend je da hrvatski klubovi moraju razvijati mlade. Oni su prije svega jeftiniji, a nije baš i da kvalitetni igrači žele doći. Svako toliko »ubodeš« nekog igrača, ali teško je izvana dovesti nekog poput iranskog reprezentativca Mohebbija. To je bingo! On je u ozbiljnim igračkim godinama, s iskustvom, i nije bilo lako dovesti ga u Rijeku.

Čarobni štapić

Kako vam je to uspjelo?

– Imamo čarobni štapić… Normalno je da smo svi aktivni na tržištu, znamo ljude po svijetu. Neću reći da je bilo slučajno jer ništa nije slučajno. Iz poznanstva s njegovim menadžerom pojavila se prilika s obzirom na rastanak s ruskim klubom i uspjeli smo ga dovesti. Ali to je iznimka i nije lako dovesti takvog igrača. Mi u HNL-u nismo njihova prva opcija.

Kakva je sad financijska situacija u klubu?

– Posljednji prijelazni rokovi nisu bili ono što smo očekivali i nitko u klubu nije zadovoljan, na meni je da prebrodimo taj period s financijske strane. Ako u dva ili tri roka nikoga ne prodaš, ne može biti dobro. Na meni je da zasučem rukave i stabiliziram stvari do sljedećih rokova kada moramo nekog prodati i pokriti minus koji smo napravili ove godine jer nemamo sponzora.

Svako malo pojavi se priča oko prodaje kluba ili izgradnje stadiona na Kantridi. Posljednji je prašinu podigao američki poslovni čovjek Tim Leiweke, suvlasnik Venezije?

– Iskreno, ne mogu puno o tome. Nisam prestao kontaktirati potencijalne investitore za Kantridu. U stalnim smo razgovorima s gradonačelnicom Ivom Rinčić i ljudima iz Grada Rijeke.

Postoje dvije mogućnosti, država i grad, što će potrajati, ili privatni investitor, koji će sam investirati u Kantridu s dodatnim sadržajima. Sve je to još u povojima. Postoje razgovori, ali ne s Amerikancem. Na jednu utakmica došao je sportski direktor Venezije, slikali su nas i odmah je izašlo da Amerikanci kupuju klub.

Daj Bože da je tako. Venezia je također bila zainteresirana za Fruka, postignut je dogovor u okvirima onoga što smo željeli, ali idućeg dana Bartol Franjić se ozlijedio protiv Milana, stradala je ključna kost, Veneziji je prioritet postao stoper i Fruk je otpao. To ne znači da je otpao zauvijek. Dakle, prije svega, tu je najbitniji bio razgovor sa sportskim direktorom. Po pitanju same prodaje sve je moguće.

U posljednje vrijeme niste tako često na Rujevici?

– Nije baš najbolje da je predsjednik stalno u uredu. Ne zbog mene, već zbog svih. Svatko od nas ima svoj posao, ne trebam još ja dolijevati »ulje na vatru« zašto se nešto nije dogodilo.

Imamo kvalitetne stručnjake, od trenera Matjaža Keka, do stručnog stožera koji je on izabrao, od ureda s Darkom Raićem Sudarom, Antoninijem Čulinom i našom legendom Srećkom Juričićem, koji su odgovorni za svoj dio posla. Neki put malo bolje, neki put malo gore. Definitivno sam razočaran što ovog ljeta nismo nikoga prodali, ali ako nema ponuda…

Vjerujte, rastrčali su se i po Europi. Ne samo zbog dovođenja igrača, ali dogodi se takva sezona. Sada moram stabilizirati financije da dođemo do prijelaznog roka. Mislio sam da ću kako postajem stariji, manje raditi, a počeo sam više raditi. Stalno negdje letim.