Kada je u utorak preminula Dolly Parton, svijet nije izgubio samo vrhunsku skladateljicu, tekstopisca i pjevačicu koja je stvorila neke od najpoznatijih ljubavnih pjesama. Otišla je i velika dobrotvorka, žena koja je milijunima djece diljem svijeta omogućila da se po prvi put u životu susretnu s knjigom.

Dolly Parton rođena je u istočnom Tennesseeju, u ekstremnom siromaštvu, kao jedno od dvanaestoro djece siromašnog, nepismenog nadničara. Obitelj osim male brvnare u planini nije posjedovala gotovo ništa, pa su liječniku koji je pomogao njenom rođenju platili vrećom kukuruznog brašna. Novca jednostavno nije bilo.

SIROMAŠNO DJETINJSTVO

Dolly je s braćom i sestrama odrastala u kolibi bez tekuće vode, bez unutrašnjeg toaleta. Prostor je bio toliko malen da su djeca spavala zajedno u istom krevetu. No nikada nisu bili gladni, niti je Dolly svoje djetinjstvo kasnije opisivala nesretnim. Zimi je bilo hladno, odjeća se nasljeđivala među djecom a kupanje svakako nije bila baš svakodnevna pojava. No, kako je kasnije govorila, bili su sretni.

VALERIE MACON/AFP

Večeri su najčešće kraćene glazbom. Majka Avie Lee pjevala je djeci stare balade, folk pjesme i crkvene napjeve, a upravo od nje je Dolly počela učiti kako se priče pričaju kroz glazbu. Oko događaja iz Dollynog djetinjstva stvorena je i jedna od njenih najpoznatijih pjesama. Naime, otac je s nadnice jednom donio cijelu vreću raznobojnih komadića tkanine, a majka joj je od toga sašila šareni kaputić, pričajući joj i biblijsku priču o Josipovu šarenom ogrtaču.

Dolly je oduševljena sljedećeg dana došla sa šarenim kaputićem u školu vjerujući kako će joj svi zavidjeti. No djeca su joj se smijala jer kaput je bio sašiven od krpa. Upravo iz toga je godinama kasnije nastala Coat of many colors, jedna od poznatih Dollynih autobiografskih pjesama.

Cijela je obitelj bila vrlo religiozna, a život im je doslovce bio protkan glazbom. Dolly je kao djevojčica pjevala pentekostalnoj crkvi u kojoj je njen djed bio propovjednik, sa šest je godina već uvelike nastupala pred publikom. I odmah je bilo jasno da ima ono nešto.

Njen ujak Bill Owens počeo ju je, prepoznavši talent, voditi na lokalne radijske i televizijske nastupe, a imala je samo 13 godina kada je snimila svoj prvi sing Puppy Love. S tom se pjesmom pojavila u Nashvilleu na Grand Ole Opryju, legendarnom koncertu country glazbe koji se svake godine održava već duže od stoljeća. Tada ju je publici predstavio Johnny Cash, a morala je nekoliko puta izlaziti na bis jer ju publika jednostavno nije željela pustiti. I to je bio prijelomni trenutak kada je Dolly definitivno odlučila kako će glazba biti njen život.

Photo by Michael Ochs Archives/Getty Images

Pet je godina ostala kod kuće s jasnim, zadanim ciljem, završavajući osnovnu i srednju školu. Kada je maturirala 1964., sljedećeg je jutra sjela u autobus za Nashville kako bi postala profesionalna pjevačica i tekstopisac.

Glavni grad Tennesseeja tada još uvijek nije bio golema metropola zabavne industrije koja se vrti oko country glazbe kao što je danas, već je scena bila relativno zatvorena, koncentrirana oko malog kruga izdavača, producenata i studija, te Grand Ole Oprryja na kojem je Dolly nastupila pet godina prije. I u taj krug nije bilo jednostavno ući.

FANTASTIČNI TEKSTOVI

Iako je imala vrlo specifičan glas, Dolly se nije probila svojim pjevanjem. Već svojim tekstovima. Pisala je pjesme velikom brzinom, a preko svog ujaka koji ju je godinama vodio na lokalne nastupe uspjela je plasirati tekstove nekolicini izvođača. Nakon nekoliko mjeseci uspjela je potpisati ugovor s izdavačkom kućom Combine Publishing za čije je pjevače pisala pjesme, a jedna od njih bila je »Put it off until tomorrow« koju je snimio Bill Phillips. Pjesma je postala ogroman country hit.

U tome trenutku je odlučila promjeniti svoj imidž. Po uzoru na »ženu lakog morala« koju je viđala na ulicama svog grada dok je bila dijete, počela je bojati se u plavo, nositi odjeću sa šljokicama… Svi su joj govorili kako to izgleda jeftino i nemoralno. Njoj je to izgledalo predivno. I taj je imidž zadržala do kraja života.

Tri joj je godine trebalo da uvjeri producente kako ne samo da dobro piše, već i da dobro pjeva, pa je tek 1967. snimila svoj debitantski album »Hello, I’m Dolly«, koji je sadržavao i pjesme »Dumb Blonde« i »Something Fishy«, koje je sama napisala i u kojima kao da se predstavljala u svjetlu kakvom je željela da ju se gleda. No unatoč nazivu pjesme »glupa plavuša«, Dolly je bila sve samo ne glupa. Upravo suprotno. Vrlo promišljeno i pametno gradila je svoju karijeru.

WIKIMEDIA COMMONS

Tada je srela i Portera Wagonera, veliku televizijsku country zvijezdu čiji se televizijski show emitirao diljem SAD-a. I postala je njegova nova pjevačica. Uskoro su milijuni Amerikanaca počeli prepoznavati onu sitnu plavušu s ogromnom kosom i izrazitim planinskim naglaskom.

Porter i Dolly postali su tijekom nekoliko godina gotovo pa zaštitni znak američke country glazbe. No Wagoner je bio izrazito dominantna osoba. Bio joj je mentor, producent i poslovni partner ali njihov je odnos postajao tijekom nekoliko godina sve kompliciraniji. Bili su bliski, zajedno su stvarali i pjevali hitove koji su potresali country glazbene ljestvice, ali su se i često, vrlo često svađali. I na kraju je Dolly odlučila otići. Poručila mu je to pjesmom »I will always love you«, istom onom pjesmom koju je Whitney Houston otpjevala u filmu »Tjelohranitelj«. Pjesmom koja je danas jedna od bezvremenskih ljubavnih balada, pjesmom koju je Elvis Presley htio otpjevati i uvrstiti u repertoar. Pjesmom koju je Dolly napisala istoga dana kada je napisala i »Jolene«, još jednu od legendarnih pjesama koja je poznata u izvođenju Cyrus Miley.

SOLO KARIJERA

Deset godina nakon dolaska u Nashville, Dolly napokon počinje sa solo karijerom kantautorice koja je trajala gotovo do posljednjih dana njezina života pri čemu je napisala više od 3.000 pjesama za desetine poznatih pjevača, a sama je snimila oko 50 studijskih albuma i više od 200 singlova, te održala preko tisuću koncerata.

No nije Dolly bila samo vrhunska glazbenica, bila je i odlična poslovna žena. Još kada je počinjala karijeru odlučila je da će, ako ikada uspije, dio svoga bogatstva zarađenog glazbom investirati u svom rodnom gradu, gradu u kojem je odrasla u siromaštvu. I to ne zbog zarade, već kako bi otvorila radna mjesta ljudima bez posla.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća ušla je u partnerstvo s obitelji Herschend i zajedno su otkupili mali turistički park Silver Dolar Tennessee, nekoliko kilometara udaljen od kuće u kojoj je rođena. I pretvorila ga je u Dollywood, park s temom Tennesseeja, Appalachi planina i kulture američkog juga, zabavni park gdje se njeguje glazba, tradicionalni zanati, hrana, planinska naselja i povijest kraja iz kojeg Dolly potječe. Park ima više od 50 atrakcija, od roller coastera, parne željeznice, do starih zanata, a tijekom sezone ondje se održavaju stotine koncerata.

Ideja je bila uspjeh od samoga početka. Već prve godine park je posjetilo 1,3 milijuna posjetitelja, a danas Dollywood Parks zapošljava preko tri tisuće ljudi i jedan je od najvećih atrakcija cijele države Tennessee s oko 3 milijuna posjetitelja na godinu.

Uz to, Dolly je pokrenula i Imagination Library, program koji maloj djeci, od rođenja do pete godine života besplatno šalje knjige na kućnu adresu, bez obzira na prihode njihovih roditelja. Dolly je ovaj projekt pokrenula 1995 u svom rodnom Servier Countyju, a danas Imagination Library djeluje na području SAD, Irske, Australije i Velike Britanije. Motiv za pokretanje ovog projekta bila je činjenica kako je Dollyn otac Lee Parton bio nepismen, iako vrlo inteligentan i sposoban čovjek. Zato je htjela djeci omogućiti ono što njen otac nije imao, kontakt s knjigom od rođenja. Svakom djetetu kojega bi njegovi roditelji prijavili u program mjesečno je stizala po jedna knjiga prilagođena njegovu uzrastu.

Do kraja života kroz Imagination Library do djece su stigle stotine milijuna knjiga, a program koji je počeo u jednom siromašnom okrugu Tennesseeja prerastao je u jedan od najvećih projekata poticanja dječjeg čitanja na svijetu.

Možda upravo u tome najbolje stane cijela životna priča Dolly Parton. Djevojčica koja je odrasla u planinskoj brvnari bez vode i toaleta, uz oca koji nikada nije naučio čitati i pisati, zahvaljujući vlastitim je riječima postala jedna od najvećih zvijezda američke glazbe. A kada je stekla dovoljno novca i utjecaja da može učiniti gotovo sve što poželi, vratila se onome odakle je krenula. Otvarala je radna mjesta ljudima svoga kraja i milijunima djece slala knjige.

Iza Dolly Parton zato nije ostalo samo nekoliko tisuća pjesama, deseci albuma i bezvremenski stihovi koje će još generacije pjevati. Ostalo je nešto puno opipljivije. Čitav jedan kraj koji je pomogla promijeniti i milijuni djece čija je prva knjiga u životu stigla upravo zahvaljujući njoj.

NAGRADE I REKORDI

Dolly Parton bila je jedna od najnagrađivanijih country izvođačica u povijesti. Tijekom karijere napisala je više od 3.000 pjesama i prodala više od 100 milijuna albuma i singlova. Njezine su se pjesme pojavljivale na country ljestvicama u čak sedam desetljeća. Osvojila je 11 Grammyja, uključujući nagradu za životno djelo, uz ukupno 55 nominacija

čak 26 njezinih pjesama stiglo je na prvo mjesto Billboardove country ljestvice. Objavila je rekordna 42 country albuma koja su ušla među deset najprodavanijih, a na glazbenim ljestvicama našlo se 110 njezinih singlova.

Američko udruženje diskografske industrije dodijelilo je zlatni, platinasti ili multiplatinasti status za 25 njezinih izdanja, osvojila je deset nagrada Udruženja country glazbe i 13 nagrada Akademije country glazbe, bila je nominirana za dva Oscara i nagradu Tony. Udruženje country glazbe proglasilo ju je 1978. godine zabavljačicom godine, što je njegovo najviše priznanje. Zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih dobila je 1984. godine, a u Kuću slavnih country glazbe primljena je 1999. godine.

Dvije godine poslije, 2001., primljena je u Kuću slavnih autora pjesama. Kongresna knjižnica dodijelila joj je 2004. godine Medalju živuće legende, dok je sljedeće godine primila Nacionalnu medalju za umjetnost, najviše američko državno priznanje za umjetnička postignuća.

Priznanje Kennedyjeva centra za životni doprinos umjetnosti dodijeljeno joj je 2006. godine. Časopis Time uvrstio ju je 2021. godine među sto najutjecajnijih ljudi svijeta, a 2023. postala je počasna članica Američkoga knjižničarskog udruženja.

Po Dolly Parton nazvani su i lišaj Japewiella dollypartoniana, otkriven u južnim Apalačima, te asteroid (10731) Dollyparton.

LJUBAV DALEKO OD REFLEKTORA

Dolly Parton stigla je u Nashville 1964. godine, dan nakon završetka srednje škole. Dok je čekala da joj se opere rublje u praonici Wishy Washy, izišla je na ulicu s hladnim pićem u ruci. Ondje joj je prišao Carl Thomas Dean, upozorivši je da bi zbog majice koju je nosila mogla izgorjeti na suncu. Započeli su razgovor, a dvije godine poslije, 30. svibnja 1966., vjenčali su se u Ringgoldu u Georgiji.

Iako u karijeri nije upotrebljavala suprugovo prezime, privatno se zvala Dolly Parton Dean, a tako je pisalo i u njezinoj putovnici. Dean je desetljećima vodio tvrtku za asfaltiranje cesta i prilaza. Izbjegavao je publicitet i suprugu je rijetko pratio na javnim događajima. Prema Dollynim riječima, samo ju je jednom gledao kako nastupa. Dollywood je često posjećivao sam, neprimjetno šećući među posjetiteljima koji ga nisu prepoznavali.

Dolly ga je opisivala kao romantičnog čovjeka koji ju je iznenađivao spontanim gestama i povremeno joj pisao pjesme. »Doista smo vrlo ponosni na svoj brak. Oboje smo se vjenčali prvi put. I posljednji«, rekla je 2011. godine. Na 50. godišnjicu braka, u svibnju 2016., obnovili su bračne zavjete.

Od 1972. zajedno su živjeli na imanju u Brentwoodu u Tennesseeju. Ondje su proveli više od 52 godine, sve do Deanove smrti. Zbog Dollynih zdravstvenih problema nisu imali djece, ali su pomagali u odgoju dijela njezine mlađe braće i sestara. Njihove nećakinje i nećaci zvali su ih »ujak Peepaw« i »teta Granny«. Dolly je bila i kuma pjevačice i glumice Miley Cyrus.

Carl Dean preminuo je 3. ožujka 2025. u Nashvilleu, u 83. godini života. Dolly i Carl bili su u braku gotovo 59 godina.