Srbijanski predsjednik Vučić jučer je, sa sjednice Glavnog odbora SNS-a održanog u Nišu, najavio parlamentarne izbore u Srbiji na kojima će biti nosilac stranačke liste i kandidat za predsjednika vlade.

– Glavni odbor stranke donio je jednoglasnu odluku da na budućim izborima nastupamo s listom »Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija«, a nositelj liste i naš kandidat za predsjednika Vlade bit će Aleksandar Vučić, poručio je predsjednik SNS-a Miloš Vučević.

Ovim je potezom definirana Vučićeva strategija za opstanak na vlasti, strategija za vjerojatno najneizvjesniju političku bitku pred kojom se nalazi u posljednjih 12 godina.

Korupcija i nepotizam

Naime, Srbiju već gotovo dvije godine potresa val velikih prosvjeda protiv SNS-a i sadašnjih struktura vlasti. Iako je izravni povod bila tragedija u Novom Sadu kada se, 1. studenog 2024., urušila nadstrešnica na tamošnjoj željezničkoj postaji pri čemu je poginulo 16 osoba, stvarni razlog prosvjeda duboka je korupcija i nepotizam koji već godinama vladaju na tamošnjoj političkoj i društvenoj sceni.

Zapošljavanje u državnim i gradskim tvrtkama, od mjesta direktora u državnom tehnološkom centru do pozicije čistača ulica u komunalnoj tvrtki neke male općine, gotovo je nemoguće bez članske iskaznice SNS-a. Pravna država gotovo da i ne postoji, a zemlju potresaju afere velikih razmjera koje redovito ostaju bez odgovora.

Od afera prodaje oružja iz namjenske tvornice Krušik, preko afere Jovanjica u kojoj je pronađena najveća plantaža marihuane u Europi, do afere u kojoj je šef beogradske policije zataškavao ubojstvo u restoranu i pomagao ukloniti tijelo. Tim i nebrojenim drugim aferama zajedničke su dvije stvari. Prvo, niti jedna od njih nije sudski okončana ni riješena, i drugo, možda još važnije, ključni akteri ovih afera visoki su dužnosnici SNS-a.

Usijana atmosfera

Atmosfera u Srbiji već je mjesecima usijana, gotovo na rubu sukoba koji bi mogao prerasti u građanski rat. A Vučić sada pažljivo kalkulira kako se održati na vrhu i zadržati vlast.

Još prije mjesec ili dva dana procjene su govorile kako će Vučić, kojemu drugi predsjednički mandat istječe sljedeće godine, dati ostavku te ishoditi da ga sadašnji saziv parlamenta imenuje premijerom, čime bi si osigurao mir najmanje dvije godine.

No sada je odlučio zaigrati na rizičniju kartu. Raspustit će parlament, a na novim izborima koji bi, kako se čini, trebali biti održani 25. listopada, pokušati sa SNS-om izboriti većinu u Skupštini i premijerski mandat od četiri godine.

Iako je SNS na prošlim izborima »pomeo« svoje suparnike i ostvario apsolutnu većinu svevši opoziciju samo na svojevrsni parlamentarni ukras, situacija je danas znatno drugačija. Nitko sa sigurnošću ne može procijeniti tko bi doista dobio većinu glasova, no jasno je kako SNS iz mjeseca u mjesec gubi broj pristalica. I ukoliko je moguće učvrstiti vlast na parlamentarnoj razini, to treba učiniti što prije.

Vučić je već prije mjesec dana počeo neformalnu kampanju. Ali ne po gradovima gdje je situacija više ili manje jasna, i gdje su se birači već uvelike odlučili komu će dati svoj glas, opoziciji ili SNS-u. Vučić sada »napada« sela i manje sredine. Već je danima na svojevrsnoj turneji po unutrašnjosti Srbije gdje sa seljacima ispija rakiju, radi pekmez od šljiva, priča dogodovštine iz mladosti i prisjeća se kako je u rodnom selu svojih roditelja pomagao u zidanju njihove obiteljske kuće. I naravno, obećava.

Obećava ceste, kanalizaciju, obećava posao svakome tko ga za posao pita. A sve to pred kamerama prorežimskih televizija s nacionalnom koncesijom koje prenose svaku njegovu riječ.

Panika i u opoziciji

S druge strane, u svojevrsnoj panici je i opozicija. Studentska lista, koju većina urbanog stanovništva Srbije drži svojim favoritom, još nije formirana. Niti se, osim rušenja SNS-a, znaju njihovi stavovi o bilo kojem ključnom pitanju, od politike, preko vanjskih poslova, do gospodarstva. Uostalom, još se javno ne znaju ni čelni ljudi studentskog pokreta koji bi trebali kroz nekoliko mjeseci preuzeti kormilo države. Naravno, ukoliko pobijede na izborima.

Svoj dio kolača pokušat će na izborima osvojiti i tradicionalne opozicijske stranke, iako će vrlo teško prijeći prag, no oduzet će studentima dio glasova… Ovoga trenutka ispod površine srpske političke scene igra se nervozna partija šaha i kombinatorika s jednim pitanjem, kako osvojiti većinu na biralištima.

Vučić je u proteklih 12 godina puno puta izlazio na izbore, ali gotovo nikada u situaciji u kojoj nije unaprijed znao njihov ishod.

Ovoga puta je znatno drugačije. Pred njim više nije razjedinjena i politički iscrpljena opozicija kakvu je navikao pobjeđivati, već nezadovoljstvo koje se mjesecima prelijeva s ulica na fakultete, iz velikih gradova u unutrašnjost zemlje.

Izbori koji slijede nisu samo još jedno odmjeravanje snaga SNS-a i njegovih protivnika, već i referendum o Vučiću i sustavu koji je izgradio tijekom više od desetljeća vlasti.

A upravo zato predsjednik Srbije sada igra možda i najveću političku partiju svoje karijere. Ako pobijedi, mogao bi osigurati još četiri godine gotovo neograničene vlasti. Ako izgubi, neće izgubiti samo mjesto premijera. Mogao bi se početi raspadati čitav politički sustav koji je godinama gradio oko sebe.