UVODNIK

EU reformira i sebe i sve ostale

Zlatko Crnčec

Foto JOHN THYS / AFP

Foto JOHN THYS / AFP

Hrvatska je sredinom devedesetih počela neke razgovore s Bruxellesom. No, kada smo mi uspjeli osloboditi svoja okupirana područja, nismo bili primljeni po ubrzanom postupku. Štoviše, bilo smo kažnjeni



Samo dragi Bog, ako ga se uopće smije spominjati u ovom novom europskom politički korektnom pravovjerju, bi možda mogao znati kako će EU izgledati za recimo desetak godina. Ili još bolje, hoće li uopće postojati. Ako i hoće, na što će sličiti.


Ali Europska komisija priprema najnovije velike reforme kojima želi mijenjati i način ulaska novih članica i postupanje ovih postojećih. Nešto o tome je jučer u Zagrebu govorila povjerenica za proširenje Marta Kos. Otvorila je toliko novih pitanja koliko to može samo visoki dužnosnik EU-a. I pritom ponudila odgovor pun proturječja i neizvjesnosti.


Recimo, zanimljivo je to kako je Kos jučer govorila o potrebi da se ubuduće spriječi ulazak u EU političkih trojanskih konja. Pod tim europski establišment obično podrazumijeva Orbanovu Mađarsku koja da je navodno radila za Rusiju, a ne za Europu. Uglavnom, dakle, vodeći ljudi EU-a razmatraju najrazličitije mjere kako bi spriječili da im se nešto slično više ne ponovi. Da im članica ne postane zemlja koja eto radi za nekog drugog, a ne za Bruxelles. Mada je ovdje Kos pomalo upala u zamku u koju često upadaju i neki njeni hrvatski kolege iz europskih hodnika. Budući da ona dolazi iz zemlje od dva, a oni iz one koje ima jedva više od tri i pol milijuna stanovnika, svi oni vole rabiti zamjenicu mi kada javno govore. Iako oni samo formalno govore uime zajednice od nekoliko stotina milijuna stanovnika. A stvarno su ipak predstavnici svojih majušnih država članica. Koje odlučuju o malo čemu bitnom.




A kada smo već kod trojanskih konja koji ne bi više smjeli biti pripuštani u EU, pomalo je bizarno da je Kos među uspjesima svog mandata kao šefice za proširenje EU-a navela veliki napredak Crne Gore. Jer ako ova zemlja zaista postane članica 2027. ili 2028., to bi lako mogao biti najtrojanskiji od svih trojanskih političkih konja u povijesti. Kako onih stvarnih, tako i onih metaforičkih. Proeuropska frakcija Milojka Spajića drži se u Podgorici za slamku i samo je pitanje trenutka kada će potonuti. A sama se Crna Gora nalazi pod takvom baražnom političkom i medijskom vatrom Beograda kakva se nije vidjela od Miloševićevog pohoda na tu zemlju 1988. Istovremeno glavni čovjek te ofenzive dobiva prvo mjesto pored Macrona na nedavnoj vojnoj paradi na Elizejskim poljanama. Čini se da je samo pitanje vremena kada će proeuropska Crna Gora pasti. Ali prvo će ipak ući u EU. Da se ekipa Bruxellesu može pohvaliti da se proširenje ipak događa. A poslije neka se dogodi što se dogodi.


EU se dakle misli mijenjati i iznutra. Brojne se tu reforme najavljuju. No, istovremeno kada je u pitanju rat u Ukrajini, njene se članice učlanjuju u takozvanu koaliciju voljnih koja se užurbano priprema za rat s Rusijom. A da nitko nije nikad objasnio zbog čega EU kao cjelina ne pregovara s Velikom Britanijom o taktici prema Rusiji. Nego se zemlje članice dijele na one koje će biti pripuštene za stol za kojim se odlučuje i one koje neće. Pa kada smo ulazili u EU, govorili su nam da je jedan od razloga za članstvo i taj da ćemo moći sjediti za stolom za kojim se odlučuje.


A kako će proći ovo s ukidanjem veta, tek treba vidjeti. Bit će oko toga još velike frke. Ako bi to prošlo, manje zemlje izgubit će možda i zadnji osigurač da unutar EU-a zaštite neki svoj vitalni interes. Toliko je tu otvorenih pitanja oko reforme EU-a.


Ili, recimo, pitanje Ukrajine. Prvi put razmatra se članstvo neke zemlje koja je u ratu. I EU joj snažno da ne može snažnije pomaže da oslobodi svoja okupirana područja. Ako bi ih kojim slučajem oslobodila, put prema EU-u bio bi joj otvoren. Ali ako nas sjećanje ne vara, Hrvatska je sredinom devedesetih počela neke razgovore s Bruxellesom. No, kada smo mi uspjeli osloboditi svoja okupirana područja, nismo bili primljeni po ubrzanom postupku. Štoviše, bilo smo kažnjeni. Svi razgovori s EU-om su nam bili blokirani.


Kako će Hrvatska proći u ovom EU preslagivanju? Sigurno ne najbolje. Jedini još gori ishod za nas od ovog, bio bi da EU sama sebe toliko izreformira da nestane ili totalno oslabi. Jer tada bi nam, recimo to politički korektnije, samo nebo moglo pomoći.


više vijesti