ZAGREB – Legenda hrvatske glazbene scene Stjepan Jimmy Stanić preminuo je u 98. godini. Osim pjevanjem, Jimmy je svirao i gitaru te kontrabas. Rođen je u siječnju 1929. godine, a glazbenu karijeru je započeo 1950-ih. Godine 1956. u Zagrebu je svirao i s legendarnim jazz glazbenikom Dizzyjem Gillespijem.

Iza sebe je ostavio brojne hitove kao što su »Prolazi sve«, »Moja kobila Suzy«, »Dimnjačar«, »Kauboj Jimmy«… Ipak, ono po čemu su mnogi pamtili Jimmyja su njegov šarm, energija i duhovitost. To su nam potvrdili i neki hrvatski glazbenici na koje je Jimmy itekako utjecao.

– Jimmy Stanić je za mene bio hrvatski Frank Sinatra. On potječe iz zlatnog glazbenog doba i imao je tu neku auru starog šmekera. Bio je naša velika vrijednost, rekao je Jacques Houdek. Za Jacquesa, Jimmy je bio drugačiji po svojoj vokalnoj jednostavnosti, čistoći i frazi za koju kaže da je bila istinska.

– Jimmy je pjevao briljantno točno i sjajan je primjer svim pjevačima koji žele čuti što je to dobar glas, kazao je. Houdek kaže da ga je Jimmy fascinirao i glazbom i karakterom i navodi da je on jedan od onih koji su veći od života i dodaje da ga je oduševljavao i Jimmyjem karakteristični humor, što ga je učinilo pravim šoumenom. – Mlade generacije je osvajao autentičnošću.

Bio je svoj

– Mladi glazbenici bi od Jimmyja mogli naučiti da je manje više, da se veličina nalazi u jednostavnosti izvedbe. Mogli bi naučiti da budu svoji, što je danas najveći izazov mladim pjevačima.

Što su talentiraniji, to su bolji imitatori. Jimmy je apsolutno bio dokaz da za dobru glazbu i karizmu godine nisu važne. Želim znati koja je to njegova tajna za dugovječnost, koji je to eliksir mladosti. Glas ga je služio do zadnjeg dana, otkrio je Houdek i ističe da je Jimmyja koristio kao svijetli primjer vokala mladim naraštajima.

Po Houdeku, Jimmy je pjevao točno kako se pjeva i bio je svoj, kao i Dolly Parton. – Prolazi sve, sve osim sjećanja… to mi je njegova najdraža pjesma, a kad se zafrkavamo pjevamo »Dimnjačara«, jer to je bio epic hit. Jimmy dragi, počivaj u miru, kazao je Houdek.

Jimmy je bio uzor i glazbeniku Robertu Marekoviću koji ga opisuje kao galantnog gospodina. – Držao je do stila, imponirao mi je svojom profesionalnošću. Upoznao sam ga. Bio je prava urbana legenda. Dobro je izgledao i dobro se držao, imao je gradsko urbano ponašanje.

On je bio pojam što bi glazbenik trebao biti. Bio je smjernica za nešto što sam radio. Zajedno smo nastupali nekad na nekim humanitarnim događanjima, rekao je Mareković.

Dodao je kako je Jimmy imao jedan jako prepoznatljiv bariton, a bio je i sjajan kontrabasist. Mareković je istaknuo Jimmyja kao jedinog glazbenika koji je stvarao novu publiku zadnjih 25 godina. – Stekao je jedno kultno sljedbeništvo, pogotovo u zagrebačkim klubovima.

Sviđalo mi se kod njega kako je izgledao, kako je pričao, bio je jako kul i nisi na njemu vidio nervozu. Podjednako mi je glazbeno imponirao kao osoba i vokal. Bio je i faca i pjevač, imao je neki šarm. Jimmy je imao dosta obrada. Pjesma »Jutro će promijeniti sve« s Opatijskog festivala ’69., je posebna pjesma i ona najbolje opisuje kvalitetu Jimmyja Stanića.

Bilo je strašno kul što je nastupao i u devedesetoj. Nije se prilagođavao previše stilovima, bio je nešto između šlager pjevača i jazzera i ostao je sve. Bio je zanimljiv mladim ljudima jer je bio karizmatičan i drugačiji. Držao je do stila i do humora, a opet je bio kul, naveo je Mareković.

Legendarnog Jimmyja još od ranog djetinjstva pamti i glazbenik Kristijan Beluhan.

– Jimmy je bio legenda, glazbenik starog kova, zafrkant, šmeker, muzikaš, zagrebački dečko. Uvijek mi je bio drag. Prvo sam ga čuo s braćom Justin, još kao dijete, a susretali smo se često, jer smo jedno vrijeme dijelili band, odnosno njegov Sexy Boys i moj Ajngematec kvartet, koja je oba vodio Mario Igrec.

Bio je svoj, autentičan, volio je dobru glazbu i držao se svoga, kaže Kristijan. Jimmy ga je podjednako inspirirao i glazbom i karakterom. Kaže da je Jimmy bio jako fin i šarmantan, isti na sceni i izvan nje. Kao najdraže Jimmyjeve pjesme Kristijan izdvaja »Prolazi sve« i »Jutro će promijeniti sve«.

Po Beluhanu, Jimmy je uspio osvojiti i generacije puno mlađe od sebe, jer je bio odličan glazbenik i jako duhovit čovjek, a na pitanje što bi današnji mladi glazbenici mogli naučiti od Jimmyja, Beluhan odgovara: – Mogli bi naučiti o skromnosti i dosljednosti, finoći.

Jimmy i Dizzy Gillespie

Jimmyja se u nedjelju prisjetio i legendarni tekstopisac Željko Krznarić koji je na Facebooku objavio status. – Svi ovi moderni mediji i televizije danas vrte iste fore.

Pišu: »Otišla je ikona zabavne glazbe«, »Kraj jedne velike epohe«. Slušam te njihove ispeglane, nekrolog-fraze i mislim se – pa vi pojma nemate tko je bio taj tip. Vi vidite samo leptir-mašnu, sako i Porina za životno djelo. Ja vidim čovjeka koji je preživio devedeset i sedam godina na ovoj usranoj planeti, a da pritom nijednom nije izgubio gard.

Devedeset i sedam godina. Ovaj purgerski fakin je u svojoj devedeset i osmoj još uvijek izlazio na binu, uzimao mikrofon i pjevao onim svojim dubokim baritonom, ko da mu je tek trideseta. To nije samo vitalnost, prijatelju. To je čisti prkos biologiji. To je poruka životu i svijetu: »Ne možete mi ništa, pjevat ću dok ja ne odlučim da je fajront«.

Zatim je nastavio i opisao susret Jimmyja s Dizzyjem Gillespijem.

– Svi drve o njegovom »Kauboju Jimmyju« i »Kobili Suzi«. To je u redu, to su dobre ulične fore koje je spakirao za narod. Ali meni je najdraža ona priča iz pedeset i šeste. U Zagreb stiže Dizzy Gillespie, jazz ikona s onom svojom iskrivljenom trubom i američkim bendom.

I njihov basist Nelson Boyd zaglavi negdje u Rimu, let kasni, nema ga. Bend stoji na bini, dvorana puna, menadžeri čupaju kosu od panike. I što radi Jimmy? Izlazi iz publike, penje se na pozornicu, uzima onaj golemi drveni kontrabas i odradi svirku s jednim od najvećih luđaka u povijesti jazza k’o da svaku večer skupa piju i viski. Bez treme. Bez foliranja. Znao je repertoar, imao je muda i imao je ritam u prstima.

To je umjetnost s pločnika. Kad se ukaže prilika, ne pitaš za dopuštenje – uskočiš i odradiš meč do kraja. Smiješno mi je kad čitam da je svoje prvo i jedino »da« izgovorio tek u šezdesetoj godini, kad je našao svoju Barbaru. To cijenim. Čekao je trideset godina duže od svih onih idiota koji ulete u brak s dvadeset, pa poslije plaču po barovima i psuju sudbinu.

Čovjek je znao čekati pravu stvar. I pjevao je s njom onog svog »Dimnjačara« dok god je imao zraka u plućima. Sada je i on otišao. Vjerojatno je tamo gore, u nekom mračnom kutu neba, već našao stari kontrabas, naručio rundu za ekipu i počeo zafrkavati anđele da im krila izgledaju previše uštogljeno.

»Prolazi sve«, pjevao je. I bio je u pravu. Prolaze i kraljevi, i države, i političke stranke u koje se učlanjivao pod stare dane, vjerojatno iz čiste dosade. Sve to ode niz rijeku k’o prljava pjena. Ali onaj duboki glas, onaj hrapavi zagrebački šarm i osmijeh tipa koji je prevario stotinu zima – to ostaje urezano u ovaj asfalt. N

atočite si jednu žesticu večeras, ekipo. Pustite neku njegovu staru ploču na gramofonu da krči u mraku. Otišao je Kauboj Jimmy, ali je odjahao sa stilom. Baš onako kako treba, poručio je Željko.

Posebno mjesto u Jimmyjevom životu zauzimala je supruga Barbara. Ljubav prema njoj često je pretvarao u šalu i pjesmu, a njih su dvoje zajedno nastupali i postali jedan od simpatičnijih bračnih tandema domaće scene.

Vjenčali su se 1977., kad je Jimmy već imao gotovo 60 godina. Govorio je kako je tek tada pronašao onu pravu. Prema svemu navedenom, o Jimmyju možemo reći da je bio pomalo fakin, pomalo gospodin i uvijek glazbenik koji je mlađim generacijama služio kao velika inspiracija.

S 90, 94, 95 pa i 97 godina i dalje je nastupao, a publika je dolazila zato što je Jimmy još uvijek znao napraviti večer za pamćenje.

Sućut ministrice kulture

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno u povodu odlaska Stjepana Jimmyja Stanića, jednog od najosebujnijih i najdugovječnijih hrvatskih glazbenika i zabavljača.

– Odlaskom Jimmyja Stanića hrvatska glazbena i kulturna scena izgubila je umjetnika kojega je gotovo nemoguće odvojiti od njegova grada, ali i od posebne vrste vedrine, šarma i duhovitosti koju je desetljećima donosio na pozornicu.

»Posljednji zagrebački šarmer«, »fakin iz Vlaške«, šaljivi gospon dotjerane vanjštine i nestašnog duha – sve su to slike koje su ga pratile, jer je u sebi doista spajao nešto duboko zagrebačko – gospodski odmak i neposrednost, ironiju i toplinu, ozbiljnost zanata i lakoću kojom se činilo da sve nastaje u trenutku.

Iza tog prepoznatljivog lika stajao je, međutim, prije svega iznimno muzikalan i ozbiljno formiran glazbenik, piše u dijelu priopćenja.

Jimmy Stanić ostavio je poseban trag

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je u ponedjeljak u ime Hrvatskoga sabora i osobno sućut obitelji u povodu odlaska Stjepana Jimmyja Stanića, istaknuvši da je on ostavio zaista poseban trag u hrvatskoj glazbi.

»Stjepan Jimmy Stanić svojim je osebujnim glazbenim izričajem, nedvojbenim talentom, karizmom i prepoznatljivim humorom desetljećima osvajao publiku te ostavio zaista poseban trag u hrvatskoj glazbi.

S podjednakom je lakoćom i osobnošću izvodio jazz standarde i mnoge pjesme koje su kasnije postajale hrvatski evergreeni«, naglasio je.

Jandroković je ustvrdio kako Stanićeve pjesme, samo njemu svojstvene interpretacije, duhovitost i vedrina ostaju trajno sačuvani u sjećanju njegove publike i svih koji su cijenili njegov umjetnički izražaj, dok je nagrada Porin za životno djelo samo dodatno potvrdila vrijednost njegova dugogodišnjeg stvaralaštva.

Jimmy Stanić, dodao je Jandroković, nesumnjivo je obogatio hrvatsku glazbenu scenu, a njegovim odlaskom ostajemo bez jednog od najdugovječnijih, najprepoznatljivijih i najvoljenijih hrvatskih glazbenih umjetnika. (Hina)