Photo: Luka Antunac/PIXSELL
Gospić je povod, otpad je tema, ali prava rasprava u pozadini i ove političke priče vodi se o nečemu drugome
Ekološka kriza u Gospiću možda je upravo pokazala nešto mnogo važnije od odnosa Hrvatske prema otpadu – pokazala je da se u Hrvatskom saboru počinje mijenjati raspored političkih karata, i time otvorila pitanje koje će, vrlo vjerojatno, do kraja mandata visjeti nad glavom premijera Andreja Plenkovića: može li i želi li HDZ nastaviti vladati s Domovinskim pokretom?
Naizgled, ništa dramatično. Vlada je prošlog tjedna dobila potporu 81 zastupnika za svojih 11 zaključaka o gospodarenju otpadom, a imala bi ih 82 da nije izostao jedan zastupnik iz kluba Domino-Suverenisti. No, kad se pogleda tko je glasao za Vladine zaključke, postaje jasno da je Gospić poslužio kao svojevrsni stres-test vladajuće većine.
Naime, zastupnici Domina i Suverenista podržali su Vladine zaključke, a onda je i jedan od glavnih ljudi Domina, Mario Radić, prvi put potvrdio da su spremni podržavati Vladu i odustati od mantre o preuzimanju Ministarstva kulture. On traži da Vlada prihvati zabranu svakog daljnjeg uvoza otpada u Hrvatsku – riječ je o ozbiljnom političkom uvjetu. Ali ako se taj uvjet veže prvenstveno uz slučaj Gospića, onda je situacija jednostavnija: odlagalište je zatvoreno, prekriveno i čeka sanaciju. Drugim riječima, najveća prepreka novom približavanju Domina i HDZ-a mogla bi se pokazati manjom nego što izgleda. Jer tamo se otpad više ne odlaže, niti se smije odlagati.
I tu dolazimo do pitanja je li Plenković već počeo pripremati teren za život nakon Domovinskog pokreta? Ne treba još donositi zaključak da jest, ali jednako tako bilo bi naivno ne primijetiti što se događa. Jer matematika postoji.
Domino i Suverenisti mogu dati nekoliko ruku, ukupno ih je četvero, tu su i zastupnici nacionalnih manjina, uključujući potencijalno i SDSS, a onda i IDS – barem dio IDS-a. Jedan glas iz IDS-a već se na ovom pitanju pokazao dovoljnim da se otvori ozbiljna priča o budućem smjeru stranke. A upravo je IDS možda najzanimljivija epizoda cijele priče. Marin Corva, zastupnik talijanske nacionalne manjine i član IDS-ova kluba, podržao je Vladine zaključke, Dalibor Paus glasovao je protiv, a treći zastupnik, Anteo Miloš, nije došao na sjednicu. Tri zastupnika, tri različite situacije – i gotovo savršen prikaz političkog raskola koji se u IDS-u već neko vrijeme nazire, pri čemu je Corva član kluba IDS-a, a formalno je manjinski zastupnik. Nakon toga HDZ-ov Anton Kliman odlučio je dodatno pritisnuti tamo gdje najviše boli. U Barbanu je Daliboru Pausu poručio da očito sve otvorenije vodi politiku SDP-a i Možemo!, te da će prije ili kasnije morati odgovoriti čiju politiku zapravo vodi. Klimanova poruka nije slučajna. No, nije najvažnije pitanje hoće li Paus sutra prijeći u SDP – vjerojatno neće. Mnogo je važnije što bi se dogodilo ako IDS kao stranka postane dio Plenkovićeve većine, a Paus ostane izvan tog dogovora. Tada bismo dobili nešto što hrvatska politika dobro poznaje – formalno stabilnu većinu i stvarno vrlo labavu političku konstrukciju. Pri čemu valja napomenuti da je za vrh IDS-a vjerojatno rizičnije izravno stati iza premijera nego se obračunavati s nekim svojim istaknutim članovima koji su protiv toga – članstvo IDS-a teško bi izdržalo teret te odluke bez da postavi pitanje povjerenja sadašnjem vodstvu.
A sve se to događa dok se približava najvažniji test svake parlamentarne vlade – donošenje državnog proračuna. Do izglasavanja proračuna za 2027. godine Plenković mora znati na čije ruke može računati. Domovinski pokret pritom nije nevažan partner, i ako bi ispao iz većine, posljedica gotovo sigurno ne bi mogla biti samo promjena nekoliko glasova u sabornici. Uslijedila bi i rekonstrukcija Vlade.
Ali možda upravo to i jest šira priča, jer je jasno da Plenković, ako planira osvojiti četvrti mandat, mora do izbora 2028. znatnije ponovno zahvatiti centar – bez tih glasova nema ničije pobjede u Hrvatskoj, ni HDZ-ove, ni SDP-ove.
U svakom slučaju, čini se da Plenković ponovo testira teren. Gospić je povod, otpad je tema, ali prava rasprava u pozadini i ove političke priče vodi se o nečemu drugome: tko će sjediti u većini kada Plenković dođe do kraja mandata?