Tri dana prije prosvjeda u Zagrebu »Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku«, koji će vjerojatno biti masovan, premijer Plenković pojavio se u Gospiću. Sastanku se, uz predstavnike lokalne vlasti, odazvao i dio udruga građana, no ne i predstavnici inicijative »Gospić je naš dom«, koja organizira prosvjed i koja je puno napravila da ovaj ekološki užas u Lici dospije u fokus javnosti. Premijeru su sada poručili da ne dolaze na sastanak čiji cilj nije stvarna sanacija otpada, nego njegov pokušaj sanacije političke štete.

Zagrebački prosvjed želi biti nadstranački, govori o neredu koji je napravljen, naravno, prije svega uslijed nečijeg kriminalnog ponašanja, što će se utvrditi istragom, no govori i o institucionalnom kolapsu, jer gdje su bile institucije države koje nisu na vrijeme uočile, reagirale, spriječile? Premijer kaže da je istraga u tijeku te da će svi krivci biti kažnjeni. Za sanaciju kaže da će oni to riješiti. No, zašto se to uopće dogodilo i kako je moguće da se tolika količina otpada, opasnog i nelegalnog, mjesecima, godinama, kotrljala prema Lici, a da se nije reklo stop.

U Gospiću je tlo oko odlagališta već kontaminirano, PFAS spojevi već su pronađeni, a krškim tlom se vrlo brzo mogu procijediti još dublje, te učiniti katastrofu i većom. Zdravlje je prioritet. Premijer je rekao da postoji politička volja, da će krivci biti kažnjeni, da razumije zabrinutost građana, te je predstavio brži plan sanacije. Rokovi su se ubrzali. Prekrivanje otpada provest će se u mjesec dana. No, problem se gomilao godinama.

Kamioni su prolazili kroz Gospić, a otpad istresan na prostore nekadašnjeg PPK-a Velebit, i to ne kamion ili dva, tona ili dvije – iako bi i to bilo previše – nego trideset i sedam tisuća tona, što stalno treba ponavljati. Jer, iako ima sličnih crnih točaka svugdje po Hrvatskoj, nigdje valjda nije kao u Lici. Uz zdravlje ljudi, tu je poljoprivreda, turizam, sve je ugroženo ako se hitno ne djeluje. Trebalo je sve činiti da se ti krajevi revitaliziraju, a ne dozvoliti da se dogodi suprotno. No, tek što je premijer obećao brzu sanaciju, ispalo je da je dio posla dobila podružnica tvrtke koja je u Sloveniji pod lupom iz sličnih razloga. Sve to ukazuje da je to »tržište« i samo dijelom kontaminirano. Treba stoga dodatno otvoriti oči i uši. Sad Plenković kaže da će se usvojiti lekcije.

U redu, popravio je retoriku. No, Gospić je naš dom, kao i druge udruge građana, kao i svi mi građani, svatko od nas ponaosob, imamo pravo i dužnost biti zabrinuti za tlo i vodu. Razumljiva je, ne samo zabrinutost, nego i ljutnja, svakoga tko marljivo odvaja kućni otpad, čuva okoliš na najbanalnijoj i najsitnijoj razini, ne bacajući papiriće, kupeći ih s poda. A onda odjednom netko dovuče 37.000 tona… To je uvreda zdravom razumu.

Prosvjed se politizira na više načina, pa i najnižim oblicima etiketiranja. Puno je spinova. No, što se tiče postupanja, sada treba ići u nekoliko pravaca: saniranja štete, traženja odgovora na pitanje zašto je i kako taj otpad uopće dospio tamo, uz utvrđivanje kaznene odgovornosti, potom propitivanje institucionalnog okvira, uz propitivanje političke odgovornosti, te na koncu i mijenjanje samog sustava upravljanja otpadom koji je očito – i u onom legalnom dijelu – loš i neučinkovit. Što se tiče oporbe, njihov je posao da budu kritični, s tim da je ovdje najviše napravio Most, koji se poduhvatio terenskog rada, slušao ljude, što i jest posao političara.

SDP i Možemo! također pozivaju na prosvjed, uz brojna poznata imena iz javnog života. No, najvažnije je da se upalila građanska svijest. Sve racionalne i dobronamjere ljude ovo brine i boli. Bili oni lijevo ili desno, glasali nekad za ovog ili onog. Političari nisu centar svijeta, niti su to vlade. Ovo je samo jedna od vlada u nizu, kako god da sama sebe doživljava i koliko god da bude trajala. A ova je zemlja ovdje zauvijek i za sve svoje generacije.