Danas će Zagreb dobiti jednu od onih političkih scena koje je teško unaprijed precizno definirati – veliki prosvjed Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku formalno nije stranački skup. Organizira ga građanska inicijativa Gospić je naš dom, a njezini predstavnici uporno ponavljaju da na pozornici neće biti mjesta političarima. Njihovi su zahtjevi vrlo konkretni: hitna sanacija ilegalno odloženog otpada, objava analiza tla, vode i otpada te utvrđivanje odgovornosti za ono što se dogodilo.

Ali politika je već odavno ušla u ovo, čak i ako je organizatori ne žele na pozornici. Uostalom, kad građani zbog nečega što smatraju ugrozom zdravlja i okoliša izlaze na ulicu i zahtijevaju odgovore od države, teško je očekivati da će politička dimenzija ostati izvan događaja. Dodatno, prosvjed su podržali sindikati, branitelji i različite javne osobe, dok su ga pojedini političari već pokušali interpretirati kao širi obračun s »otpadnom mafijom«.

Pa je li to onda antivladin prosvjed? U formalnom smislu – nije. U političkom smislu – vrlo lako može postati. Ali to su dvije različite stvari. Jer organizatori ne traže ostavku Vlade, ne predstavljaju alternativni politički program i ne pozivaju građane da glasaju protiv određene stranke. Oni traže da država napravi ono što smatraju da je morala napraviti mnogo ranije. I upravo će se na tom pitanju testirati povjerenje u institucije koje već deset godina vodi ista stranka i isti ljudi.

Premijer je, tri dana prije prosvjeda, došao u Gospić s nekoliko ministara i najavio ubrzavanje sanacije. Vlada time šalje jasnu poruku da je problem prepoznat, da država djeluje i da nema razloga za političku pobunu. Popili su vodu iz javnog vodovoda. Organizatori, međutim, nisu odustali od prosvjeda.

Vlada ovaj prosvjed može promatrati kao pritisak koji joj je neugodniji nego što ga želi priznati. Oporba ga može promatrati kao priliku za sebe – uostalom ujedinili su se Siniša Hajdaš-Dončić, Sandra Benčić i Marin Miletić. Organizatori ga žele zadržati iznad stranačke politike. A građani koji dolaze u Zagreb vjerojatno će u njemu vidjeti nešto četvrto – poruku da institucije više ne mogu očekivati beskonačno strpljenje.

To je i najveća opasnost za samu inicijativu. Što prosvjed bude veći, to će ga biti teže zaštititi od političkog preuzimanja. Ako na Trgu bana Jelačića budu tisuće ljudi, političke stranke neće morati govoriti s pozornice da bi iz toga izvukle političku korist, pogotovo što oporba od krajnje lijeve do krajnje desne neće zaboraviti ponijeti svoju ikonografiju na trg. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to funkcionirati u »kohabitaciji«.

Ali jednako bi pogrešno bilo svaki prosvjed protiv postupanja države automatski proglasiti antivladinim – u prvom redu jer narativ organizatora i ne ide izravno u tom smjeru. Oni ne pozivaju na ostavku cijele Vlade. To bi bio prečac koji političkoj vlasti može biti koristan, ali društvu nije. Ako se nezadovoljstvo zbog konkretnog problema odmah proglasi stranačkim projektom, tada se iz rasprave uklanja ono najvažnije: pitanje tko je znao za problem, zašto nije reagirao na vrijeme, tko je odgovoran i može li se jamčiti da se isto neće dogoditi ponovo.

S druge strane, ni organizatori ne mogu očekivati da će današnji događaj ostati potpuno izvan politike. Stvarni uspjeh prosvjeda treba biti mnogo manje spektakularan od samog broja ljudi na samom trgu. Njegov cilj nije samo napuniti glavni zagrebački trg, nego natjerati institucije da nakon odlaska kamera ostanu obveze, rokovi i odgovornost. Ako nakon prosvjeda uslijedi hitna konkretna sanacija, javno dostupne analize, jasna istraga odgovornosti i mehanizmi koji će spriječiti ponavljanje ovakvog slučaja, onda je građanska akcija postigla ono zbog čega je i pokrenuta. Iako je u općoj buci izmaklo da je Vlada sve to i ponudila. Ako se sve završi na govorima i međusobnom optuživanju, onda će Lika dobiti još jedan dokaz onoga protiv čega se zapravo prosvjeduje – da institucije reagiraju tek kada problem postane dovoljno velik da ga više nije moguće ignorirati. Ovaj skup nije počeo kao antivladin prosvjed, ali vlast bi pogriješila ako bi zanemarila njegov značaj bude li, kako se najavljuje, »najveći dosad«.